UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

NEUNIŠTIVI AKTIVISTI

Joža Tepeš za veće mirovine

     Uoči korone dvije podružnice SUH-a dobile su nove predsjednike. U Slavonskom Šamcu Petra Lešića zamijenio je Đuro Vlahović, a nakon više od 22 godine podružnica SUH-a Susedgrad u Zagrebu dobila je novog predsjednika. Josipa Tepeša, kojega je zbog narušenog zdravlja na tom mjestu zamijenio Milivoj Selić.

     Kako nam je otkrio 79-godišnji Josip, čim je otišao u mirovinu 1997. godine učlanio se u Sindikat umirovljenika i od prvog dana izabran je na čelo podružnice.

       „Učlanio sam se u SUH jer sam htio poboljšati umirovljenička prava, ta­kvo je stanje bilo, trebalo je puno toga napraviti za umirovljenike'', kazao nam je Joža. Sve te godine u SUH-u pamtit će po brojnim aktivnostima, od održavanja raznih tribina, sudjelovanja u svim akcijama i prosvjedima središnjice SUH-a za poboljšanje umirovljeničkih prava, puno druženja i izleta. Josipu je žao što je od 2010. godine počeo trend slabljenja zaintere­siranosti za sindikat, pa se nekad brojnije članstvo osipalo.

     „Ljudi su se povukli u sebe i svoje domove, postali su nekako nepovjer­ljivi, a i financijski ne stoje dobro. To nije problem samo u mojoj podružnici, već u svima. A kad spomeneš Sindikat umirovljenika, oni misle da je to Stranka umirovljenika pa te gledaju drukčije i odbijaju biti „politički aktiv­ni", jer im se to pomalo gadi", priča Joža, te zaključuje kako je potrebno što više omasoviti članstvo.

      Na naše pitanje da nam da savjete za uspješno vođenje podružnice je kazao kako ga najviše žalosti odnos vlasti prema umirovljenicima, generaciji koja je izgradila ovu zemlju, kazavši da ga srce za­boli kad gleda kako se odnosi prema njima, kao da su višak u ovom društvu. Drugo mu je krivo što se perjem SUH-a, poput povra­ta duga umirovljenicima i brojnim drugim uspješnim inicijativama kite neke stranke i udruge. I na kraju, pozdrav od Jože.

Igor Kneževi