UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

Plaćeno bolovanje za mamu i tatu?

 

     Hrvatska brzim koracima posta­je društvo staraca. Iz godine u godinu sve je manji broj rođene djece, mladi iseljavaju, pa broj osoba starijih od 65 godina čini sve veći udio u ukupnom stanovništvu. Ono što je najgore je što su osobe u toj dobi često samci, koji nemaju od koga tražiti po­moć da ih odvede liječniku, skuha im ručak ili pomogne u održavanju higi­jene. U isto vrijeme mnoga djeca obo­ljelih roditelja nemaju mogućnost pla­ćati osobu koja će umjesto njih biti na usluzi njihovim roditeljima. Istina, sada u uvjetima koronavirusa, takvi proble­mi djeluju nebitni, no u neko buduće uobičajeno vrijeme opet će itekako biti bitni.

Zakon ne voli stare

     Zbog toga je Udruga pokret za čo­vjeka 12. ožujka 2020. godine uputila Vladi, Ministarstvu zdravstva i javnosti inicijativu da se djeci omogući pravo na naknadu plaće radi njege bole­snog roditelja. U inicijativi se navodi kako država i društvo u cjelini, zbog čiste sebičnosti ili nedostatka empati- je, solidarnosti i čovjekoljublja, prema starijim se osobama često ponašaju okrutno, diskriminirajuće i nerijetko ih smatraju teretom društva i kočnicom društvenog i gospodarskog napretka.

     Zbog toga su neki roditelji zanema­reni ili izloženi psihofizičkom nasilju čak i od vlastitog potomstva. No, veći­na djece iz ljubavi i zahvalnosti zdušno pomažu ili žele pomoći svojim bole­snim roditeljima, ali ih u tome onemo­gućuju zakonske odredbe. Konkretno, Zakon o obveznom zdravstvenom osi­guranju omogućuje pravo na naknadu plaće za njegu oboljelog supružnika do 20 dana za svaku utvrđenu bolest, kao i za njegu oboljelog djeteta ovisno o njegovoj dobi.

Podrška Sindikata umirovljenika

     Međutim, pravo na naknadu plaće za njegu vlastitog oboljelog roditelja nije moguće dobiti ni za jedan dan. Udruga pokret za čovjeka smatra da se time nanosi duboka nepravda i djeci i oboljelim roditeljima, da se starije oso­be diskriminiraju u smislu mogućnosti pristupa zdravstvenim uslugama zbog čega traže da se pokrene postupak iz­mjena i dopuna zakonskih odredbi ko­jima bi se izjednačilo pravo na naknadu plaće za njegu bolesnog roditelja s pra­vom na naknadu plaće za njegu obolje­log supružnika. Sindikat umirovljenika Hrvatske u potpunosti podržava ovu inicijativu i očekuje da će se ugraditi u buduća zakonska rješenja.

     Iako je prvenstveni cilj ove inicija­tive usvajanje zakonskih rješenja, ona je upućena i kako bi se probudila gra­đanska svijest o ulozi i položaju starijih osoba u društvu.

„Osobe treće životne dobi svakod­nevno se susreću s problemima koje im donose neimaština, bolest, usamlje­nost i socijalna isključenost. Često, na­žalost, možemo čuti i pogrdne viceve o starijim osobama, ignoriranje, vrijeđa­nje, prijetnje upućene starijim osoba­ma u javnom gradskom prijevozu, sve do neprimjerene i ponižavajuće komu­nikacije i uskraćivanja usluga starijim osobama u javnim institucijama. Ovom inicijativom šaljemo poruku da stari­je osobe nisu teret društva, već osobe koje su zaslužile zahvalnost, poštova­nje i dostojanstveno starenje", kazao je predsjednik Udruge pokret za čovjeka Dario Benčić. Potpisujemo!

Igor Knežević