UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

Statistički nevidljive žrtve

 

     „O nasilju nad starijima sve se više govori, a Hrvatska udruga socijalnih radnika (HUSR) upozorava da ono uzrokuje narušavanje tjelesnog i mentalnog zdravlja, pogorša- vanje već narušenog zdravstvenog stanja, slabljenje funkcionalnih sposobnosti, brži razvoj simptoma demencije te veći stupanj mortaliteta", navodi Pučka pravobraniteljica u svom izvješću za 2019. godinu.

     „Starije osobe zbog osjećaja nemoći, srama, razočaranja i nevjerice u postupke vlastite djece i unuka nevoljko prijavljuju nasilje, često nakon što ono traje već dulje vrijeme, pritom ne znaju kome se obratiti i što u postupku mogu očekivati. Mnogi stariji ne žele da njihovi nasilni ukućani završe na ulici ili u zatvoru pa izlaz vide u odlasku u dom za starije, no to je dostupno samo onima koji si takav smještaj financijski mogu priuštiti i na vrijeme ga realizirati. HUSR napominje da ne postoje posebni kapaciteti niti resursi za žurno institucijsko zbrinjavanje starijih, jer skloništa za žrtve nasilja ne prihvaćaju inkontinentne, teško i kronično bolesne starije osobe kojima je potrebna zdravstvena njega, pa za ovaj problem treba hitno iznaći konkretna rješenja", zaključuje se u Izvješću.

     Činjenica je da je od 1.1.2018. godine u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji uvedeno i zanemarivanje potreba starijih članova obitelji. Zakon je prvi put naveo starije osobe kao skupinu koja uživa posebnu zaštitu države, a zanemarivanje njihovih potreba, primjerice nepružanje redovite zdravstvene skrbi, nedavanje hrane ili lije­kova, tretira se kao nasilje u obitelji. Loša se briga o starijima prema zakonu kažnjava minimalnom novčanom kaznom od deset tisuća kuna ili s najmanje 45 dana zavora.

     Statistika pokazuje kako se 30 posto ubojstava starijih osoba povezuje sa zlostavljanjem te kako su u 90 posto slučajeva zlostavljanja starijih osoba počinitelji članovi njihove obitelji, a procjenjuje se kako se institucijama prijavljuje tek svaki 13. ili 14. slučaj zlostavljanja. U Hrvatskoj će svaka 4. ili 5. osoba starije životne dobi doživjeti neki oblik zlostavljanja, a među najučestalijim oblicima nasilja su partnersko nasilje (psihičko, fizičko, ekonomsko i seksualno) te nasilje koje starije žene mogu doživjeti od ostalih članova svoje obitelji (ekonomsko, psihičko, fizičko), s prevalencijom ekonomskoga. (https://voxfeminae. net/pravednost/nasilje-nad-stari- jim-zenama/)

      Zakonom je predviđena intenzivna međusektorska suradnja, pa su tako zdrav­stveni radnici, djelatnici u ustanovama socijalne skrbi i druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji, dužni policiji ili državnom odvjetništvu prijaviti nasilje u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova, a nadležna tijela dužna su bez odgode obavijestiti CZSS o okolnostima koje su nasilju pridonijele ili pogodovale. Nažalost, podaci iz Izvješća o radu Povjerenstva za pra­ćenje nasilja u obitelji Ministarstva pravosuđa za 2018. o nasilju nad starijima manjkavi su i fragmentirani. Tako se navodi da je u evidenciji sudova zabilježeno 150 žrtava starije životne dobi, i to 100 žena i 50 muškaraca, i da je u evidenciji Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku zabilježeno 223 zanemarivanja potreba osoba starije životne dobi, no ne navode se podaci zdravstvenih ustanova, niti distribucija po spolu.

     Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u 2019. evidentirano je čak 1.138 žrtava obiteljskog nasilja starijih od 65, no ne postoje podaci spolu, počiniteljima i vrstama nasilja te o poduzetim mjerama. Jedino se navodi kako to iznosi 10,8 posto od ukupnog broja žrtava. Vrlo je neozbiljno bez dobrih analitičkih podataka vršiti programiranje po­trebnih mjera zaštite starijih osoba od nasi­lja, iako je po analogiji s drugim podacima očekivano da je najmanje 70 posto žrtava žena. Stoga bi Pravilnik o načinu prikuplja­nja, obrade i dostave statističkih podataka i izvješća iz područja primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji Ministarstva pravosuđa trebalo dopuniti kako bi se moglo prikupiti i analizirati podatke o nasilju te predložiti konkretne načine za unaprjeđenje zaštite starijih, osobito i iz rodnog i socio-ekonomskog gledišta.

 

     Mirovine u RH među najnižima su u EU i, kako se navodi u Izvje­šću EK za 2020., za razliku od 18,2 posto osoba starijih od 65 godi­na u EU, u RH ih je tijekom 2019. čak 32,8 posto bilo izloženo riziku od siromaštva Takvo siromaštvo ugrožava im dostojanstvo, a uz zdravstvene probleme koji ih pra­te, dovodi do socijalne izolacije koja negativno utječe i na psihičko zdravlje. Siromaštvo je, k tome, i u visokoj korelaciji s nasiljem, te sa spolom.