UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

KAKO U DOM NA RAČUN SOCIJALE?

Besplatan smještaj samo za rijetke (ne)sretnike

 

     Rijetko što u životu je besplatno, a kad je i besplatno, onda to do­bijete na temelju vašeg lošeg socijalnog statusa. Tim riječima bi mogli opisati politiku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i soci­jalnu politiku u plaćanju smještaja u domovima za starije osobe. Naime, država u potpunosti podmiruje troš­kove smještaja u domove za starije u Hrvatskoj samo za 648 korisnika, kako je Glasu umirovljenika    odgo­vorilo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

     Uvjet da se nekome u potpunosti podmiruju troškovi smještaja u domu je rješenje centra za socijalnu skrb, i to kad korisnici nemaju nika­kvih financijskih mogućnosti plaća­nja postelje u domu. Također, posto­je još dvije dodatne mogućnosti za sufinanciranje smještaja u domu, aPrva opcija je da korisnik plaća dom cijelom svojom mirovinom, a ako nema financijskih mogućnosti pokriti cijeli iznos, ostatak podmiruje država. Druga opcija je da troškove razlike smještaja snose članovi obi­telji ili uzdržavatelji.

     Tako u državnim domovima dr­žava u cijelosti podmiruje troškove smještaja za samo šest korisnika, 42 korisnika dijelom plaćaju smještaj dok im ostatak do punog iznosa podmiruje država, a za tri korisnika smještaj plaćaju članovi obitelji i dr­žava.

     U nedržavnim, decentraliziranim, odnosno županijskim domovima za starije osobe država u cijelosti pod­miruje troškove smještaja za 368 ko­risnika, 853 korisnika plaćaju sami uz

sufinanciranje od strane države, dok za 59 korisnika plaćaju članovi obite­lji i država.

     U nedržavnim, preostalim do­movima (privatni?) država plaća u potpunosti troškove smještaja za 274 korisnika, 246 korisnika plaćaju sami uz sufinanciranje države, dok za 9 korisnika plaćaju članovi obitelji i država.

     Kad se sve zbroji, država financira u potpunosti ili sufinancira smještaj za ukupno 1.860 osoba, što je 7,44 posto od otprilike 25.000 mjesta ko­liko ih ima u svim domovima u Hr­vatskoj. Očito su kriteriji prestrogi, jer u uvjetima kad je prosječna mi­rovina samo 2.523 kuna, a smještaj u „društveni'' dom od 3-3,5 tisuća kuna, doista je potrebno preispitati postojeće uvjete.

 

Igor Knežević