UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

KAKO UBITI STARCE BEZ SUVIŠNOG ZAŠTO

Tko je kriv - Škaričić ili virus?

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Imamo jedno pitanje: da li bi ravnatelji domova za starije i nemoćne u Splitu i Koprivnici bili jednako kazneno gonjeni da su ujedno i vlasnici tih istih domova? Da li se za javne domove u slučaju masovne smrti staraca odmah „podruštvljava" i krivica? Pa tako nisu krivi za dosadašnji pomor 18 oso­ba od koronavirusa Ivan Škaričić, ravnatelj splitskog Doma, a za 12 osoba u Domu u Koprivnici ravnateljica Vesna Križan. Tu je kriv - virus. Tako je Škaričić i dalje ravnatelj, a Križan je otišla u zasluženu mirovinu kao „moralna i odgovorna" oso­ba. Treba li uopće spomenuti da su oboje članovi vladajuće stranke?!

     Kad je u siječnju 2020. u domu „Zelena oaza" u Andraševcu izgorjelo živih šest staraca, nitko nije rekao da je kriv kalorifer ili ugljični monoksid, već su 4. veljače uhitili vlasnicu i ravna­teljicu Gabrijelu Čičković i njezinog muža Slavka, a vodi se i kazneni postupak protiv oboje. Istina, hrvatsko je sudstvo u rodu s puževima, pa će potrajati dok se odredi kazna. No, već ima naznake kakva bi mogla biti.

Naime, kad je u listopadu 2011. u potkrovlju doma „Moj mir" kraj Bjelovara od udara groma izgorjelo pet korisnika, za­počeo je dugotrajni sudski postupak protiv Draženke Habdije, koja je konačno, nakon devet godina, u travnju otišla na tro­godišnju zatvorsku kaznu zbog „svjesnog nehaja". Gle čuda, nitko nije rekao da je kriv - grom. Prije je ovdje riječ o tome da ovi vlasnici nisu članovi Stranke zbog čega bi se preokrenuo kut gledišta na pojam krivnje.

Glancanje lika i djela

     Takoje Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH), potaknut općim glancanjem lika i djela gore spomenutih „društvenih" ravnatelja, 19. svibnja 2020. podnio kaznenu prijavu Općin­skom državnom odvjetništvu u Splitu zbog kaznenog djela iz članka 192. Kaznenog zakona (NN 125/2011), teška kaznena djela protiv zdravlja ljudi, i to stavka 3. Kaznenog zakona RH koji se odnosi na slučajeve kad je prouzročena smrt jedne ili više osoba.

     „Proboj koronavirusa u Dom za starije i nemoćne „Split", Vukovarska 79, Split koji vodi Ivan Škaričić, ravnatelj Doma, službeno je otkriven 7. travnja kad je objavljeno kako je zara­ženo desetoro štićenika. Splitski Dom u međuvremenu je po­stao jedno od najsmrtonosnijih žarišta zaraze koronavirusom u Hrvatskoj - do sada je registrirano 69 zaraženih, a umrlo osamnaest korisnika", navodi se u kaznenoj prijavi.

     SUH nadalje naglašava kako je „ravnatelj Škaričić javno priznao da su nekoliko dana prije primijetili povišenu tempe­raturu kod više štićenika, ali to nisu prijavili epidemiološkoj službi,jer nisu posumnjali na COVID 19". Pritom se Škaričić branio činjenicom da on nije liječnik i ne može odgovarati na stručna pitanja, iako je temeljem funkcije koju obnaša odgo­voran za sve što se u Domu dogodi. Točno je, međutim, da nije kompetentan za svoj posao, jer je imenovan za ravnatelja bez natječaja i kvalifikacija jer je po struci „diplomirani arheolog i historičar" (Izvor: Hrvatski sabor).

Inspekcije forme radi

     „Inspekcija Ministarstva zdravstva vezano uz slučaj smrti štićenika", navodi se u prijavi, „nije utvrdila nikakve propuste te je ustvrdila da „onaj dio zdravstveno inspekcijskog nadzo­ra koji se odnosi na funkcioniranje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije i liječnice Doma zdravlja u Splitu je gotov i tijekom istog nisu nađeni elementi krivog postupanja. Sve je sa zdravstvenog aspekta rađeno u skladu s propisima".

     Niti inspekcija Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u svom inspekcijskom nadzoru nije našla ni­kakve propuste i utvrdila je da „osobe koje su radile na ovom slučaju drže kako su u splitskom Domu poštovali sve upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva za demo­grafiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje se tiču sprječa­vanja zaraze koronavirusom".

Umiralište bez presedana

     „Dakle prema nalazima dviju inspekcija nisu nađeni nika­kvi propusti, a zaključno s danom 18. svibnja 2020. godine u Domu je bilo 69 zaraženih, a preminulo 18 korisnika od ko­ronavirusa, čime je potvrđeno da je navedeni Dom najveće žarište i „umiralište" od koronavirusa u Republici Hrvatskoj i apsolutno treba preispitati odgovornost ravnatelja navede­nog Doma za ovu tragično nastalu situaciju, osobito stoga jer postoje indicije da se neslužbeno sumnjalo na postojanje virusa i desetak dana prije njegovog službenog otkrivanja u Domu. Tih desetak dana bi vjerojatno spasilo dio korisnika od obolijevanja i smanjilo broj ljudskih žrtava", naglašava se u ka­znenoj prijavi.

     Zanimljivo je da je 23. travnja kaznenu prijavu protiv rav­natelja Škaričića, podnijela i Hrvatska udruga ugovornih ordi­nacija (HUUGO), tražeći kaznenu odgovornost zbog izostan­ka pravodobne nabave osobnih zaštitnih sredstava zdrav­stvenom i nezdravstvenom osoblju u direktnom kontaktu s rizičnom populacijom, kao i za nepoštivanje protokola, što je dovelo do eskalacije zaraze u Domu za starije i nemoćne.

     Tko je, dakle, kriv za pomor staraca? Virus, grom i kalori­fer? Ili ljudi koji su sa svjesnim ili nesvjesnim nehajem, od­nosno lakomislenošću počinili kazneno djelo? Nehaj je bla­ži oblik krivnje i nitko tu ne misli da su splitski i koprivnički ravnatelji namjerno i svjesno išli ugroziti živote domskih ko­risnika. No, zato zakon uvodi i kategoriju svjesnog nehaja, pa i nesvjesnog nehaja, a tu je svakako riječ o ljudima, a ne o gromovima.