UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

NACIONALNA NAKNADA IDE DALJE

800 kuna po glavi siromaha 65+

 

     Konačno je Prijedlog zakona o nacio­nalnoj naknadi za starije osobe prošao jednomjesečno javno savjetovanje, ali se ništa od prijedloga i primjedbi nije prihvatilo od strane službenog predlagatelja, Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Sada smo ipak korak bliže realizaciji te socijalne naknade za starije od 65 godina s primjenom od 1.1.2021. godine, koja bi prema prvim procjenama obuhvatila do 20 tisuća osoba starijih od 65 godina te teretila opći proračun s oko 132 milijuna kuna u prvoj godini primjene.

     Zanimljivo je da je tijekom savjetova­nja podneseno vrlo malo komentara na predloženi zakon, i to uglavnom od tri najveće sindikalne središnjice, od kojih Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) podržavaju uvođenje nacionalne naknade i uz prihodovni cenzus, dok Matica hr­vatskih sindikata inzistira na imovinskom cenzusu, valjda po uzoru na Zorana Anu- šića, djelatnika Svjetske banke, te još par pojedinaca, koji su također sudjelovali u javnom savjetovanju. Predlagatelj zakona je u više navrata naglasio kako se primjenom prihodovnog cenzusa uključuje i imovina koje je stavljena u funkciju ostvarivanja prihoda, ali ne i ona koja objektivno ne može biti stavljena u svrhu zarađivanja, bilo da je riječ o stanu u kojem se stanuje ili o neiskoristivim viševlasničkim zemljištima ili ruševnim zgradama koji se ne mogu prodati niti staviti u najam.

Potkapacitiran sustav socijalne skrbi

     SSSH i Matica hrvatskih sindikata inzistiraju, pak, da se nacionalna naknada administrira i isplaćuje putem sustava socijalne skrbi, što je u odgovorima predlagatelja zakona jasno objašnjeno kako taj sustav naprosto nije stručno i tehnički kompetentan za provesti takav postupak, pa se prepušta daleko iskusnijem Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da pripremi rea­lizaciju primjene zakona, kao što to čini i s dječjim doplatcima, koji također nisu dijelom mirovinskog segmenta.

     Danas je konačno svima jasno da na­cionalna naknada za starije od 65 godina nije mirovina te da se neće isplaćivati iz mirovinskog fonda, već iz općeg dijela pro­računa namijenjenog za socijalne potpore. S mirovinskim ju sustavom vezuje samo činjenica da su institucije socijalne skrbi potkapacitirane da bi mogle organizirati primjenu. Za to bi, dakako, netko i trebao odgovarati, jer se notorna potkapacitiranost sustava socijalne skrbi pokazala nakon slučaja u Andraševcu.

Dostava putem pošte odbijena

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Puč­ka pravobraniteljica su predložili dva ista prijedloga: prvo, da se nacionalna nakna­da može dostavljati i putem pošte, a ne isključivo preko banaka, te drugo, da se omogući korisničko pravo i starijima od 65 godina koji imaju sklopljen ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, ali su pokrenuli sudski postupak za nje­govo poništavanje zbog neodgovarajuće skrbi za uzdržavanu osobu. Nažalost, niti jedan od ovih prijedloga nije prihvaćen. Na snažan argument glede dostave naknade na kućna vrata, barem za one koji su sla­bije pokretni zbog narušenog zdravlja ili žive u prometno izoliranim područjima, predlagači zakona tvrde kako je isplata putem banke „tehnološki sigurniji način isplate od isplate u gotovom novcu", a osim toga to bi bio dodatni trošak za državni proračun!?

     Pučka pravobraniteljica još je zatražila i da se iznos naknade od 800 kuna poveća na 920 kuna te time izjednači sa zajam­čenom minimalnom naknadom (stalna socijalna pomoć) za samca te da se uskla­đivanje naknade vrši, kao i za mirovine, dva puta godišnje i to po istoj formuli. Oba prijedloga su odbijena, što donekle ima logike jer se ne mogu izjednačiti dva različita socijalna prava (onda neka se i spoje!), a niti je riječ o mirovini da bi se usklađivalo kada i koliko mirovina. Sva­kako je veliki iskorak da je za ovo pravo predviđeno usklađivanje naknade jednom godišnje vezano uz stopu porasta indeksa potrošačkih cijena prema podacima Dr­žavnog zavoda za statistiku. Zbunjujuće je, međutim, da će odluku o usklađivanju nacionalne naknade za starije osobe do­nositi Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a riječ je, kako uporno ponavlja predlagatelj zakona - o socijalnoj potpori, a ne o mirovini.

Građanin ili državljanin?

     SSSH je naveo da je postavljanje dr­žavljanstva kao uvjeta za stjecanje prava suprotno pravnoj stečevini Europske unije, jer neopravdano diskriminira državljane drugih država članica te da pravo na na­cionalnu naknadu za starije osobe mora pod jednakim uvjetima biti dostupno i državljanima drugih država članica u slučaju da udovoljavaju uvjetu, npr. prebivalište u posljednjih 20 godina. Niti taj prijedlog nije prihvaćen, jer pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe je pravo iz su­stava socijalne skrbi, u kojem je moguće propisati različite uvjete za ostvarivanje pojedinih prava.

     Zanimljiv je i prijedlog da se zakon odnosi i na osobe koje nemaju prebiva­lište (beskućnici), ali nije prihvaćen jer je zaštita za tu osjetljivu skupinu predviđena u redovnom sustavu socijalne skrbi.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je, s obzirom da se u sustavu socijalne skrbi pravo na uslugu smještaja priznaje i kod drugih pružatelja usluga (npr. udomitelji), a ne samo u ustanovi, zatražio da se u zakonu izrijekom navede kako osobe koje koriste uslugu smještaja nemaju pravo na nacionalnu naknadu, no predlagatelj tvrdi kako su postojećom odredbom obuhva­ćena sva prava usluge smještaja prema propisima socijalne skrbi.

     I što je tu najveći problem? Što bi i ovaj zakon mogao zapeti zbog korona-krize, pa bi se dvadesetak tisuća, poglavito starijih žena, moglo ostaviti polaganom umiranju od gladi, tamo negdje daleko od očiju vladajuće vrhuške.