UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

DRUŠTVENA ODGOVORNOST

Oaza dobročinstva i plemenitog srca

 

     Pandemija koronavirusa i potres u Zagrebu preplašili su mnoge gra­đane, no neki su doživjeli i ošteće­nja svojih objekata, a starije osobe su zbog ograničenosti kretanja ostajale kod kuće i često ovisile o tuđoj pomoći. Baš su potres i pandemija natjerali vla­snika zagrebačkog restorana Oaza da najpotrebitijim građanima počne do­stavljati ukusnu zdravu hranu - naravno besplatno.

     „Ako nas je nečemu naučila ova situ­acija, to je onda važnost društvene od­govornosti. Vođeni time, htjeli smo po­duzeti nešto dobro za našu zajednicu, pa smo pokrenuli crowdfunding kam­panju Food for Life kojom smo podijelili preko 4.000 obroka najpotrebitijim Za­grepčanima', kazao je vlasnik restorana OaZa Joyful Kitchen, Filip Brničević.

     Trošak obroka u prvih 14 dana po­krio je sam restoran, dok su za ostale dane namaknuli novac putem spome­nute kampanje. U početku, prvih mje­sec i pol dana dok je restoran zbog pan­demije bio zatvoren, dnevno su kuhali i dostavljali 100 obroka. Popuštanjem kriznih mjera, kao i otvaranjem resto­rana sredinom svibnja, broj obroka koji dostavljaju pao je na 50.

     Iako je prvotni plan bio zaključiti do­stavu besplatne hrane do kraja svibnja, ostalo je još nešto novca od kampanje pa će 10 najpotrebitijih i tijekom lipnja dobivati besplatnu hranu na svoju adre­su. Očekivano, većina potrebitih bile su starije osobe, koji su svaki dan uz obrok dobivali i motivacijske poruke koje su im izmamile još veći osmijeh na lice.