UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

NACIONALNA NAKNADA IDE DALJE

800 kuna po glavi siromaha 65+

 

     Konačno je Prijedlog zakona o nacio­nalnoj naknadi za starije osobe prošao jednomjesečno javno savjetovanje, ali se ništa od prijedloga i primjedbi nije prihvatilo od strane službenog predlagatelja, Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Sada smo ipak korak bliže realizaciji te socijalne naknade za starije od 65 godina s primjenom od 1.1.2021. godine, koja bi prema prvim procjenama obuhvatila do 20 tisuća osoba starijih od 65 godina te teretila opći proračun s oko 132 milijuna kuna u prvoj godini primjene.

     Zanimljivo je da je tijekom savjetova­nja podneseno vrlo malo komentara na predloženi zakon, i to uglavnom od tri najveće sindikalne središnjice, od kojih Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) podržavaju uvođenje nacionalne naknade i uz prihodovni cenzus, dok Matica hr­vatskih sindikata inzistira na imovinskom cenzusu, valjda po uzoru na Zorana Anu- šića, djelatnika Svjetske banke, te još par pojedinaca, koji su također sudjelovali u javnom savjetovanju. Predlagatelj zakona je u više navrata naglasio kako se primjenom prihodovnog cenzusa uključuje i imovina koje je stavljena u funkciju ostvarivanja prihoda, ali ne i ona koja objektivno ne može biti stavljena u svrhu zarađivanja, bilo da je riječ o stanu u kojem se stanuje ili o neiskoristivim viševlasničkim zemljištima ili ruševnim zgradama koji se ne mogu prodati niti staviti u najam.

Potkapacitiran sustav socijalne skrbi

     SSSH i Matica hrvatskih sindikata inzistiraju, pak, da se nacionalna naknada administrira i isplaćuje putem sustava socijalne skrbi, što je u odgovorima predlagatelja zakona jasno objašnjeno kako taj sustav naprosto nije stručno i tehnički kompetentan za provesti takav postupak, pa se prepušta daleko iskusnijem Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da pripremi rea­lizaciju primjene zakona, kao što to čini i s dječjim doplatcima, koji također nisu dijelom mirovinskog segmenta.

     Danas je konačno svima jasno da na­cionalna naknada za starije od 65 godina nije mirovina te da se neće isplaćivati iz mirovinskog fonda, već iz općeg dijela pro­računa namijenjenog za socijalne potpore. S mirovinskim ju sustavom vezuje samo činjenica da su institucije socijalne skrbi potkapacitirane da bi mogle organizirati primjenu. Za to bi, dakako, netko i trebao odgovarati, jer se notorna potkapacitiranost sustava socijalne skrbi pokazala nakon slučaja u Andraševcu.

Dostava putem pošte odbijena

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Puč­ka pravobraniteljica su predložili dva ista prijedloga: prvo, da se nacionalna nakna­da može dostavljati i putem pošte, a ne isključivo preko banaka, te drugo, da se omogući korisničko pravo i starijima od 65 godina koji imaju sklopljen ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, ali su pokrenuli sudski postupak za nje­govo poništavanje zbog neodgovarajuće skrbi za uzdržavanu osobu. Nažalost, niti jedan od ovih prijedloga nije prihvaćen. Na snažan argument glede dostave naknade na kućna vrata, barem za one koji su sla­bije pokretni zbog narušenog zdravlja ili žive u prometno izoliranim područjima, predlagači zakona tvrde kako je isplata putem banke „tehnološki sigurniji način isplate od isplate u gotovom novcu", a osim toga to bi bio dodatni trošak za državni proračun!?

     Pučka pravobraniteljica još je zatražila i da se iznos naknade od 800 kuna poveća na 920 kuna te time izjednači sa zajam­čenom minimalnom naknadom (stalna socijalna pomoć) za samca te da se uskla­đivanje naknade vrši, kao i za mirovine, dva puta godišnje i to po istoj formuli. Oba prijedloga su odbijena, što donekle ima logike jer se ne mogu izjednačiti dva različita socijalna prava (onda neka se i spoje!), a niti je riječ o mirovini da bi se usklađivalo kada i koliko mirovina. Sva­kako je veliki iskorak da je za ovo pravo predviđeno usklađivanje naknade jednom godišnje vezano uz stopu porasta indeksa potrošačkih cijena prema podacima Dr­žavnog zavoda za statistiku. Zbunjujuće je, međutim, da će odluku o usklađivanju nacionalne naknade za starije osobe do­nositi Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a riječ je, kako uporno ponavlja predlagatelj zakona - o socijalnoj potpori, a ne o mirovini.

Građanin ili državljanin?

     SSSH je naveo da je postavljanje dr­žavljanstva kao uvjeta za stjecanje prava suprotno pravnoj stečevini Europske unije, jer neopravdano diskriminira državljane drugih država članica te da pravo na na­cionalnu naknadu za starije osobe mora pod jednakim uvjetima biti dostupno i državljanima drugih država članica u slučaju da udovoljavaju uvjetu, npr. prebivalište u posljednjih 20 godina. Niti taj prijedlog nije prihvaćen, jer pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe je pravo iz su­stava socijalne skrbi, u kojem je moguće propisati različite uvjete za ostvarivanje pojedinih prava.

     Zanimljiv je i prijedlog da se zakon odnosi i na osobe koje nemaju prebiva­lište (beskućnici), ali nije prihvaćen jer je zaštita za tu osjetljivu skupinu predviđena u redovnom sustavu socijalne skrbi.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je, s obzirom da se u sustavu socijalne skrbi pravo na uslugu smještaja priznaje i kod drugih pružatelja usluga (npr. udomitelji), a ne samo u ustanovi, zatražio da se u zakonu izrijekom navede kako osobe koje koriste uslugu smještaja nemaju pravo na nacionalnu naknadu, no predlagatelj tvrdi kako su postojećom odredbom obuhva­ćena sva prava usluge smještaja prema propisima socijalne skrbi.

     I što je tu najveći problem? Što bi i ovaj zakon mogao zapeti zbog korona-krize, pa bi se dvadesetak tisuća, poglavito starijih žena, moglo ostaviti polaganom umiranju od gladi, tamo negdje daleko od očiju vladajuće vrhuške.