UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

UNIVERZALNI TEMELJNI DOHODAK

Nakon korone - novo socijalno društvo

 

     Što kažete na ideju da se u svim ze­mljama uvede univerzalni temelj-ni dohodak, dovoljno visok da se može preživjeti uz dovoljno hrane i plaćene režije?

     Ekonomski utjecaj koronavirusa izazvao je ponovno otvaranje pita­nja univerzalnog temeljnog dohotka, kao potencijalnog središnjeg pojma sustava socijalne zaštite usmjerenog ka budućnosti, a koji bi bio jednako primjenjiv na lokalnoj, globalnoj, ali i svim razinama između.

     Pandemija je usmjerila misli čovje­čanstva na solidarnost i zajedništvo, pa i na promišljanja ne samo kako ri­ješiti mnoge neposredne izazove, već i kakav svijet želimo vidjeti nakon krize. U tom kontekstu ne iznenađuje da se ponovno pojavljuju pozivi na uvođe­nje takvog dohotka osnovne socijalne sigurnosti za svakog stanovnika. No, ni to ne može bez prepreka.

Solidarnost se isplati

     Glavna je zabrinutost da će takav dohodak destimulirati rad, što je po­grešno vjerovanje koje je već dokinu­to reakcijama na ovu krizu. Druga je dvojba da bi taj univerzalni dohodak jednostavno bio preskup te da bi „isti­snuo" druge oblike korisnih socijalnih izdataka, kao što su na primjer nužne usluge poput zdravstva. No, zar nisu vlade širom svijeta na ovu korona krizu reagirale tako da oslobađaju fi­nancijska sredstva u iznosima koji su još prije koji tjedan bili nezamislivi. U mnogim zemljama je svim građani­ma ili barem umirovljenicima isplaćen dodatak (npr. 100 eura u Srbiji, 130 do 300 eura na mirovine u Sloveniji).    Socijalne restrikcije koje obično prate ekonomske krize, stavljene su na led.

     Hajdemo pojasniti što je univer­zalni temeljni dohodak. To su redovna novčana primanja koja se bezuvjet­no isplaćuju svima bez prethodnog provjeravanja imovinskog stanja ili radnog statusa. To je možda najjed­nostavniji, najizravniji i najučinkovitiji oblik osiguranja temeljnog dohotka koji možemo zamisliti, osobito ako „svi" uključuje sve stanovnike odre­đenog područja ili administrativne jedinice. Takav prihod uključuje dje­cu, umirovljenike, migrante i tražitelje azila, one koji se školuju ili su u nekom obliku obuke, volontere, te njegova­telje bez naknade, što su naravno naj­češće žene. Naravno, u krizi poput ove koja slijedi nakon pandemije, taj bi do­hodak pomogao onima koji trenutno ne rade, uključujući i privremeno ne­zaposlene.

Mentalno i ekonomsko blagostanje

     Čini se da je ova ideja odjeknu­la u javnosti. Timothy Garton Ash sa sveučilišta Oxford nedavno je objavio istraživanje i otkriće da 71 posto Euro­pljana sada podržava univerzalni te­meljni dohodak.      Istovremeno, izvješće o finskom eksperimentu s osnovnim dohotkom pokazalo je neke pozitivne rezultate, u smislu mentalnog i eko­nomskog blagostanja primatelja, i to bez smanjenja zaposlenosti. Finski ministri stoga predlažu da se, ne više kao eksperimentalni projekt, uvede u postkorona vrijeme cjeloviti model, uvjereni kako će jamčiti sigurnost toli­ko potrebnu u doba nesigurnosti.

     Kakve posljedice ima trenutna kri­za za slučaj univerzalnog temeljnog dohotka i vjerojatnost da će on dobiti pravu političku privlačnost u razvije­nim državama, odnosno barem u svim zemljama članica Europske unije? Ako bi se krize ponovile, važno je rehabi­litirati pitanje ekonomske i socijalne ravnoteže, te na odgovarajućoj razini pružiti osnovnu sigurnosnu mrežu.

     Koliko će trajati oporavak poslije pandemije krajnje je neizvjesno, ali najvažnije je pitanje hoće li prihodi u razvijenim državama biti više ili manje nesigurni nakon oporavka. Upečatlji- viji aspekt krize bila je mnogo šira svi­jest o nesigurnosti specifičnih radnih odnosa i iskustvu prekarnih radnika u nesigurnim oblicima rada.    To bi moglo stvoriti zamah za poboljšanje njihove plaće i sigurnosti kroz regulaciju i za­konodavstvo - možda putem temelj­nog dohotka. Mnoge su države, poput Hrvatske, u prvim reagiranjima uvele snošenje minimalne plaće, odnosno refundaciju isplaćenih u dijelu iznosa.

     No, iako se ekonomska opravda­nost za rješavanje nesigurnosti dohot­ka može mijenjati, politika koja stoji iza univerzalnog temeljnog dohotka ostaje izazov. Da bi se provodila poli­tika potrebna je široka podrška razli­čitih stranaka i grupacija, ali vidljivo je koliko su duboko podijeljeni čak i pristaše socijalne države u svezi s ta­kvim temeljnim dohotkom. Bilo je to vidljivo u Hrvatskoj s nevjerojatnim reakcijama jedine parlamentarne umi­rovljeničke stranke HSU protiv nacio­nalne naknade za starije osobe, kojom bi se svima starijima od 65 godina i s prihodima nižima od 800 kuna osigu­rao takav iznos za preživljavanje. Pro­tiv isključivog prihodovnog kriterija, a bez imovinskog, reagirali su i brojni neoliberali bliski financijskoj industriji.

Mladi su „za"

     Međutim, podrška univerzalnom temeljnom dohotku je velika kod mla­đih osoba koje nisu nužno najozbiljni­je pogođene pandemijom. Kako nisu materijalno ovisne o općem osnov­nom dohotku, njihova je motivacija uglavnom ideološka ili vrijednosna, izvedena iz ideje o istinski univerza- lističkom pravu bez ikakvih radnih zahtjeva. S druge strane, neki tradicio­nalno jaki pristaše države blagostanja, poput starijih osoba s manje formal­nog obrazovanja, i dalje su skeptični prema univerzalnom temeljnom do­hotku. Jasno preferiraju tradicionalne preraspodjele i programe socijalnog osiguranja.

      Uvođenje novih socijalnih progra­ma, kako pokazuje povijest, uglavnom ovisi o pronalaženju širokih i održivih koalicija među različitim političkim skupinama. Teško da je ikada bilo do­voljno imati podršku samo onih koji bi bili izravni korisnici. U slučaju ovog univerzalnog dohotka međutim, ne­dostaje podrška još nekih skupina koje su u nepovoljnijem položaju, a koje inače podržavaju preraspodjelu i socijalnu državu općenito, zaslužuju više pozornosti u raspravi. Kako okupi­ti obje skupine - one koji podržavaju opći osnovni dohodak iz uglavnom ideoloških razloga i one koji bi imali koristi u smislu materijalnog osobnog interesa - ostaje izazov bez odgovora.

     I tako su se povezali Europski stup socijalnih prava koji je 2017. godine u točki 14. predvidio kao jedno od 20 temeljnih načela da „svatko kome nedostaju dovoljna sredstva za život imaju pravo na odgovarajuća minimalna primanja kojima će im se jamčiti život u dostojanstvu u svim fazama njihovog

života, kao i učinkovit pristup u dosezanju dobara i usluga“. U nadi da će to biti i ostvareno…

Jasna A. Petrović