UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

KONAČNO SKROMNA MJERA PROTIV SIROMAŠTVA

Nacionalna naknada

     I to smo dočekali. Zadnji dan prije raspu- štanja pred parlamentarne izbore, 18. svibnja 2020. Hrvatski sabor je sa 115 glasova za i jednim protiv usvojio Zakon o nacionalnoj naknadi za starije osobe, koji će usrećiti oko 20 tisuća siromašnih hrvatskih građana starijih od 65 godina, koji će popuniti svoj siromašni budžet za 800 kuna mjesečno. SUH je aktivno su­djelovao u radnoj skupini i uspio uvelike utjecati na oblikovanje zakona.

     Podsjetimo, upravo je na prijedlog SUH-a ministarstvo za soci­jalnu politiku uvelo u Strate­giju socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. nacionalnu „mirovinu" za starije osobe koje ne ostvaruju mirovinu na temelju prethodnog rada i plaćenih doprinosa. Poslije je na inzistiranje umirovljeničkih udruga prvotni naziv promi­jenjen u nacionalnu naknadu za starije osobe iz razloga što nije riječ ni o kakvoj mirovini, već o socijalnoj naknadi koja će se plaćati iz državnog proračuna, a ne iz mirovinskog fonda.

Nije otimačina za neradnike

     Nažalost, zbog prvotnog naziva „na­cionalna mirovina" u javnosti se stvorila zabluda pa su mnogi umirovljenici tu so­cijalnu potporu doživjeli kao otimačinu iz mirovinskog fonda za neradnike.

     No, nije riječ o nikakvim neradnicima, već zapravo o 20 tisuća starijih osoba, uglavnom žena iz ruralnih krajeva, koje su manje sudjelovale u plaćenom radu izvan kuće, radile su neprijavljene u poljo­privredi i domaćinstvu i nisu stekle uvjete za mirovinu. Opći uvjeti za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu su hrvatsko državljanstvo, starosna dob od najmanje 65 godina i prebivalište u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od 20 godina prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.

     Također, propisani su i dodatni uvjeti, tj. da osoba mora živjeti u kućanstvu u kojem su prihodi po članu obitelji niži od 800 kuna mjesečno. To znači da ako bračni par ima jednu mirovinu višu od 1.600 kuna, onaj/j bez mirovine ne ostvaruje pravo na ovu naknadu. S isplatama se kreće od 1. siječnja 2021. godine, a procjene su da će u sljedećoj godini za tu namjenu država trebati isplatiti 134 milijuna kuna, a godi­nu nakon toga 184 milijuna kuna. Važno je istaknuti i da će se iznos od 800 kuna usklađivati prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena jednom godišnje prema podacima     Državnog zavoda za statistiku, uz uvjet da je stopa veća od nule.

Zbunjujuća uloga HZMO-a

     No, ono što je zbunjujuće je da će od­luku o usklađivanju nacionalne naknade za starije osobe donositi Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osigura­nje, iako je riječ o socijalnoj potpori, a ne o mirovini. Također, SUH i MUH su tražili da HZMO ne bude javna ustanova nadležna za provedbu postupku i isplatu naknada, već da se nacionalne naknade za starije osobe trebaju voditi u sustavu socijalne skrbi, kroz centre socijalne skrbi.

     No, na kraju su SUH i MUH ipak prihvatili da se procedure i isplata vode preko HZ- MO-a, jer su predstavnici sustava socijalne skrbi na radnoj skupini otvoreno priznali kako su potkapacitirani i u nemogućnosti operativno voditi nacionalnu naknadu. No, zbog toga bi netko trebao i odgovarati, jer se upravo zbog te potkapacitarnosti sustava socijalne skrbi događaju brojni propusti.

Ništa od dostave poštom

     Iako će primjena ovog zakona pomoći tisućama siromašnih starica i staraca, što je svakako uspjeh i mali pomak na bolje, treba istaknuti i neke nedostatke koje predlagači zakona nisu htjeli ugraditi u ovaj zakon.

     Tako je odbijen i amandman Kluba za­stupnika stranke rada i solidarnosti da se promijeni članak 10. Zakona kojim bi se nacionalna naknada mogla dostavljati i putem pošte, a ne isključivo preko bana­ka. U amandmanu je naglašeno kako su korisnici nacionalne naknade uglavnom iz ruralnih područja, i to poglavito žene koje nemaju vlastita prijevozna sredstva te su siromašne i većinom žive na izolira­nim mjestima udaljenima i od lokalnog ili međugradskog prijevoza, daleko od bankomata, banaka ili pošta.

     Još ranije, tijekom savjetovanja s javnošću SUH je zatražio istu dopunu u zakonu, no odbijena je uz obrazloženje da je isplata preko banaka „tehnološki sigurniji način isplate od isplate u gotovom novcu, a ne smiju se zanemariti niti troškovi, jer bi omogućava­nje isplate naknade za starije osobe putem pošte opteretilo državni proračun". Dakle, s leđa države trošak treba prebaciti na pleća siromaha?! Tako će korisnici iz ruralnih dijelova Hrvatske morati nalaziti na­čina kako da dođu do svoje naknade. Pravo na dostavu mirovina poštom umirovlje­nima nakon 1. siječnja 2014., podsjećamo, ukinula je Vlada Zorana Milanovića i tadašnji ministar Mirando Mrsić, a ova Vlada nastavila je istu politiku, koja je preuzeta i u načinu isplate nacionalne naknade. Samo preko banke, jer banke moraju profitirati.

Bez imovinskog cenzusa

     Nije prošao ni drugi SUH-ov prijedlog, a to je da se omogući korisničko pravo i osobama starijim od 65 godina koji ispu­njavaju uvjete, a imaju sklopljen ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, ali su pokrenuli sudski postupak za njegovo poništavanje zbog neodgovarajuće skrbi za uzdržavanu osobu.

     Tijekom rada na zakonu SUH je pred­lagao da se prihodovni cenzus odnosi na svakog pojedinca, a ne na obitelj, jer se ovako zanemaruje rodni aspekt siromaštva. Ipak, kako su brojni stručnjaci neoliberalnog svjetonazora inzistirali da se uvede i imovinski cenzus, uspjelo se samo s prihodovnim.

     Iako, dakle, ima nedostataka, donoše­nje zakona treba pozdraviti, jer će pomoći mnogim teškim socijalnim slučajevima da poprave, barem malo, kvalitetu svog života. Treba podsjetiti kako samo jedan posto starijih osoba prima zajamčenu minimal­nu naknadu (tj. stalnu socijalnu pomoć), pa je ovo ipak obuhvaćanje daljnjih dva posto. I to je nešto.

Igor Knežević