UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAGREB: Hoće li u domove umirovljenika samo siromašni?

„Budite uvjereni da nitko neće zbog nemogućnosti plaćanja morati napustiti dom i sadašnji smještaj. Vjerujem da će grad Zagreb osigurati dio potrebnih sredstava za pomoć onima kojima pomoć bude doista potrebna.“ – kaže Višnja Fortuna.

Nakon članka objavljenog u prošlom broju Glasila SUH-a, ali i drugih medija, o uvođenju tržišnih cijena za smještaj u domove u vlasništvu gradova i županija od 2015. godine, koje bi bile prema nekim procjenama između 6.000 i 7.000 kuna (pa do 11.000 u nekim ekstremnim slučajevima), počela je zvonjava telefona i upiti sadašnjih korisnika, ali i onih koji su već predali molbe i koji čekaju smještaj.

Sadašnji korisnici uspaničeno pitaju otkuda će platiti razliku između mirovine i cijene smještaja, jer je Iva Prpić, pomoćnica ministrice najavila kako će se „doplaćivati razlika samo onima koji nemaju toliko i kojima briga i skrb treba 24 sata”. U panici su, dakle, oni kojima nije potrebna briga i skrb 24 sata, a kojih je 60 -70 posto u županijskim domovima. Većina njih sada je na granici mogućnosti podmirenja smještaja vlastitom mirovinom, a po novim cijenama bi će to rijetki smrtnici. Kako je novim Zakonom o socijalnoj skrbi predviđeno da su djeca, pa čak i unuci, dužni skrbiti o svojim roditeljima, panika će uskoro poprimiti i veće razmjere, jer većina djece sadašnjih umirovljenika nije u mogućnosti brinuti se za svoje. Mnogi nemaju dovoljno za vlastitu obitelj, jer ne rade, plaće su male, neredovite...

Zakon o socijalnoj skrbi od 1. siječnja ove godine propisuje da su domovi dužni u roku od godinu dana pribaviti rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga. To znači da će morati primijeniti nove cijene. Odgovor na ova pitanja pokušala sam potražiti u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

Pročelnica Ureda mr.sc. Višnja Fortuna je rekla kako još nisu ništa zaključili i da će, nakon što Ministarstvo socijalne politike i mladih pripremi metodologiju za izračun cijene i pokrene reviziju, te nakon analize korisnika i njihovih mogućnosti plaćanja novih cijena, donijeti potrebne odluke.

- Sigurna sam da će se svaki slučaj rješavati individualno, jer grad Zagreb je i do sada bio najsocijalniji grad prema svojim umirovljenicima, što pokazuje i dugi popis prava i pogodnosti koje uživaju naši umirovljenici. Budite uvjereni da nitko neće zbog nemogućnosti plaćanja morati napustiti dom i sadašnji smještaj. Vjerujem da će grad Zagreb osigurati dio potrebnih sredstava za pomoć onima kojima pomoć bude doista potrebna, jer bilo bi najgore rješenje prisiliti starije osobe da ponovno mijenjaju okolinu i način života.” - zaključuje Višnja Fortuna.

Vjerujemo joj kad je riječ o Zagrebu, jer je svojim dugogodišnjim radom u Gradskom uredu i odnosom prema umirovljenicima dokazala svoju ustrajnost i socijalnu osjetljivost u borbi za prava vulnerabilnih skupina građana.

Ipak smo zabrinuti, jer Zagreb nije Hrvatska. Kako će probleme riješiti drugi? Bojimo se rušenja dostojanstva najsiromašnijih, njihove stigmatizacije, ali i eventualne kategorizacije domova i njihove getoizacije. Bojimo se za one koji bi mogli završiti u siromaštvu i socijalnoj isključenosti, ako njihovi potomci neće moći snositi teret (pre)skupih ekonomskih cijena domova.

(Biserka Budigam, predsjednica Povjereništva SUH-a Grada Zagreba)