UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

VEĆE MIROVINE IZ PRVOG STUPA

56 posto spašenih

     Kako je Sindikat umirovljenika Hrvatske spasio 56 posto novoumirovljenih u 2019. godini? Naime, toliko ih je temeljem zadnje mirovinske reforme ste­klo pravo izlaska iz drugog mirovinskog stupa i isplate mirovine samo iz prvog javnog stupa. Točno je takvo zakonsko rješenje bilo prijedlogom predstavnika SUH-a na sjednicama Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije u jeku rasprave o reformi.

     Obvezni mirovinski fondovi pri četi­ri inozemne banke su se digli na noge i pokušali zaustaviti takvu mogućnost, jer njima je, logično, u interesu dobiti više, a isplatiti manje. Ipak, zahvaljujući upornosti tadašnjeg ministra rada i mirovinskog su­stava Marka Pavića novi ZOMO je omogućio isplatu povoljnije mirovine za korisnika, a to je u više od 56 posto slučajeva bila mirovina iz prvog mirovinskog stupa.

     Zašto naglašavamo daje bilo i više slučajeva da je mirovina iz oba stupa niža od one samo iz prvog stupa? Zato jer su

mirovinci izmislili mamac od 15 posto ste­čene „ušteđevine" iz drugog stupa, koji se može jednokratno isplatiti u trenutku umirovljenja u kešu. Šteta da je takva neprirodna mjera prihvaćena od strane Vlade, jer mirovinska štednja nema svr­hu pokrivanja dugova sebi i potomcima, već - obročnu isplatu mirovine. Mnogi su stoga i pod cijenu niže mirovine, pri­hvaćali varijantu iz oba stupa samo da bi se spasili ovrha, i to na radost bankara koji su time lažirali tržišni interes za svoj dvojbeni financijski proizvod.

     Dakle, od 4.537 korisnika starosne i prijevremene starosne mirovine u 2019. godini, 2.531 je izabrao mirovinu iz prvog stupa, dok u prva tri mjeseca ove godi­ne, smanjen je broj onih koji u uvjetima korone i ekonomske neizvjesnosti biraju povoljniju mirovinu, već, suočeni sa ugro- zom opasnom po život, biraju 15 posto jednokratne isplate. Kad je „jeftiniji" život, niža mirovina je manje bitna.

Jasna A. Petrović