UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAGREB: Hoće li u domove umirovljenika samo siromašni?

„Budite uvjereni da nitko neće zbog nemogućnosti plaćanja morati napustiti dom i sadašnji smještaj. Vjerujem da će grad Zagreb osigurati dio potrebnih sredstava za pomoć onima kojima pomoć bude doista potrebna.“ – kaže Višnja Fortuna.

Nakon članka objavljenog u prošlom broju Glasila SUH-a, ali i drugih medija, o uvođenju tržišnih cijena za smještaj u domove u vlasništvu gradova i županija od 2015. godine, koje bi bile prema nekim procjenama između 6.000 i 7.000 kuna (pa do 11.000 u nekim ekstremnim slučajevima), počela je zvonjava telefona i upiti sadašnjih korisnika, ali i onih koji su već predali molbe i koji čekaju smještaj.

Sadašnji korisnici uspaničeno pitaju otkuda će platiti razliku između mirovine i cijene smještaja, jer je Iva Prpić, pomoćnica ministrice najavila kako će se „doplaćivati razlika samo onima koji nemaju toliko i kojima briga i skrb treba 24 sata”. U panici su, dakle, oni kojima nije potrebna briga i skrb 24 sata, a kojih je 60 -70 posto u županijskim domovima. Većina njih sada je na granici mogućnosti podmirenja smještaja vlastitom mirovinom, a po novim cijenama bi će to rijetki smrtnici. Kako je novim Zakonom o socijalnoj skrbi predviđeno da su djeca, pa čak i unuci, dužni skrbiti o svojim roditeljima, panika će uskoro poprimiti i veće razmjere, jer većina djece sadašnjih umirovljenika nije u mogućnosti brinuti se za svoje. Mnogi nemaju dovoljno za vlastitu obitelj, jer ne rade, plaće su male, neredovite...

Zakon o socijalnoj skrbi od 1. siječnja ove godine propisuje da su domovi dužni u roku od godinu dana pribaviti rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga. To znači da će morati primijeniti nove cijene. Odgovor na ova pitanja pokušala sam potražiti u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

Pročelnica Ureda mr.sc. Višnja Fortuna je rekla kako još nisu ništa zaključili i da će, nakon što Ministarstvo socijalne politike i mladih pripremi metodologiju za izračun cijene i pokrene reviziju, te nakon analize korisnika i njihovih mogućnosti plaćanja novih cijena, donijeti potrebne odluke.

- Sigurna sam da će se svaki slučaj rješavati individualno, jer grad Zagreb je i do sada bio najsocijalniji grad prema svojim umirovljenicima, što pokazuje i dugi popis prava i pogodnosti koje uživaju naši umirovljenici. Budite uvjereni da nitko neće zbog nemogućnosti plaćanja morati napustiti dom i sadašnji smještaj. Vjerujem da će grad Zagreb osigurati dio potrebnih sredstava za pomoć onima kojima pomoć bude doista potrebna, jer bilo bi najgore rješenje prisiliti starije osobe da ponovno mijenjaju okolinu i način života.” - zaključuje Višnja Fortuna.

Vjerujemo joj kad je riječ o Zagrebu, jer je svojim dugogodišnjim radom u Gradskom uredu i odnosom prema umirovljenicima dokazala svoju ustrajnost i socijalnu osjetljivost u borbi za prava vulnerabilnih skupina građana.

Ipak smo zabrinuti, jer Zagreb nije Hrvatska. Kako će probleme riješiti drugi? Bojimo se rušenja dostojanstva najsiromašnijih, njihove stigmatizacije, ali i eventualne kategorizacije domova i njihove getoizacije. Bojimo se za one koji bi mogli završiti u siromaštvu i socijalnoj isključenosti, ako njihovi potomci neće moći snositi teret (pre)skupih ekonomskih cijena domova.

(Biserka Budigam, predsjednica Povjereništva SUH-a Grada Zagreba)