UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

PRIJEVARA MIROVINSKOG OSIGURANJA

Mirovina za dijete od 60 godina

 

     Ponukan sve učestalijim slučajevima nezakonitog ostvarivanja mirovine, Sindikat umirovljenika Hrvatske je 21. siječnja 2020. podnio prijedlog za pokretanje postupka provjere osnovanosti i ispravnosti rješenja o pravu na mirovinu L.V. iz Prvić Šepurine, jer je isti iza svog oca pok. A.V. ostvario obiteljsku mirovinu s isplatom zaostataka. Sin je tvrdio kako ga je otac cijeli život uzdržavao, iako je zapravo veći dio života radio na crno, a dijelom i regi­strirano, no formalno udovoljava uvjetima da je živio u zajedničkom kućanstvu s roditeljem te da nema dovoljno vlastitih prihoda za uzdržavanje. U ovom slučaju je najspornije što je taj isti sin potpisao s ocem ugovor o dosmrtnom uzdržavanju za vlasništvo ogromne obiteljske kuće blizu mora, što, dakle, znači da je sin uzdržavao oca, a ne otac sina.

     Međutim, Ured za poslovno-informacijsku sigurnost, kontrolu i nadzor HZMO-a zaključuje u svojem odgovoru od 29. travnja 2020. kako je prema Zakonu o mirovinskom osiguranju otac uzdržavao sina pa je ovaj s tog osnova opravdano stekao obiteljsku mirovinu. K tome, navode, za razdoblje „od 2013. do 2018. nije utvrđen vlastiti prihod sina koji bi premašio dozvoljenu svotu prihoda". No, nitko ne postavlja pitanje imovinske vrijednosti stečene temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i činjenicu da u trenutku smrti oca sin je prema tom ugovoru uzdržavao oca, a ne otac sina, što bi bilo preduvjetom za stjecanje mirovine kao „dijete od 60 godina". Ovo je samo još jedan primjer legalizirane i tolerirane prijevare dosmrtnim ugovorima, u ovom slučaju čak i javnih ustanova.