UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

POZDRAV IZ PROŠLOG STOLJEĆA

Većina domova bez besplatnog interneta

 

     Pandemija koronavirusa, osim zdrav­stvenih problema, starijim osobama donijela je i brojne psihološke iza­zove. Posebno teško bilo je korisnicima domova za starije i nemoćne osobe koji su bili odvojeni od svojih obitelji, rodbine i prijatelja koji ih nisu mogli posjećivati zbog strogih mjera izolacije. Samoću, tugu i usamljenost osjetili su mnogi korisnici pa tako i Z.P. i njegova žena, oboje korisnici jednog doma za sta­rije u Zagrebu.

     Naime, žena je bila smještena u sta­ci

osigurali besplatnu internet vezu svim svojim korisnicima te još žive u prošlom stoljeću.

SUH poslao anketu

Svjesni problema izolacije starijih osoba u domovima tijekom pandemije, Sindikat umirovljenika Hrvatske je svim domovima po Hrvatskoj poslao anketu u kojima ih se pitalo jesu li svojim korisnicima osigurali besplatan pristup internetu za mobitele, laptope i slične uređaje.

     Nažalost, nemalo su nas iznenadili od­govori većine domova, u kojima je pisalo da nemaju mogućnost besplatnog inter­neta, što su uglavnom pravdali dodatnim troškovima za koje nemaju prihoda. Ipak, navest ćemo i neke svijetle primjere, do­move koji su se prilagodili krizi i omogućili korisnicima da ipak lakše komuniciraju sa svojim voljenima.

     Tako je Dom za starije osobe Ksaver u Zagrebu, pridržavajući se uputa za sprje­čavanje i suzbijanje epidemije, osigurao nastavak rada informatičke radionice, koja je započela s radom još prije 18 mjeseci. U odgovoru na naš upit se navodi i da kori­snici koji imaju vlastita računala u svojim sobama također imaju dostupan internet, no ne navodi se je li riječ o besplatnom internetu putem Wi-Fi-ja i da li se mogu i drugi uređaji spajati na mrežu.

     U Domu za starije osobe Trnje u Za­grebu na tri mjesta, u knjižnici i čitaoni­ci, gerontološkom centru i kino dvorani, korisnicima je dostupan Wi-Fi i mogu ga besplatno koristiti, a za vrijeme korona krize uvedena je i mogućnost video poziva.

Zapeli u prošlom stoljeću

     U Domu za starije osobe Sveti Josip Zagreb zbog lakšeg snalaženja s tehno­logijama korisnicima pomaže medicinsko osoblje i socijalne rad­nice. U tom domu je u zajedničkom prostoru osigurano računalo s pristupom internetu, kao i besplatna Wi-Fi veza za sve korisnike. Internet podaci za pri­javu nalaze se na ulazu u dom te su dostupni svakom korisniku.

     Dom Maksimir u nekim dijelovima zgrade ima osiguran besplatni Internet, no nažalost ne i u svom gerontološkom centru.

     Prema posljednjim istraživanjima oko 30 posto starijih osoba je informatički pismeno, dovoljno barem da se služe pametnim telefonima. No, iako smo u 21. stoljeću, nevjerojatno je da je internet po domovima u Hrvatskoj tako slabo raširen i krajnje je vrijeme da se nešto pokrene po tom pitanju.

     Svijetla točka je i Dom za starije i ne­moćne osobe u Osijeku, koji je još prije godinu i pol, uz pomoć grada i županije uveo bežični internet, koji je dostupan u svim objektima pa tako i u svim sobama. Nažalost, taj dom je iznimka, a ne pravilo.

Igor Knežević