UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

Otiđi u banju Laktaše

     Od 17. do 19. veljače 2020. godine predstavnici SUH- ovih podružnica iz Regije Sjever boravili su u termama Laktaši pored Banjaluke na poslovnom putova­nju. Njih 28 uputilo se autobusom iz Zagreba, a odmah po dolasku dočekala ih je direktorica Mirjana Čomić s aperiti­vom u znak dobrodošlice.

     Sljedeći dan nakon doručka direktorica je napravila pre­zentaciju o ponudi terapijskog centra, SUH-ovci su nakon toga obišli sve prostore za terapiju, od struje, magneta, do ljekovitih bazena. Nakon toga su obišli staru banju gdje su mogli vidjeti kako su se provodile terapije prije gotovo 100 godina. Inače, termomineralna voda u Laktašima poznata je po svojim ljekovitim svojstvima i blagotvornim efektima na ljudsko zdravlje još od antičkih (rimskih) vremena. Mo­derni razvoj i eksploatacija započeli su 1930. godine.

     Boravak u Laktašima nije bio samo razgledavanje, već su svi članovi posjetili liječnike koji su im odmah sastavili raspored terapija. Ljubazni domaćini organizirali su i izlet u obližnju Banjaluku, a uslijedio je i obilazak samostana trapističkog reda Marija Zvijezda, koji postoji još od 1869. godine. Tamo ih je opat samostana upoznao s poviješću samostana i proizvodnjom sira trapista koji je po njihovom redu i dobio ime.

     Dojam o posjetu je fenomenalan, bogati sadržaj termi, jako pristupačno osoblje, naši umirovljenici osjećali su se doista posebno. Sigurno će biti još organiziranih dolazaka kad se smiri pandemija korone.

A.B.