UVODNA RIJEČ
Nemam za kilo breskvi
Piše: Igor Knežević
Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.
No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromašnima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.
Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna mirovine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.
Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.
Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često donositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.
U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...
Web stranice naših podružnica
LJUBAV PREMA BLIŽNJEM
Poklon ograda za stotine potrebitih
Početkom travnja 2020. u Zagrebu je zaživjela hvalevrijedna inicijativa „Poklon ograda" koja je nastala kao odgovor na pandemiju koronavirusa, ali i posljedice teškog potresa u Zagrebu, zbog kojih su mnogi ljudi ostali bez posla i hrane. Svake subote od 11 do 14 sati, na dvije lokacije u gradu, na Trgu Francuske republike te u Parku mladenaca (Siget/Trnsko), građani ostavljaju hranu u vrećicama na ogradi za potrebite koji tu hranu, bez ikakvog kontakta, držeći se preporuka o sprječavanju širenja zaraze, preuzimaju.
U četiri travanjske subote akcijom se uspjelo nahraniti čak 200 obitelji, među kojima su najbrojniji korisnici, očekivano, starije osobe i umirovljenici. Namirnice koje se ostavljaju na ogradi su isključivo trajna, nekvarljiva hrana (konzerve, tjestenina, šećer, brašno), higijenske potrepštine, voće, povrće, maske, sredstva za dezinfekciju, ali i hrana za kućne ljubimce. Na svakoj vrećici je i papir s popisom sadržaja. A ono što je bitno znati za one koji do- niraju jest da namirnice trebaju na ambalaži imati vidljiv rok trajanja.
Osim hrane, osobe koje doniraju na vrećice ostavljaju dirljive kratke poruke pune ljubavi i nade kako bi oraspoložili one koji su se našli u teškoj situaciji. Cijela inicijativa zamisao je triju aktivistkinja, sociologinje Sandre Vukušić, urednice Portala Treća dob, Danijele Medaković, urednice Portala Inkubator sreće i Aleksandre Ivanac, učiteljice u osnovnoj školi. Akcija se provodi i dalje tijekom svibnja svake subote, pa organizatorice pozivaju sve koji su u mogućnosti da doniraju hranu, a one koje su u potrebi da dođu i preuzmu namirnice.
Online druženja
Ali Sandra Vukušić nije stala samo na ovom projektu, već je pokrenula i online druženje umirovljenika putem aplikacije zoom.
„Posljednjih tjedana, otkad je nastupila pandemija, starijim ljudima su samoća i depresija najveći problem, posebno kad je Krizni stožer Civilne zaštite RH izdao mjeru da ih se ne smije posjećivati, eventualno tko može doći do njih su volonteri. Sjetila sam se da aplikacija Zoom, koju koristim s mnogim klijentima, i koja je vrlo jednostavna, može biti odlična platforma na kojoj se umirovljenici mogu družiti", kaže sociologinja Vukušić.
Tako se svakog dana desetak umirovljenika virtualno druži u prosjeku po pola sata, razgovarajući o raznim temama, igrajući društvene igre ili čak i plešu. Jedini uvjet je da se razgovara o pozitivnim stvarima i iskustvima, da se skrenu misli s loših vijesti vezanih uz pandemiju. Zainteresirani se mogu uključiti kad god žele i isto tako izaći s predavanja kad god osjete potrebu, naglašava Vukušić.
Igor Knežević