UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

Vraćeni u sustav besplatnog dopunskog

 

     Na tisuće umirovljenika obradovala je vijest da je Hrvatski sabor konačno usvojio izmjene Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju kojima se od 1. svibnja 2020. povećao prihodovni cenzus za ostvarivanje prava na besplatnu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja. Nakon upornog lobiranja u Vladi od strane Sindikata i Matice, novi cenzus je usvojen sa 79 glasova „za". Naime, nakon usklađivanja mirovina početkom travnja za 0,7 posto SUH-u su se počeli obraćati umirovljenici koji su i zbog povišice od desetak kuna morali početi plaćati dopunsko zdravstveno osiguranje.

     Tako je Blanka Palenkić napisala da je zbog prelaska cenzusa za 30 kuna morala početi plaćati 70 kuna dopunsko. Snježani Marković primanja su bila viša za samo 28 kuna od cenzusa i također je dobila obavijest od HZZO-a da mora plaćati. A što tek reći o Zoranu Jurkoviću iz Daruvara čija mama ima mirovinu koja je za 10 kuna prešla cenzus i morala bi početi plaćati dopunsko. No, svih troje, kao i još desetak tisuća umi­rovljenika novim zakonom vratit će se u sustav besplatnog dopunskog i neće morati plaćati 840 kuna godišnje.

Naime, cenzus je za samca porastao za 61 kunu - na 2.000 kuna, odnosno za 47 kuna - na 1.563 kune za člana obitelji.     Važno je napomenuti da će se cenzus svake godine usklađi­vati u studenom i to u iznosu koji odgovara porastu mirovina temeljem dva usklađivanja u godini, kako bi se spriječilo novo „ispadanje" umirovljenika iz sustava besplatnog dopunskog.

     Donošenjem zakona okončana je dugogodišnja borba i lobiranje umirovljeničkih udruga, točnije od 2004. godine od kada se nije mijenjao cenzus, što znači da je na desetke tisuća umirovljenika moralo početi plaćati dopunsko iz svojih skromnih mirovina. Predstavnici SUH-a i MUH-a prvotno su zahtijevali da se novi cenzus utvrdi na razini hrvatske linije siromaštva od 2.485 kuna, međutim kako potrebna sredstva nije moguće osigurati, prihvatilo se ovo kompromisno pri­jelazno rješenje.

     No, to rješenje nije zadovoljilo predsjednika Hrvatske stranke umirovljenika Silvanu Hrelju, koji, iako je znao da kao oporbena stranka nemaju šanse progurati svoju verziju zakona s višim iznosom cenzusa, ali bez usklađivanja, sve­jedno je glasao protiv novog zakona. Do posljednje se kapi krvi borio protiv izmjena koje su SUH i MUH uspjele izboriti u pregovorima s Vladom, čime je vraćeno besplatno dopunsko tisućama umirovljenika. Najvažnije je što zbog usklađivanja mirovine više niti jedan umirovljenik neće izgubiti besplatno dopunsko osiguranje.