UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOG SUSTAVA DISKRIMINIRA STARIJE

Bez potpore za radnike umirovljenike

 

     Pandemija koronvirusa natjerala je Vladu da donese brojne mjere kako bi spasila gospodarstvo. Jedna od njih je i potpora za očuvanje radnih mje­sta, pa je tako država uvela financiranje do 100 posto troška neto minimalne plaće u ožujku, odnosno 3.250 kuna, a za travanj i svibanj po radniku je do­djeljivala 4.000 kuna, a za neke će se te mjere nastaviti i u narednim mjesecima.

     Dobar potez Vlade, nažalost, nije uključio i one najugroženije, umirovlje­nike koji su zbog svog lošeg standarda primorani raditi. Njih oko 12 tisuća koji rade do polovice punog radnog vremena jednostavno su zaboravljeni, odnosno ta mjera ne odnosi se na njih. Zbog toga je Sindikat umirovljenika Hrvatske 30. travnja 2020. poslao upit Ministarstvu rada i mirovinskog sustava i ministru Aladroviću kojim se željela skrenuti pozornost na očiglednu diskriminaci­ju umirovljeničke radničke populacije. Umirovljenici koji rade imaju ugovore o radu, sva prava i obveze iz radnog odnosa, plaćaju zakonske doprinose i poreze, a sada su izostavljeni iz prava na potporu.

      Stoga je SUH upitao Ministarstvo hoće li i kada poduzeti mjere kojima će se ispraviti ova nelogična i neprimjerena nepravda. Odgovor, negativan, stigao je gotovo mjesec dana kasnije.

„Moramo istaknuti činjenicu da je ova potpora u provedbi već dva mjeseca i kako je do sada isplaćeno 1,9 milijardi kuna, za više od 82.000 poslodavaca i preko 500.000 radnika. Navedeno pred­stavlja izrazito financijsko opterećenje za državni proračun, dok u isto vrijeme Vlada Republike Hrvatske osigurava sigurnu i redovnu isplatu mirovina. Slijedom na­vedenoga, uvjeti provedbe ove Potpore u pogledu ciljanih skupina radnika ne uključuju umirovljenike", stoji u šturom objašnjenju ministarstva od 28. svibnja.

     Tumačenje da umirovljenici imaju zajamčena primanja kroz mirovine pa im stoga potpora ne treba je kompletno promašeno, jer da im novac ne treba za golo preživljavanje, umirovljenici ne bi ni radili. Za očekivati je da će izostavlja- nje umirovljenike iz novčanih potpora dovesti do većeg broja otkaza, čime će umirovljenici pasti u veliko siromaštvo koje može biti pogubno za njihovo zdrav­lje i život, a čime u vodu pada i učinak dijela mirovinske reforme.

     Zanimljivo, našem sindikatu javila se 62-godišnja K.Š., umirovljenica koja radi na pola radnog vremena. Ona je podnijela zahtjev za potporu, i iznenađu­juće, dobila 1.625 kuna za ožujak, dakle točno polovicu od 3.250 kuna koliko je iznosila potpora za „obične" radnike, no za travanj i svibanj potporu nije dobila. Na naš upit zašto je umirovljenici ispla­ćena potpora za ožujak Ministarstvo je odgovorilo kako je „riječ o propustu ili nepravilnosti u pogledu korištenja sred­stava i da umirovljenica mora vratiti taj novac". Zamolili su novinara i da prijavi umirovljenicu na HZMO. Nevjerojatno što sve birokrati mogu izmisliti.

Igor Knežević