UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OVRHE: Blokade i dugovi neprekidno rastu

Zašto je vlast ukinula opomene i pokrenula poplavu ovrha?

Alarmantni podaci stižu nam iz FINE – brojka blokiranih računa građana krajem siječnja ove godine premašila je 300 tisuća. Preciznije, riječ je o 307 406 građana i ukupnom dugu od 24, 4 milijarde kuna. U odnosu na isto razdoblje prošle godine, broj blokiranih računa je narastao za 58 377, a iznos duga za čak 6,5 milijardi kuna. Među svim tim milijardama, dobar dio se odnosi na sve češće ovrhe.

No, kako recimo jedan neplaćeni račun od 100 kuna može narasti na više od 1 000 kuna?

Kamo ide sav taj novac?

Mogli biste pomisliti kako su zatezne kamate glavni krivac za toliki dug, no varate se – one su već uračunate u tih stotinu kuna. Ovršne troškove čine javnobilježničke pristojbe, odvjetničke tarife, troškovi dostave i pripadajući PDV.

Naknade su propisale komore, uz odobrenje ministra pravosuđa Orsata Miljenića, koji je, smatraju brojne udruge civilnog društva, tako visokim tarifama prekršio svoju obvezu iz Zakona o odvjetništvu da štiti socijalno ugrožene i pravno nestručne građane.

Tako će za predmete u vrijednosti do 2 500 kuna, na sastavljanje ovršnog prijedloga kod odvjetnika otići 250 kuna, a isto toliko i na klauzulu o pravomoćnosti. Nadalje, sastavljanje prijedloga svim sudionicima košta 125 kuna, dakle 625 kuna odvjetničkog troška, rješenje o ovrsi koje izdaje javni bilježnik je 60, a njegovo izdavanje klauzule o pravomoćnosti dodatnih 30 kuna. Sve ostalo su troškovi dostave, no ni tu priči nije kraj – na sve navedeno dodaje se još i PDV.

Tako se dug 1 000 dužnika, od kojih svaki duguje 100 kuna, i koji iznosi 100 tisuća kuna, začas popne na 1,3 milijuna kuna, od čega je odvjetnik zaradio 625 tisuća, javni bilježnik 900 tisuća, pošta 300 tisuća, a država je uzela 186.250 kuna PDV-a. I dakako, sve je to po zakonu i propisima.

Vratite nam opomene!

Smiješe se bolji dani, jer je u veljači odvjetnička komora pokrenula smanjivanje tarife i do 70 posto. Međutim, najpoznatiji odvjetnik koji se bavi ovrhama Marijan Hanžeković ima drugo viđenje te objašnjava kako je velikim dijelom za povećanje ovršnih slučajeva odgovorna vlast.

- Mnogi su kritizirali što su naknade za manje dugove visoke kao i one za veće. No, bio dug jednu ili sto kuna, pokreće se isti sustav, isti postupak. Odvjetnici su morali naplaćivati tolike naknade. Vlast je pogriješila ukidanjem opomena. Prije bi većina građana, kad bi dobili opomenu koja se naplaćivala 100 kuna, dug ipak uspjeli podmiriti. Ukidanjem opomena svelo ih se na svršen čin ovrhe. Svakako bi trebalo vratiti sustav opomena - rekao je.

A što je s umirovljenicima?

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ovrhu nad mirovinama provodi na temelju sudskih ili javnobilježničkih rješenja. Ovršni zakon kaže kako se ne može vršiti ovrha na cjelokupni iznos mirovine nego samo na njezin zakonski dio. Prije izmjene ovog zakona postojali su slučajevi gdje se na temelju izjave umirovljenika plijenila cijela mirovina. Ako je mirovina manja od prosječne plaće, na ovrhu odlazi jedna trećina mirovine. Naknade za tjelesno oštećenje i doplatak za njegu i pomoć su u pravilu izuzete od ovrhe, osim polovice iznosa tih primanja radi naplate zakonskog uzdržavanja.

Ustege iz mirovina u ožujku 2013. godine imalo je 25 posto umirovljenika, a 15 561 čak više od zakonski uobičajene trećine. Godinu dana kasnije, 27 posto umirovljenika imaju ustege, a 20 000 je onih kojima se oduzima više od trećine do cijele njihove mirovine. U istom je razdoblju broj umirovljenika s ovrhama narastao za šest posto. No, iza brojki postoje i tužne životne priče.

Dobili ste rješenje o ovrsi - što sad?

Najjednostavnije rješenje je platiti dugovanje u roku od osam dana od primitka rješenja. Potvrdu o plaćanju zatim trebate odnijeti javnom bilježniku koji će obustaviti ovrhu. Iz javnobilježničke komore kažu kako ste uz dug dužni platiti i ovršne troškove, osim klauzule ovršnosti i pravomoćnosti.

Druga mogućnost je ulaganje prigovora kojim se ovrha zaustavlja čim javni bilježnik prigovor primi. On pak ne odlučuje je li prigovor osnovan, već kompletni predmet prosljeđuje nadležnom općinskom sudu te ovrha ulazi u sudsku proceduru. Ako sud odluči kako je prigovor bez osnove, onda uz dug, troškove i kamate treba platiti još i sudske pristojbe. Zbog toga valja dobro razmisliti isplati li vam se uopće ulagati prigovor.

Osim toga, imate i opciju nagodbe s vjerovnikom oko plaćanja duga u ratama, što bi on lako mogao prihvatiti jer je i njima to puno isplativije od odlaska u ovrhu.

Ako ne možete platiti - pljenidba!

Ako nemate nikakvih prihoda, vjerovnik u tom slučaju može zatražiti ovrhu nad drugim predmetima i imovinom. Tu spadaju nekretnine i pokretnine – kuće, stanovi, zemljišta, automobili, motocikli, možete ostati bez elektroničkih uređaja poput televizora, ali i nakita – osim vjenčanog prstenja. S druge strane, u ovrhu ne ulaze primjerice odjeća i obuća, posteljina, namještaj, štednjak, hladnjak, perilica za rublje, medalje i odličja, obiteljske fotografije i portreti. Automobil katkad može biti izuzet, ako je riječ o invalidnoj osobi ili stanovniku mjesta gdje nema osiguranog javnog prijevoza.

Gdje dobiti besplatni pravni savjet?

Za besplatnu pravnu pomoć građani se mogu obratiti Pravnoj klinici u sklopu Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studenti koji ondje rade nisu ovlašteni zastupati stranke na sudu, no mogu pružati besplatno mišljenje ili savjet. Među najčešćim upitima su upravo oni vezani uz sve češće ovrhe, u čijem su rješavanju do sada imali mnogo uspjeha. Građani se za pomoć mogu obratiti na njihovoj adresi u Tkalčićevoj 48, putem telefona ili e-mailom, a budući pravnici odlaze i u kućne posjete.

Članovi Sindikata umirovljenika Hrvatske besplatne pravne savjete mogu dobiti telefonom svaki dan u pravnoj službi u Radničkom domu na trgu kralja Petra Krešimira 2 u Zagrebu. Dežurni pravnik stranke osobno prima utorkom. Nazovite, prije nego što izgubite vlastiti dom - jer to više nije tako rijedak slučaj.