UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

PRIJEVARA MIROVINSKOG OSIGURANJA

Mirovina za dijete od 60 godina

 

     Ponukan sve učestalijim slučajevima nezakonitog ostvarivanja mirovine, Sindikat umirovljenika Hrvatske je 21. siječnja 2020. podnio prijedlog za pokretanje postupka provjere osnovanosti i ispravnosti rješenja o pravu na mirovinu L.V. iz Prvić Šepurine, jer je isti iza svog oca pok. A.V. ostvario obiteljsku mirovinu s isplatom zaostataka. Sin je tvrdio kako ga je otac cijeli život uzdržavao, iako je zapravo veći dio života radio na crno, a dijelom i regi­strirano, no formalno udovoljava uvjetima da je živio u zajedničkom kućanstvu s roditeljem te da nema dovoljno vlastitih prihoda za uzdržavanje. U ovom slučaju je najspornije što je taj isti sin potpisao s ocem ugovor o dosmrtnom uzdržavanju za vlasništvo ogromne obiteljske kuće blizu mora, što, dakle, znači da je sin uzdržavao oca, a ne otac sina.

     Međutim, Ured za poslovno-informacijsku sigurnost, kontrolu i nadzor HZMO-a zaključuje u svojem odgovoru od 29. travnja 2020. kako je prema Zakonu o mirovinskom osiguranju otac uzdržavao sina pa je ovaj s tog osnova opravdano stekao obiteljsku mirovinu. K tome, navode, za razdoblje „od 2013. do 2018. nije utvrđen vlastiti prihod sina koji bi premašio dozvoljenu svotu prihoda". No, nitko ne postavlja pitanje imovinske vrijednosti stečene temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i činjenicu da u trenutku smrti oca sin je prema tom ugovoru uzdržavao oca, a ne otac sina, što bi bilo preduvjetom za stjecanje mirovine kao „dijete od 60 godina". Ovo je samo još jedan primjer legalizirane i tolerirane prijevare dosmrtnim ugovorima, u ovom slučaju čak i javnih ustanova.