UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

HZMO odbio pravo na izvanrednu dostavu mirovina poštom

Banke se pitaju?

 

     Tako je to pred bankom iza ugla svakog desetoga u mjesecu. A sada je kolona razvučena s razmakom na više stotina metara umirovljenica i umirovljenika koji čekaju na svoju mirovinu satima. Mnogi i nemaju maske, jer ih nigdje nije bilo za kupiti. Eldorado za koronavirus. No, ovi zagrebački umirovljenici još su privilegi­rani, možda su samo kilometar-dva morali pješačiti do prve svoje banke da bi mogli podići cijelu mirovinu, jer kako će inače kupovati hranu.     Kako je onima koji nam se javljaju iz sela u zabiti, gdje je najbliži bankomat udaljen i po 15-30 kilometara, a banke ili pošte još više. Nema više javnog prijevoza, zbog korone nema susjeda koji će povesti zaboravljene starce u izolaciji do najbližeg grada. Kako da takvi dođu do mirovine?

Bez svijesti o izvanrednim okolnostima

     Nakon što je„legendarni" bivši ministar Mirando Mrsić od 1.1.2014. godine za nove umirovljenike ukinuo mogućnost dostave mirovina putem pošte, kada nije prihvatio argumente predstavnika Sindikata umi­rovljenika Hrvatske u Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe kako ima slabije pokretnih umirovljenika, invalida, onih koji stanuju na najvišim katovima, u zametnutim zaseocima, u planinama, otocima ili selima bez bankomata, niti jedan novi ministar nije popustio. Danas samo oko 80 tisuća umirovljenika prima mirovine iz ruku poštara, i to oni koji su umirovljeni prije 31.12.2013. godine. Svi drugi moraju prohodati kako znaju i mogu barem taj jedan dan u mjesecu da podignu na šalteru svoju mirovinu. I sada kad je to ravno ugrožavanju ži­vota zbog propisane izolacije u doba koronavirusa.

     Pa neka se služe bankomatima, kažu neoliberalni dečki na mjestima odlučivanja, kojima je posve normalno da se svatko zna služiti bankomatom i elektronskim bankarstvom, iako je informatički pismenih među starijim građanima jedva dvadesetak posto. Pa onda, kažu ti dečki, neka uzmu „osobu od povjerenja" kojoj će dati svoju karticu i pin da im s banko­mata podigne novac. Koliko su svjesni da time zazivaju na kršenje zakona i porast prije­vara starih od strane i članova obitelji, susjeda i poznanika.

     A sve je to još više komplici­rano epidemijom koja nije ni dosegla svoj vrh. I čijem će bujanju doprinijeti upravo ti neoliberalni dečki koji stari­je osobe šalju u beskonačne redove pred bankama, a mnogima izvan gradova onemogućavaju uopće doći do svoje mirovine i osuđuju ih na glad i bijedu.

Bez socijalne osjetljivosti

     Nakon učestalih upita umirovljenika putem telefona i elektronske pošte, 31. ožujka 2020. Sindikat umirovljenika i Matica umirovljenika Hrvatske uputili su ravnatelju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osigu­ranje Ivanu Serdaru žurnu inicijativu za izvanrednu mjeru - privremeno uvođenje dostave mirovina poštom prema zahtjevu korisnika, računajući da će takvo privre­meno rješenje biti prihvaćeno s razumi­jevanjem, osobito u vrijeme kad se hitne mjere uvode i za bezazlenija pitanja. No, socijalna osjetljivost očito nije značajka šefa HZMO-a, koji je hladno i bez puno razmišljanja odbio prepoznati problem. Možda nije čuo da u svim susjednim zemlja­ma poštari i dalje nose mirovine svugdje gdje je to potrebno, da je npr. albanski krizni stožer kao jednu od glavnih mjera za sprječavanje širenja pandemije uveo obveznu isplatu mirovina putem pošte, ali našem HZMO-u ima važnijih stvari od ljudskih života i prava.

     Naime, već 2. travnja je stigao odgovor spomenutog ravnatelja Serdara u kojemu kao prvo navodi kako„ne postoji zakonska mogućnost isplate mirovinskih primanja novim umirovljenicima preko pošte niti Zavod u izvanrednim okolnostima može samostalno donijeti takvu privremenu mjeru, jer troškovi isplate mirovina koje Zavod isplaćuje preko    Hrvatske pošte terete sredstva državnog proračuna te se ti rashodi ne mogu povećavati iznad visine planiranih sredstava". Uglavnom, nije bitan ni koronavirus, niti izvanredni uvjeti života, već je tamošnjem birokratima presudno što piše u nekom zakonu koji i svojom intervencijom mogu izmijeniti, kao da je to zabetonirano i za budućnost. A još bitnije im je što dostava mirovina putem pošte - košta. Da ne bi slučajno dali kunu više „svojim korisnicima"?!

Banke su na vlasti

     Zaključno, Serdar navodi kako HZMO „radi u otežanim uvjetima u ovim izvan­rednim okolnostima sa smanjenim brojem ljudi zbog koronavirusa i oštećenja dijela radnog prostora u Zagrebu zbog potresa te u navedenim okolnostima ulaže sve napore kako bi svojim korisnicima isplatio mirovine na vrijeme isto kao u redovnim okolnostima". Čestitke zaposlenicima HZMO-a, jer doista su pripreme za mirovine, zajedno s usklađivanjem, provedene u roku i kvalitetno.

     Parodično je, međutim, što Serdar umi­rovljeničkim udrugama MUH-u i SUH-u predlaže da se sami direktno obrate bankama i zamole ih da one organizira­ju dostavu mirovina poštom ili na neki drugi način bliže mjestima prebivališta, što i nije čudno kad se zna da je dotični ravnatelj svo prethodno radno iskustvo stekao u financijskoj industriji pa se ban­kama ništa ne može narediti ili propisati, čak niti u izvanrednim situacijama, a niti ugroziti njihovu dominaciju na tržištu isplate mirovina.

     Umirovljeničke udruge neće na ovome stati. Uskoro slijedi inicijativa za izvanrednu mjeru Nacionalnom stožeru Civilne zaštite. Možda je njima stalo do starijih...

Jasna A. Petrović