UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

UŠTEĐEVINA IZ DRUGOG STUPA

Obiteljski umirovljenici mogu do svog novca!

     U Hrvatskoj postoji 190 tisuća korisnika obiteljske mirovine, od kojih su 94 posto žene, koje su naslijedile mirovine svojih po­kojnih partnera. Neke od njih nisu ostvarile pravo na vlastitu mirovinu, no što je s onima koje su godinama uplaćivale novac u mirovinski fond i ostvarile su ili mogu ostvariti vlasti­tu mirovinu, ali su izabrale povoljni­ju - partnerovu? Istražili smo imaju li one pravo da podignu novac iz drugog stupa kojeg su godinama uplaćivali.

     Činjenica je da osoba, dokle god je korisnica obiteljske mirovine, neće moći do tog novca. No, postoji način kako dobiti svoj novac. Ako korisni­ca obiteljske mirovine ima uvjete za starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, nakratko bi trebala aktivi­rati svoju starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, a zatim i sklopiti ugovor o mirovini iz drugog stupa s mirovinskim osiguravajućim druš­tvom koje će joj isplaćivati ušteđena sredstva s njenog računa.

     U tom slučaju bi se, ovisno o vi­sini primanja, otvorila mogućnost da jednokratno podigne 15 posto ušteđevine iz svog drugog stupa, a ostatak ušteđevine bi se isplaćivao na rate, odnosno kroz mirovinu.

     Kako su objasnili u Raiffeisen mi­rovinskom osiguravajućem društvu, ugovor o mirovini iz drugog stupa se može sklopiti samo ako vam je isto pravo na mirovinu priznato i iz prvog stupa. Pri tome nije bitno da vam je ta mirovina iz prvog stupa u isplati, budući da Zakon o mirovin­skom osiguranju razlikuje pravo na mirovinu i isplatu mirovine. To zna­či da bi se sredstva iz drugog stupa isplaćivala uz obiteljsku mirovinu.

     Nažalost, mnoge umirovljenice i umirovljenici korisnici obiteljske mi­rovine ne znaju za ovu mogućnost, te nikad neće aktivirati svoju staro­snu ili prijevremenu starosnu miro­vinu kako bi došli do svog novca. Mala utjehaje da ta sredstva pod­liježu nasljeđivanju te da će njihovi potomci moći zatražiti taj novac.

Igor Knežević