UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

PRIJEVARA MIROVINSKOG OSIGURANJA

Mirovina za dijete od 60 godina

 

     Ponukan sve učestalijim slučajevima nezakonitog ostvarivanja mirovine, Sindikat umirovljenika Hrvatske je 21. siječnja 2020. podnio prijedlog za pokretanje postupka provjere osnovanosti i ispravnosti rješenja o pravu na mirovinu L.V. iz Prvić Šepurine, jer je isti iza svog oca pok. A.V. ostvario obiteljsku mirovinu s isplatom zaostataka. Sin je tvrdio kako ga je otac cijeli život uzdržavao, iako je zapravo veći dio života radio na crno, a dijelom i regi­strirano, no formalno udovoljava uvjetima da je živio u zajedničkom kućanstvu s roditeljem te da nema dovoljno vlastitih prihoda za uzdržavanje. U ovom slučaju je najspornije što je taj isti sin potpisao s ocem ugovor o dosmrtnom uzdržavanju za vlasništvo ogromne obiteljske kuće blizu mora, što, dakle, znači da je sin uzdržavao oca, a ne otac sina.

     Međutim, Ured za poslovno-informacijsku sigurnost, kontrolu i nadzor HZMO-a zaključuje u svojem odgovoru od 29. travnja 2020. kako je prema Zakonu o mirovinskom osiguranju otac uzdržavao sina pa je ovaj s tog osnova opravdano stekao obiteljsku mirovinu. K tome, navode, za razdoblje „od 2013. do 2018. nije utvrđen vlastiti prihod sina koji bi premašio dozvoljenu svotu prihoda". No, nitko ne postavlja pitanje imovinske vrijednosti stečene temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i činjenicu da u trenutku smrti oca sin je prema tom ugovoru uzdržavao oca, a ne otac sina, što bi bilo preduvjetom za stjecanje mirovine kao „dijete od 60 godina". Ovo je samo još jedan primjer legalizirane i tolerirane prijevare dosmrtnim ugovorima, u ovom slučaju čak i javnih ustanova.