UVODNA RIJEČ

„Sitnica" kao Golijat

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad 86-godišnja umirovljenica iz Istre pokuša doći do informacije kako kao invalidna osoba dođe do svoje mirovine, nema nikoga tko bi joj odgovorio na kontakt telefonu OTP banke. Kada, pak, novinari po­kušaju pribaviti pojašnjenje od bankarske aristokracije, odgovaraju im u maniri Marije Antoanete koja je glad­nom narodu preporučila da, ako nemaju kruha, jedu kolače.

     OTP je ljubazno odgovorio: „Kontakt telefon je u potpunosti besplatan i klijenti nemaju nikakve do­datne troškove zbog čekanja. Ukoliko klijentica nije u mogućnosti čekati, postoji mogućnost i slanja upita na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .  Nadam se da smo pomo­gli”, vele bankari. Kakav beskrupulozan savjet Golijata 86-godišnjakinji!

     Već četiri godine Sindikat umirovljenika inzistira da se onima koji to žele mirovina dostavlja besplatno i pu­tem pošte. Oni koji je hoće dobivati preko banke, neka čekaju jednom mjesečno u korona redovima. No, kako s onima koji su prestari, prebolesni ili prenemoćni da bi odlazili u banke, ili banke nema na dohvatu pješice - a javnog prijevoza nema, ili žive na planini ili u udalje­nom gradu? Ništa, odgovara vlast. To je sitnica.

     Zanimljivo kako je to pravo ukinuo još ministar Mirando Mrsić, a stari-novi ministar Aladrović nije taj ne­humani propis ispravio, unatoč stalnim inicijativama Sindikata umirovljenika. Jedan je poslušao banke da se mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 2014. dostav­ljaju samo putem banaka, a drugi se ne bi htio bosti s rogatima. Jer to je, valjda, sitnica.

     Sada u doba korone još je više umirovljenika koji ne mogu doći do svojih mirovina. Katkad i samo zbog stra­ha da stoje u redovima, jer ih bole kukovi i koljena, jer nemaju nikoga od povjerenja tko bi im podizao mirovi­nu, jer se njihov glas ne čuje. I taj problem je ministru sitnica, a umirovljenicima Golijat, Filistejac visok 292,5 cm u oklopu od 60 kg. To je teret bankarske premoći, podložnosti političke vlasti i umirovljeničke nemoći.

     Kroz sitnice vidiš koliko je nekome stalo do tebe. Vladajuća ekipa je pokazala, kao i dvije prethodne, da im nije stalo do umirovljenika. Jer, najbolja je vlast ona koja je učinila svoj narod sretnim i u sitnicama, a osobi­to one koji su najslabiji. Vlast koja nije filistarska i ogra­ničena vlastitom moći.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

UNIVERZALNI TEMELJNI DOHODAK

Nakon korone - novo socijalno društvo

 

     Što kažete na ideju da se u svim ze­mljama uvede univerzalni temelj-ni dohodak, dovoljno visok da se može preživjeti uz dovoljno hrane i plaćene režije?

     Ekonomski utjecaj koronavirusa izazvao je ponovno otvaranje pita­nja univerzalnog temeljnog dohotka, kao potencijalnog središnjeg pojma sustava socijalne zaštite usmjerenog ka budućnosti, a koji bi bio jednako primjenjiv na lokalnoj, globalnoj, ali i svim razinama između.

     Pandemija je usmjerila misli čovje­čanstva na solidarnost i zajedništvo, pa i na promišljanja ne samo kako ri­ješiti mnoge neposredne izazove, već i kakav svijet želimo vidjeti nakon krize. U tom kontekstu ne iznenađuje da se ponovno pojavljuju pozivi na uvođe­nje takvog dohotka osnovne socijalne sigurnosti za svakog stanovnika. No, ni to ne može bez prepreka.

Solidarnost se isplati

     Glavna je zabrinutost da će takav dohodak destimulirati rad, što je po­grešno vjerovanje koje je već dokinu­to reakcijama na ovu krizu. Druga je dvojba da bi taj univerzalni dohodak jednostavno bio preskup te da bi „isti­snuo" druge oblike korisnih socijalnih izdataka, kao što su na primjer nužne usluge poput zdravstva. No, zar nisu vlade širom svijeta na ovu korona krizu reagirale tako da oslobađaju fi­nancijska sredstva u iznosima koji su još prije koji tjedan bili nezamislivi. U mnogim zemljama je svim građani­ma ili barem umirovljenicima isplaćen dodatak (npr. 100 eura u Srbiji, 130 do 300 eura na mirovine u Sloveniji).    Socijalne restrikcije koje obično prate ekonomske krize, stavljene su na led.

     Hajdemo pojasniti što je univer­zalni temeljni dohodak. To su redovna novčana primanja koja se bezuvjet­no isplaćuju svima bez prethodnog provjeravanja imovinskog stanja ili radnog statusa. To je možda najjed­nostavniji, najizravniji i najučinkovitiji oblik osiguranja temeljnog dohotka koji možemo zamisliti, osobito ako „svi" uključuje sve stanovnike odre­đenog područja ili administrativne jedinice. Takav prihod uključuje dje­cu, umirovljenike, migrante i tražitelje azila, one koji se školuju ili su u nekom obliku obuke, volontere, te njegova­telje bez naknade, što su naravno naj­češće žene. Naravno, u krizi poput ove koja slijedi nakon pandemije, taj bi do­hodak pomogao onima koji trenutno ne rade, uključujući i privremeno ne­zaposlene.

Mentalno i ekonomsko blagostanje

     Čini se da je ova ideja odjeknu­la u javnosti. Timothy Garton Ash sa sveučilišta Oxford nedavno je objavio istraživanje i otkriće da 71 posto Euro­pljana sada podržava univerzalni te­meljni dohodak.      Istovremeno, izvješće o finskom eksperimentu s osnovnim dohotkom pokazalo je neke pozitivne rezultate, u smislu mentalnog i eko­nomskog blagostanja primatelja, i to bez smanjenja zaposlenosti. Finski ministri stoga predlažu da se, ne više kao eksperimentalni projekt, uvede u postkorona vrijeme cjeloviti model, uvjereni kako će jamčiti sigurnost toli­ko potrebnu u doba nesigurnosti.

     Kakve posljedice ima trenutna kri­za za slučaj univerzalnog temeljnog dohotka i vjerojatnost da će on dobiti pravu političku privlačnost u razvije­nim državama, odnosno barem u svim zemljama članica Europske unije? Ako bi se krize ponovile, važno je rehabi­litirati pitanje ekonomske i socijalne ravnoteže, te na odgovarajućoj razini pružiti osnovnu sigurnosnu mrežu.

     Koliko će trajati oporavak poslije pandemije krajnje je neizvjesno, ali najvažnije je pitanje hoće li prihodi u razvijenim državama biti više ili manje nesigurni nakon oporavka. Upečatlji- viji aspekt krize bila je mnogo šira svi­jest o nesigurnosti specifičnih radnih odnosa i iskustvu prekarnih radnika u nesigurnim oblicima rada.    To bi moglo stvoriti zamah za poboljšanje njihove plaće i sigurnosti kroz regulaciju i za­konodavstvo - možda putem temelj­nog dohotka. Mnoge su države, poput Hrvatske, u prvim reagiranjima uvele snošenje minimalne plaće, odnosno refundaciju isplaćenih u dijelu iznosa.

     No, iako se ekonomska opravda­nost za rješavanje nesigurnosti dohot­ka može mijenjati, politika koja stoji iza univerzalnog temeljnog dohotka ostaje izazov. Da bi se provodila poli­tika potrebna je široka podrška razli­čitih stranaka i grupacija, ali vidljivo je koliko su duboko podijeljeni čak i pristaše socijalne države u svezi s ta­kvim temeljnim dohotkom. Bilo je to vidljivo u Hrvatskoj s nevjerojatnim reakcijama jedine parlamentarne umi­rovljeničke stranke HSU protiv nacio­nalne naknade za starije osobe, kojom bi se svima starijima od 65 godina i s prihodima nižima od 800 kuna osigu­rao takav iznos za preživljavanje. Pro­tiv isključivog prihodovnog kriterija, a bez imovinskog, reagirali su i brojni neoliberali bliski financijskoj industriji.

Mladi su „za"

     Međutim, podrška univerzalnom temeljnom dohotku je velika kod mla­đih osoba koje nisu nužno najozbiljni­je pogođene pandemijom. Kako nisu materijalno ovisne o općem osnov­nom dohotku, njihova je motivacija uglavnom ideološka ili vrijednosna, izvedena iz ideje o istinski univerza- lističkom pravu bez ikakvih radnih zahtjeva. S druge strane, neki tradicio­nalno jaki pristaše države blagostanja, poput starijih osoba s manje formal­nog obrazovanja, i dalje su skeptični prema univerzalnom temeljnom do­hotku. Jasno preferiraju tradicionalne preraspodjele i programe socijalnog osiguranja.

      Uvođenje novih socijalnih progra­ma, kako pokazuje povijest, uglavnom ovisi o pronalaženju širokih i održivih koalicija među različitim političkim skupinama. Teško da je ikada bilo do­voljno imati podršku samo onih koji bi bili izravni korisnici. U slučaju ovog univerzalnog dohotka međutim, ne­dostaje podrška još nekih skupina koje su u nepovoljnijem položaju, a koje inače podržavaju preraspodjelu i socijalnu državu općenito, zaslužuju više pozornosti u raspravi. Kako okupi­ti obje skupine - one koji podržavaju opći osnovni dohodak iz uglavnom ideoloških razloga i one koji bi imali koristi u smislu materijalnog osobnog interesa - ostaje izazov bez odgovora.

     I tako su se povezali Europski stup socijalnih prava koji je 2017. godine u točki 14. predvidio kao jedno od 20 temeljnih načela da „svatko kome nedostaju dovoljna sredstva za život imaju pravo na odgovarajuća minimalna primanja kojima će im se jamčiti život u dostojanstvu u svim fazama njihovog

života, kao i učinkovit pristup u dosezanju dobara i usluga“. U nadi da će to biti i ostvareno…

Jasna A. Petrović