UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

IZOLACIJA KAO BUMERANG

Od korone do nasilja nad starijima

     Tijekom karantene zbog koronavirusa drastično je poraslo nasilje prema starijim ljudima. Prema podacima iz Velike Britanije zabilježeno je čak 37% više prijava starijih osoba zbog nasilja tijekom tri mjeseca epidemije (metro.co.uk). No, stariji ljudi koji su imali problema s obiteljskim nasiljem uo­bičajeno rijetko dolaze do podrške, a prijavljuju nasilje bitno manje nego druge rizične skupine.

     U Hrvatskoj nema evidencije o nasilju nad starijima, jer je to posve nova „priznata" kategorija obiteljskog nasilja. Najčešći očekivani razlozi za nasilje su rastuća ovisnost mladih o sta­rijima zbog nezaposlenosti ili nužde zajedničkog stanovanja iz socio-ekonomskih razloga. No, počinitelji su ponekada i partneri stoga što su karantena i izolacija kod mnogih povećali stres, a smanjeni kontakt s rodbinom i prijateljima je neke gurnuo u depresiju koja je značajan faktor kod počinitelja nasilja prema starijima.

     Epidemija je kod svih povećala osjećaj nemoći, da se ne mogu nositi sa životnim problemima, jer su ostali bez uobiča­jenih načina kako da se nose s problemima, poput druženja, rekreacije itd. I umirovljeničke udruge i njihove aktivnosti su zamrle. Oslabile su društvene veze, a tijekom pandemije, imali su ih još manje, što vodi do frustracije i osjećaja nemoći. Nasilje od strane ukućana je nerijetki način odgovora na stres.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je tijekom pandemije uveo telefonsku liniju Psihološkog savjetovališta, i dnevno se prijavljivalo dosta starijih osoba, koje bi najčešće tražile sugovornika zbog vlastite osamljenosti. No, oni koji su doži­vjeli nasilje, najčešće su se sramili o tome progovoriti, već se njihovo iskustvo „čupalo" riječ po riječ. Ako bi i progovorili, odbijali su prijedlog o prijavi nasilja policiji. U njihovoj dobi to bi se smatralo nedopustivim i sramotnim. Nasilje je, k tome, češće u siromašnijim obiteljima, što nije ništa novo, jer to potvrđuju brojna znanstvena istraživanja diljem svijeta.

     Hrvatska će valjda progovoriti glasno protiv nasilja nad starijim osobama, a svakako i otvoriti ženska skloništa za starije, jer u postojećima za njih naprosto nema mjesta.