UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

KAKO UBITI STARCE BEZ SUVIŠNOG ZAŠTO

Tko je kriv - Škaričić ili virus?

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Imamo jedno pitanje: da li bi ravnatelji domova za starije i nemoćne u Splitu i Koprivnici bili jednako kazneno gonjeni da su ujedno i vlasnici tih istih domova? Da li se za javne domove u slučaju masovne smrti staraca odmah „podruštvljava" i krivica? Pa tako nisu krivi za dosadašnji pomor 18 oso­ba od koronavirusa Ivan Škaričić, ravnatelj splitskog Doma, a za 12 osoba u Domu u Koprivnici ravnateljica Vesna Križan. Tu je kriv - virus. Tako je Škaričić i dalje ravnatelj, a Križan je otišla u zasluženu mirovinu kao „moralna i odgovorna" oso­ba. Treba li uopće spomenuti da su oboje članovi vladajuće stranke?!

     Kad je u siječnju 2020. u domu „Zelena oaza" u Andraševcu izgorjelo živih šest staraca, nitko nije rekao da je kriv kalorifer ili ugljični monoksid, već su 4. veljače uhitili vlasnicu i ravna­teljicu Gabrijelu Čičković i njezinog muža Slavka, a vodi se i kazneni postupak protiv oboje. Istina, hrvatsko je sudstvo u rodu s puževima, pa će potrajati dok se odredi kazna. No, već ima naznake kakva bi mogla biti.

Naime, kad je u listopadu 2011. u potkrovlju doma „Moj mir" kraj Bjelovara od udara groma izgorjelo pet korisnika, za­počeo je dugotrajni sudski postupak protiv Draženke Habdije, koja je konačno, nakon devet godina, u travnju otišla na tro­godišnju zatvorsku kaznu zbog „svjesnog nehaja". Gle čuda, nitko nije rekao da je kriv - grom. Prije je ovdje riječ o tome da ovi vlasnici nisu članovi Stranke zbog čega bi se preokrenuo kut gledišta na pojam krivnje.

Glancanje lika i djela

     Takoje Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH), potaknut općim glancanjem lika i djela gore spomenutih „društvenih" ravnatelja, 19. svibnja 2020. podnio kaznenu prijavu Općin­skom državnom odvjetništvu u Splitu zbog kaznenog djela iz članka 192. Kaznenog zakona (NN 125/2011), teška kaznena djela protiv zdravlja ljudi, i to stavka 3. Kaznenog zakona RH koji se odnosi na slučajeve kad je prouzročena smrt jedne ili više osoba.

     „Proboj koronavirusa u Dom za starije i nemoćne „Split", Vukovarska 79, Split koji vodi Ivan Škaričić, ravnatelj Doma, službeno je otkriven 7. travnja kad je objavljeno kako je zara­ženo desetoro štićenika. Splitski Dom u međuvremenu je po­stao jedno od najsmrtonosnijih žarišta zaraze koronavirusom u Hrvatskoj - do sada je registrirano 69 zaraženih, a umrlo osamnaest korisnika", navodi se u kaznenoj prijavi.

     SUH nadalje naglašava kako je „ravnatelj Škaričić javno priznao da su nekoliko dana prije primijetili povišenu tempe­raturu kod više štićenika, ali to nisu prijavili epidemiološkoj službi,jer nisu posumnjali na COVID 19". Pritom se Škaričić branio činjenicom da on nije liječnik i ne može odgovarati na stručna pitanja, iako je temeljem funkcije koju obnaša odgo­voran za sve što se u Domu dogodi. Točno je, međutim, da nije kompetentan za svoj posao, jer je imenovan za ravnatelja bez natječaja i kvalifikacija jer je po struci „diplomirani arheolog i historičar" (Izvor: Hrvatski sabor).

Inspekcije forme radi

     „Inspekcija Ministarstva zdravstva vezano uz slučaj smrti štićenika", navodi se u prijavi, „nije utvrdila nikakve propuste te je ustvrdila da „onaj dio zdravstveno inspekcijskog nadzo­ra koji se odnosi na funkcioniranje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije i liječnice Doma zdravlja u Splitu je gotov i tijekom istog nisu nađeni elementi krivog postupanja. Sve je sa zdravstvenog aspekta rađeno u skladu s propisima".

     Niti inspekcija Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u svom inspekcijskom nadzoru nije našla ni­kakve propuste i utvrdila je da „osobe koje su radile na ovom slučaju drže kako su u splitskom Domu poštovali sve upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva za demo­grafiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje se tiču sprječa­vanja zaraze koronavirusom".

Umiralište bez presedana

     „Dakle prema nalazima dviju inspekcija nisu nađeni nika­kvi propusti, a zaključno s danom 18. svibnja 2020. godine u Domu je bilo 69 zaraženih, a preminulo 18 korisnika od ko­ronavirusa, čime je potvrđeno da je navedeni Dom najveće žarište i „umiralište" od koronavirusa u Republici Hrvatskoj i apsolutno treba preispitati odgovornost ravnatelja navede­nog Doma za ovu tragično nastalu situaciju, osobito stoga jer postoje indicije da se neslužbeno sumnjalo na postojanje virusa i desetak dana prije njegovog službenog otkrivanja u Domu. Tih desetak dana bi vjerojatno spasilo dio korisnika od obolijevanja i smanjilo broj ljudskih žrtava", naglašava se u ka­znenoj prijavi.

     Zanimljivo je da je 23. travnja kaznenu prijavu protiv rav­natelja Škaričića, podnijela i Hrvatska udruga ugovornih ordi­nacija (HUUGO), tražeći kaznenu odgovornost zbog izostan­ka pravodobne nabave osobnih zaštitnih sredstava zdrav­stvenom i nezdravstvenom osoblju u direktnom kontaktu s rizičnom populacijom, kao i za nepoštivanje protokola, što je dovelo do eskalacije zaraze u Domu za starije i nemoćne.

     Tko je, dakle, kriv za pomor staraca? Virus, grom i kalori­fer? Ili ljudi koji su sa svjesnim ili nesvjesnim nehajem, od­nosno lakomislenošću počinili kazneno djelo? Nehaj je bla­ži oblik krivnje i nitko tu ne misli da su splitski i koprivnički ravnatelji namjerno i svjesno išli ugroziti živote domskih ko­risnika. No, zato zakon uvodi i kategoriju svjesnog nehaja, pa i nesvjesnog nehaja, a tu je svakako riječ o ljudima, a ne o gromovima.