UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

POZDRAV IZ PROŠLOG STOLJEĆA

Većina domova bez besplatnog interneta

 

     Pandemija koronavirusa, osim zdrav­stvenih problema, starijim osobama donijela je i brojne psihološke iza­zove. Posebno teško bilo je korisnicima domova za starije i nemoćne osobe koji su bili odvojeni od svojih obitelji, rodbine i prijatelja koji ih nisu mogli posjećivati zbog strogih mjera izolacije. Samoću, tugu i usamljenost osjetili su mnogi korisnici pa tako i Z.P. i njegova žena, oboje korisnici jednog doma za sta­rije u Zagrebu.

     Naime, žena je bila smještena u sta­ci

osigurali besplatnu internet vezu svim svojim korisnicima te još žive u prošlom stoljeću.

SUH poslao anketu

Svjesni problema izolacije starijih osoba u domovima tijekom pandemije, Sindikat umirovljenika Hrvatske je svim domovima po Hrvatskoj poslao anketu u kojima ih se pitalo jesu li svojim korisnicima osigurali besplatan pristup internetu za mobitele, laptope i slične uređaje.

     Nažalost, nemalo su nas iznenadili od­govori većine domova, u kojima je pisalo da nemaju mogućnost besplatnog inter­neta, što su uglavnom pravdali dodatnim troškovima za koje nemaju prihoda. Ipak, navest ćemo i neke svijetle primjere, do­move koji su se prilagodili krizi i omogućili korisnicima da ipak lakše komuniciraju sa svojim voljenima.

     Tako je Dom za starije osobe Ksaver u Zagrebu, pridržavajući se uputa za sprje­čavanje i suzbijanje epidemije, osigurao nastavak rada informatičke radionice, koja je započela s radom još prije 18 mjeseci. U odgovoru na naš upit se navodi i da kori­snici koji imaju vlastita računala u svojim sobama također imaju dostupan internet, no ne navodi se je li riječ o besplatnom internetu putem Wi-Fi-ja i da li se mogu i drugi uređaji spajati na mrežu.

     U Domu za starije osobe Trnje u Za­grebu na tri mjesta, u knjižnici i čitaoni­ci, gerontološkom centru i kino dvorani, korisnicima je dostupan Wi-Fi i mogu ga besplatno koristiti, a za vrijeme korona krize uvedena je i mogućnost video poziva.

Zapeli u prošlom stoljeću

     U Domu za starije osobe Sveti Josip Zagreb zbog lakšeg snalaženja s tehno­logijama korisnicima pomaže medicinsko osoblje i socijalne rad­nice. U tom domu je u zajedničkom prostoru osigurano računalo s pristupom internetu, kao i besplatna Wi-Fi veza za sve korisnike. Internet podaci za pri­javu nalaze se na ulazu u dom te su dostupni svakom korisniku.

     Dom Maksimir u nekim dijelovima zgrade ima osiguran besplatni Internet, no nažalost ne i u svom gerontološkom centru.

     Prema posljednjim istraživanjima oko 30 posto starijih osoba je informatički pismeno, dovoljno barem da se služe pametnim telefonima. No, iako smo u 21. stoljeću, nevjerojatno je da je internet po domovima u Hrvatskoj tako slabo raširen i krajnje je vrijeme da se nešto pokrene po tom pitanju.

     Svijetla točka je i Dom za starije i ne­moćne osobe u Osijeku, koji je još prije godinu i pol, uz pomoć grada i županije uveo bežični internet, koji je dostupan u svim objektima pa tako i u svim sobama. Nažalost, taj dom je iznimka, a ne pravilo.

Igor Knežević