UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

LJUBAV PREMA BLIŽNJEM

Poklon ograda za stotine potrebitih

 

     Početkom travnja 2020. u Zagrebu je zaživjela hva­levrijedna inicijativa „Poklon ograda" koja je nastala kao odgovor na pandemiju koronavirusa, ali i poslje­dice teškog potresa u Zagrebu, zbog kojih su mnogi ljudi ostali bez posla i hrane. Svake subote od 11 do 14 sati, na dvije lokacije u gradu, na Trgu Francuske republike te u Parku mladenaca (Siget/Trnsko), građani ostavljaju hra­nu u vrećicama na ogradi za potrebite koji tu hranu, bez ikakvog kontakta, držeći se preporuka o sprječavanju ši­renja zaraze, preuzimaju.

     U četiri travanjske subote akcijom se uspjelo nahra­niti čak 200 obitelji, među kojima su najbrojniji korisnici, očekivano, starije osobe i umirovljenici. Namirnice koje se ostavljaju na ogradi su isključivo trajna, nekvarljiva hrana (konzerve, tjestenina, šećer, brašno), higijenske po­trepštine, voće, povrće, maske, sredstva za dezinfekciju, ali i hrana za kućne ljubimce. Na svakoj vrećici je i papir s popisom sadržaja. A ono što je bitno znati za one koji do- niraju jest da namirnice trebaju na ambalaži imati vidljiv rok trajanja.

      Osim hrane, osobe koje doniraju na vrećice ostavljaju dirljive kratke poruke pune ljubavi i nade kako bi oraspo­ložili one koji su se našli u teškoj situaciji. Cijela inicijativa zamisao je triju aktivistkinja, sociologinje Sandre Vukušić, urednice Portala Treća dob, Danijele Medaković, urednice Portala Inkubator sreće i Aleksandre Ivanac, učiteljice u osnovnoj školi. Akcija se provodi i dalje tijekom svibnja svake subote, pa organizatorice pozivaju sve koji su u mogućnosti da doniraju hranu, a one koje su u potrebi da dođu i preuzmu namirnice.

Online druženja

     Ali Sandra Vukušić nije stala samo na ovom projektu, već je pokrenula i online druženje umirovljenika putem aplikacije zoom.

 „Posljednjih tjedana, otkad je nastupila pandemija, starijim ljudima su samoća i depresija najveći problem, posebno kad je Krizni stožer Civilne zaštite RH izdao mje­ru da ih se ne smije posjećivati, eventualno tko može doći do njih su volonteri. Sjetila sam se da aplikacija Zoom, koju koristim s mnogim klijentima, i koja je vrlo jedno­stavna, može biti odlična platforma na kojoj se umirovlje­nici mogu družiti", kaže sociologinja Vukušić.

      Tako se svakog dana desetak umirovljenika virtualno druži u prosjeku po pola sata, razgovarajući o raznim te­mama, igrajući društvene igre ili čak i plešu. Jedini uvjet je da se razgovara o pozitivnim stvarima i iskustvima, da se skrenu misli s loših vijesti vezanih uz pandemiju. Zain­teresirani se mogu uključiti kad god žele i isto tako izaći s predavanja kad god osjete potrebu, naglašava Vukušić.

Igor Knežević