UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

HRVATI UJEDINJENI U NEVOLJI

Ljudskost jača od virusa i potresa

 

     Podmukli ubojica, prije svega starije populacije. Tako bi­smo nazvali koronavirus koji se iz Kine proširio u gotovo svaki kutak našeg planeta i uveo nemir u naše živote. Kao da starije osobe nemaju dovoljno svojih problema, od onih sa zdravljem do financijskih, sada se morao pojaviti i virus koji ih ubija ili im ozbiljno prijeti smrću.

     Nema sumnje, nisu pretjerane izjave koje su krizu oko ko­ronavirusa usporedile s ratnim stanjem. A kad je takvo stanje, tada u prvi plan izbiju uglavnom lijepe priče o ljudskosti, so­lidarnosti i pomaganju. Mnoge slavne hrvatske osobe, poput Ćire Blaževića i Tereze Kesovije, podržale su akciju #ostajem- doma kojom se pozvalo najugroženije skupine stanovništva, a to su stari i bolesni, da ostanu u svojim domovima kako bi se smanjila mogućnost širenja zaraze.

Veliko srce navijača

     No, izreka kako nevolja ne dolazi sama pokazala se točnom u rano nedjeljno jutro, u nedjelju 22. ožujka 2020. godine, kad je Zagreb zatresao potres od 5,5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici. Većina građana je u strahu izašla ispred svojih zgra­da. Naputci o ostajanju kod kuće zbog koronavirusa pali su u drugi plan, no zato su u prvi plan iskočili navijači Dinama, Bad Blue Boysi.

     Njih tisuću, opremljeni zaštitnim maskama zajedno s voj­skom priskočili su u pomoć trudnicama i rodiljama s bebama donoseći im deke i potrepštine te su pomogli u selidbi dijela rodilišta u Petrovoj ulici na lokaciju u KB Dubrava. Tom prili­kom nastala je doista dirljiva fotografija, BBB su iz rodilišta i bolnice oštećene potresom pažljivo iznosili inkubatore, apara­te koji su važni za preživljavanje prerano rođenih beba.

     Nije to jedino dobro djelo „zločestih plavih dečki". Naime, oni su pokrenuli akciju Plavo srce, u kojoj starima i nemoćnima diljem grada raznose lijekove i namirnice. Doslovno na svaki ulaz zagrebačkih zgrada BBB kvartovske podružnice ostavile su zalijepljene letke na kojima pozivaju najugroženije, ali i lju­de u izolaciji da im se jave za pomoć u dostavi potrepština, namirnica i lijekova.

Na prvoj crti obrane

     I Hajdukovi navijači su pomagali u selidbi kompletne bol­nice Križine na Firule, jer je bolnički kompleks na Križinama or­ganiziran za prihvat oboljelih od koronavirusa. A zagrebačka Torcida također se uključila u akciju Plavo srce, čime ruku pod ruku zajedno s BBB pomažu potrebitima. Iako se na spomen ovih dviju navijačkih skupina obično vežu negativne konota­cije, poput huliganizma i tučnjava, navijači, ne prvi put, poka­zuju da mogu biti doista primjer ljudskosti i pomaganja.

     Kontaktirali smo i voditelja socijalnog dućana zagrebač­kog Crvenog križa Duška Godića, koji nam je kazao kako su njihovi zaposlenici i volonteri na prvoj crti obrane od korona­virusa, odnosno da snabdijevaju sve nemoćne, dostavljajući im hranu.

     Dakako, nisu samo navijači i Crveni križ ti koji su pokazali da se na njih može osloniti kada dođu teška vremena. I „obič­ni" građani razgalili su naša srca svojim postupcima u ovim teškim vremenima. Tako su na Facebook stranici Sharing is caring Zagreb osvanule dirljive poruke upućene potrebitima. Veliku pažnju privukla je jedna djevojka koja je ponudila svim potrebitima da će im donijeti hranu, lijekove, prošetati psa, dodajući da je mlada, čila, uvijek nasmiješena i spremna po­moći. Druga djevojka je pak ponudila pomoć u podmirenju telefonskog računa nekome tko ne može platiti, kazavši kako u ovim trenutcima izolacije je nekome pričanje na telefon je­dini oblik komunikacije. Majka dvoje male djece i bolesnog supruga sa svojim autićem svakodnevno dostavlja namirnice i lijekove susjedima. Mnogo takvih ljudi udružilo je svoje sna­ge. Otvorili su srca.

Treba biti oprezan

     A upravo zbog koronavirusa osnovana je Facebook gru­pa Jedni za druge koja služi kao platforma za povezivanje lju­di koji su u rizičnoj skupini (stari i nemoćni) i samoizolaciji, s onima koji su u mogućnosti za njih obaviti neophodne stvari poput nabavljanja namirnica, lijekova ili šetanja pasa. S obzi­rom da većina starijih osoba kojima pomoć treba nije na Facebooku, otvoren je i besplatni broj 0800 900 890 putem kojeg tražitelji pomoći mogu doći do volontera, uz napomenu da se broj zove između 9 i 14 sati. Upiti za pomoć mogu se slati i na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .

     Već smo spomenuli da krizne situacije izvlače ono najbolje iz ljudi, no dakako, uvijek ima i onih negativnih primjera pa je u svrhu zaštite starijih i nemoćnih osoba Crveni križ izdao letak upozorenja za sve one koji primaju pomoć od volontera.

     Tako su dane upute da se pomoć prima od ljudi koje pozna­jete i u koje imate povjerenja ili s kojima ste prethodno telefon­ski dogovorili obilazak. Ako vam na vrata pokuca nepoznata osoba, savjetuje se da je ne puštate u svoj dom i razgovor oba­vite održavajući razmak. Bez obzira na koji se način predstavlja­li, nepoznatim osobama nikako nemojte davati novac.

Svijetla strana tragedije

     Mudra izreka naših starih da je svako zlo za neko dobro, definitivno bi se mogla primijeniti u ovo razdoblje krize uvje­tovane koronavirusom i potresom. Jer upravo u ovakvim teškim trenutcima ljubav i pomoć, solidarnost i zajedništvo s drugima i ugroženima postane jača i nekako nas izvuče iz dosadašnjeg modernog, užurbanog načina života, u kojima za druge i potrebite imamo malo ili nimalo vremena te živimo uglavnom sebičan život u kojem nam je glavna svrha življenja zadovoljavanje materijalnih pobuda.

     Ma koliko to čudno zvučalo, u ovim trenutcima straha, tre­bali bi biti i zahvalni prirodi koja nas je na neki način resetirala i ukazala nam što su glavni prioriteti u životu.

Kada priroda pokaže razornu moć, mi pokažemo veliko srce. Čuvajmo jedni druge.

Igor Knežević