UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

Status NJEGOVATELJA ZA STARIJE

Tko čuva moju staru majku?

 

     Milica S. iz Zagreba ima majku u čijem stanu živi te koja je nakon moždanog udara nepokretna i potrebnajoj je 24-satna njega i skrb. Njezin otac je umro prije pet godina, pa je majka dobila obiteljsku mirovinu od 1.600 kuna. Ne može ju smjestiti u staci­onar nekog doma, jer za društvene do­move nema potrebnu vezu, a za privat­ni dom nema dovoljno novca, pošto je njezina plaća ispodprosječna. Dok radi neprekidno misli je li joj majka osamlje­na, gladna, žedna, hoće li se prehladiti u mokrim pelenama. Nema pravo ni na koji slobodan dan zbog majke, niti na bolovanje. Takvih je kćerki, pa i sinova i snaha, unuka, doista na tisuće, a nema­ju nikakvu mogućnost brinuti o svojim roditeljima.

     Bili su se malo ponadali kad su čuli prije nekoliko godina da je Strategijom socijalne skrbi za starije osobe 2017.­2020. predviđeno uvođenje statusa njegovatelja, no sada se čini da je Mini­starstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku odustalo od te mje­re. U obrazloženju samo navode da je u tijeku provedba projekta „Formalni i neformalni oblici skrbi za starije osobe - analiza i istraživanje" te da će o pri­bavljenim podacima ovisiti prijedlozi zakonskih rješenja. Iako su Strategijom čvrsto obećali do 2020. izraditi zakonski okvir za status njegovatelja starijeg i ne­moćnog člana obitelji.

Mama se ugasila

     Tako će, čini se, osobe koje skrbe o starim i nemoćnim članovima i nadalje se morati snalaziti bez bolovanja, do­pusta i stručne podrške, iako uz svoj redovni, obavljaju i dodatni, psihofizički i emocionalno zahtjevni posao, a stariji će, dok se ne uspostave politike pomire­nja profesionalnog i obiteljskog života, uvelike biti prepušteni crnom tržištu, nekvalitetnoj skrbi i mogućem nasilju.

     Jasna C., tužna što joj je majka pre­minula, na neki način je i zadovoljna što je i nju i sebe poštedjela muke i sramo­te. Naime, iako je iz ušteđevine mogla sufinancirati prvih pola godine njezinog smještaja u skupom privatnom domu, gdje je zbog nemara osoblja slomila kuk, morala je majku preseliti u bolnicu pa u jeftiniji dom, a onda ju vratiti k sebi i tamo ostavljati bez nadzora za vrijeme posla. Mama se naprosto ugasila, svje­sna da je teret i vlastitoj kćerki i samoj sebi.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je imao svoju predstavnicu u radnoj sku­pini za izradu spomenute Strategije te je i predložio uvođenje takvog instituta njegovatelja za starije osobe u Zakon o socijalnoj skrbi. Nažalost, u ovoj Vladi je Ministarstvo za demografiju jedna od najslabijih karika, a posebno u mandatu ministrice Bedeković.

Sporo Ministarstvo

     Sindikat je 15. svibnja 2020. godine uputio Ministarstvu i Vladi RH ponov­ljenu inicijativu za ostvarivanje prava na status njegovatelja za skrb o starijim osobama kojom je predložio da se po hitnom postupku unese dopuna članka 63. Zakona o socijalnoj zaštiti dodava­njem točke: „(4) Pravo na status njego­vatelja ima osoba čiji je roditelj ili stariji član obitelji ovisan o pomoći i njezi dru­ge osobe ili je u potpunosti nepokretan, a nije smješten u udomiteljskoj obitelji ili domu za starije i nemoćne osobe".

     Iako je ovo zadnja godina provedbe Strategije, Ministarstvo nije poduze­lo potrebne zakonske pretpostavke, a nema niti odgovarajućih politika po­mirenja profesionalnog i obiteljskog života koje bi olakšale provedbu ustav­ne obveze brige o starim i nemoćnim roditeljima i starijim članovima obitelji, što zbog tradicionalne raspodjele skrbi posebno teško pogađa žene.

     Prema izvješćima Pučke pravobra- niteljice za 2015. i 2016. godinu briga o starijim osobama u pravilu se temelji na obiteljskoj solidarnosti pa tako u Hrvat­skoj za svoje nemoćne članove obitelji brine oko 17% osoba u dobi od 35 do 49 godina. Dio je to tzv. neformalne skrbi za starije i nemoćne, koju pružaju brač­ni drugovi ili djeca svojim roditeljima i rođacima.

Umirališta bez dostojanstva

     Oni koji brinu o ostarjelim roditelji­ma ili rođacima moraju se sami snalazi­ti i koristiti socijalne usluge na crno, što otvara vrata prijevarama, iskorištava­nju, ali i nasilju koje je vrlo teško pratiti, jer ne postoje niti precizne statistike prema dobi. Vidljivo je da se godinama problematizira ostvarivanje prava na status njegovatelja za skrb o starijim osobama uz brojna obećanja da je po­stupak u tijeku ili da je projekt u tijeku, a za to vrijeme niz osoba će se u vrlo teškoj situaciji i dalje morati snalaziti kako znaju i umiju.

     Sindikat umirovljenika traži i oče­kuje da u sljedećoj Vladi, koje god bila boje i svjetonazora, najhitnije pristupe rješavanju statusa njegovatelja, kako je obvezana Strategijom socijalne skr­bi za starije osobe od 2017. do 2020. godine.    K tome, to je višestruko isplati­vo i korisno rješenje. Potomak bi imao priliku za radni staž i plaću od 4.000 kuna, posvetiti se skrbi o svom rodite­lju, a njemu ili njoj bi bilo vraćeno do­stojanstvo. Nadalje, to bi bilo itekako korisno i za cijeli zdravstveni sustav na koji se vrši veliki pritisak da „udome" palijativne bolesnike i druge starije osobe u potrebi za skrbi, utoliko više što su kapaciteti društvenih domova ograničeni, a velik dio obiteljskih do­mova su pretvoreni u nedostojanstvena umirališta.

Čekamo!

Jasna A. Petrović