UVODNA RIJEČ
Nemao pa nemao
Piše: Jasna A. Petrović
Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mnoge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si prethodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Višnja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.
No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada nemaju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio davati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Njima se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugradio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.
Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvatsko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina. Nećemo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i znali. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale. Možda je najbolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabogda nemao pa nemao.
Web stranice naših podružnica
LJUBAV PREMA BLIŽNJEM
Poklon ograda za stotine potrebitih
Početkom travnja 2020. u Zagrebu je zaživjela hvalevrijedna inicijativa „Poklon ograda" koja je nastala kao odgovor na pandemiju koronavirusa, ali i posljedice teškog potresa u Zagrebu, zbog kojih su mnogi ljudi ostali bez posla i hrane. Svake subote od 11 do 14 sati, na dvije lokacije u gradu, na Trgu Francuske republike te u Parku mladenaca (Siget/Trnsko), građani ostavljaju hranu u vrećicama na ogradi za potrebite koji tu hranu, bez ikakvog kontakta, držeći se preporuka o sprječavanju širenja zaraze, preuzimaju.
U četiri travanjske subote akcijom se uspjelo nahraniti čak 200 obitelji, među kojima su najbrojniji korisnici, očekivano, starije osobe i umirovljenici. Namirnice koje se ostavljaju na ogradi su isključivo trajna, nekvarljiva hrana (konzerve, tjestenina, šećer, brašno), higijenske potrepštine, voće, povrće, maske, sredstva za dezinfekciju, ali i hrana za kućne ljubimce. Na svakoj vrećici je i papir s popisom sadržaja. A ono što je bitno znati za one koji do- niraju jest da namirnice trebaju na ambalaži imati vidljiv rok trajanja.
Osim hrane, osobe koje doniraju na vrećice ostavljaju dirljive kratke poruke pune ljubavi i nade kako bi oraspoložili one koji su se našli u teškoj situaciji. Cijela inicijativa zamisao je triju aktivistkinja, sociologinje Sandre Vukušić, urednice Portala Treća dob, Danijele Medaković, urednice Portala Inkubator sreće i Aleksandre Ivanac, učiteljice u osnovnoj školi. Akcija se provodi i dalje tijekom svibnja svake subote, pa organizatorice pozivaju sve koji su u mogućnosti da doniraju hranu, a one koje su u potrebi da dođu i preuzmu namirnice.
Online druženja
Ali Sandra Vukušić nije stala samo na ovom projektu, već je pokrenula i online druženje umirovljenika putem aplikacije zoom.
„Posljednjih tjedana, otkad je nastupila pandemija, starijim ljudima su samoća i depresija najveći problem, posebno kad je Krizni stožer Civilne zaštite RH izdao mjeru da ih se ne smije posjećivati, eventualno tko može doći do njih su volonteri. Sjetila sam se da aplikacija Zoom, koju koristim s mnogim klijentima, i koja je vrlo jednostavna, može biti odlična platforma na kojoj se umirovljenici mogu družiti", kaže sociologinja Vukušić.
Tako se svakog dana desetak umirovljenika virtualno druži u prosjeku po pola sata, razgovarajući o raznim temama, igrajući društvene igre ili čak i plešu. Jedini uvjet je da se razgovara o pozitivnim stvarima i iskustvima, da se skrenu misli s loših vijesti vezanih uz pandemiju. Zainteresirani se mogu uključiti kad god žele i isto tako izaći s predavanja kad god osjete potrebu, naglašava Vukušić.
Igor Knežević