UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

KONAČNO SKROMNA MJERA PROTIV SIROMAŠTVA

Nacionalna naknada

     I to smo dočekali. Zadnji dan prije raspu- štanja pred parlamentarne izbore, 18. svibnja 2020. Hrvatski sabor je sa 115 glasova za i jednim protiv usvojio Zakon o nacionalnoj naknadi za starije osobe, koji će usrećiti oko 20 tisuća siromašnih hrvatskih građana starijih od 65 godina, koji će popuniti svoj siromašni budžet za 800 kuna mjesečno. SUH je aktivno su­djelovao u radnoj skupini i uspio uvelike utjecati na oblikovanje zakona.

     Podsjetimo, upravo je na prijedlog SUH-a ministarstvo za soci­jalnu politiku uvelo u Strate­giju socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. nacionalnu „mirovinu" za starije osobe koje ne ostvaruju mirovinu na temelju prethodnog rada i plaćenih doprinosa. Poslije je na inzistiranje umirovljeničkih udruga prvotni naziv promi­jenjen u nacionalnu naknadu za starije osobe iz razloga što nije riječ ni o kakvoj mirovini, već o socijalnoj naknadi koja će se plaćati iz državnog proračuna, a ne iz mirovinskog fonda.

Nije otimačina za neradnike

     Nažalost, zbog prvotnog naziva „na­cionalna mirovina" u javnosti se stvorila zabluda pa su mnogi umirovljenici tu so­cijalnu potporu doživjeli kao otimačinu iz mirovinskog fonda za neradnike.

     No, nije riječ o nikakvim neradnicima, već zapravo o 20 tisuća starijih osoba, uglavnom žena iz ruralnih krajeva, koje su manje sudjelovale u plaćenom radu izvan kuće, radile su neprijavljene u poljo­privredi i domaćinstvu i nisu stekle uvjete za mirovinu. Opći uvjeti za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu su hrvatsko državljanstvo, starosna dob od najmanje 65 godina i prebivalište u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od 20 godina prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.

     Također, propisani su i dodatni uvjeti, tj. da osoba mora živjeti u kućanstvu u kojem su prihodi po članu obitelji niži od 800 kuna mjesečno. To znači da ako bračni par ima jednu mirovinu višu od 1.600 kuna, onaj/j bez mirovine ne ostvaruje pravo na ovu naknadu. S isplatama se kreće od 1. siječnja 2021. godine, a procjene su da će u sljedećoj godini za tu namjenu država trebati isplatiti 134 milijuna kuna, a godi­nu nakon toga 184 milijuna kuna. Važno je istaknuti i da će se iznos od 800 kuna usklađivati prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena jednom godišnje prema podacima     Državnog zavoda za statistiku, uz uvjet da je stopa veća od nule.

Zbunjujuća uloga HZMO-a

     No, ono što je zbunjujuće je da će od­luku o usklađivanju nacionalne naknade za starije osobe donositi Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osigura­nje, iako je riječ o socijalnoj potpori, a ne o mirovini. Također, SUH i MUH su tražili da HZMO ne bude javna ustanova nadležna za provedbu postupku i isplatu naknada, već da se nacionalne naknade za starije osobe trebaju voditi u sustavu socijalne skrbi, kroz centre socijalne skrbi.

     No, na kraju su SUH i MUH ipak prihvatili da se procedure i isplata vode preko HZ- MO-a, jer su predstavnici sustava socijalne skrbi na radnoj skupini otvoreno priznali kako su potkapacitirani i u nemogućnosti operativno voditi nacionalnu naknadu. No, zbog toga bi netko trebao i odgovarati, jer se upravo zbog te potkapacitarnosti sustava socijalne skrbi događaju brojni propusti.

Ništa od dostave poštom

     Iako će primjena ovog zakona pomoći tisućama siromašnih starica i staraca, što je svakako uspjeh i mali pomak na bolje, treba istaknuti i neke nedostatke koje predlagači zakona nisu htjeli ugraditi u ovaj zakon.

     Tako je odbijen i amandman Kluba za­stupnika stranke rada i solidarnosti da se promijeni članak 10. Zakona kojim bi se nacionalna naknada mogla dostavljati i putem pošte, a ne isključivo preko bana­ka. U amandmanu je naglašeno kako su korisnici nacionalne naknade uglavnom iz ruralnih područja, i to poglavito žene koje nemaju vlastita prijevozna sredstva te su siromašne i većinom žive na izolira­nim mjestima udaljenima i od lokalnog ili međugradskog prijevoza, daleko od bankomata, banaka ili pošta.

     Još ranije, tijekom savjetovanja s javnošću SUH je zatražio istu dopunu u zakonu, no odbijena je uz obrazloženje da je isplata preko banaka „tehnološki sigurniji način isplate od isplate u gotovom novcu, a ne smiju se zanemariti niti troškovi, jer bi omogućava­nje isplate naknade za starije osobe putem pošte opteretilo državni proračun". Dakle, s leđa države trošak treba prebaciti na pleća siromaha?! Tako će korisnici iz ruralnih dijelova Hrvatske morati nalaziti na­čina kako da dođu do svoje naknade. Pravo na dostavu mirovina poštom umirovlje­nima nakon 1. siječnja 2014., podsjećamo, ukinula je Vlada Zorana Milanovića i tadašnji ministar Mirando Mrsić, a ova Vlada nastavila je istu politiku, koja je preuzeta i u načinu isplate nacionalne naknade. Samo preko banke, jer banke moraju profitirati.

Bez imovinskog cenzusa

     Nije prošao ni drugi SUH-ov prijedlog, a to je da se omogući korisničko pravo i osobama starijim od 65 godina koji ispu­njavaju uvjete, a imaju sklopljen ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, ali su pokrenuli sudski postupak za njegovo poništavanje zbog neodgovarajuće skrbi za uzdržavanu osobu.

     Tijekom rada na zakonu SUH je pred­lagao da se prihodovni cenzus odnosi na svakog pojedinca, a ne na obitelj, jer se ovako zanemaruje rodni aspekt siromaštva. Ipak, kako su brojni stručnjaci neoliberalnog svjetonazora inzistirali da se uvede i imovinski cenzus, uspjelo se samo s prihodovnim.

     Iako, dakle, ima nedostataka, donoše­nje zakona treba pozdraviti, jer će pomoći mnogim teškim socijalnim slučajevima da poprave, barem malo, kvalitetu svog života. Treba podsjetiti kako samo jedan posto starijih osoba prima zajamčenu minimal­nu naknadu (tj. stalnu socijalnu pomoć), pa je ovo ipak obuhvaćanje daljnjih dva posto. I to je nešto.

Igor Knežević