UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

GOVOR MRŽNJE

Za javnu osudu istupa Ivana Pernara protiv starijih osoba

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske u svojem je javnom pri­općenju od 3. travnja 2020. najoštrije osudio istupe sa­borskog zastupnika Ivana Pernara protiv starijih osoba. U ovom trenutku kad se cijeli svijet, pa tako i Hrvatska, bore protiv koronavirusa koji je svima zaustavio svakodnevicu i do sada odnio preko 50 tisuća života, Ivan Pernar poziva na ukidanje mjera za sprečavanje širenja zaraze, nečovječno objašnjavajući kako stariji ljudi ionako moraju od nečega umrijeti. Na svojoj Facebook stranici koja ima više od 300.000 pratitelja Pernar je čak uveo anketu kojom nudi dva odgovora:„Svaki život je bitan!" i„Od nečega se mora umrijeti". Bilo bi to manje bitno kad bi bila riječ o jednom od marginalnih teoretičara zavjere kakvih ima u svim zemljama, kad se utjecaj ovog saborskog zastupnika ne bi vidio i u tome da je čak 64 posto „anketiranih pratitelja" prihvatilo njegovu tezu kako se od nečega mora umrijeti, a osobito ako si star.

     Pernar smatra kako su mjere za suzbijanje koronavirusa eko­nomski uništile državu i narod, a uz to oduzele mladima osnovna ljudska prava i slobode, zbog čega je napao i ministra zdravstva Vilija Beroša, kojeg optužuje da je zajedno s medijima stvorio farsu i dojam da se u Hrvatskoj umire samo od koronavirusa.

     Pernar je iznio podatke kako u svijetu godišnje od najobičnije gripe umre oko 500 tisuća ljudi, dodajući u svom bezosjećajnom stilu kako su svi ti ljudi bili manje-više jednom nogom u grobu, a da nisu dobili gripu bi poživjeli još koji dan, tjedan, mjesec ili možda čak i godinu dulje.

     „Iako smo svjesni da je Pernar tipičan ekshibicionist koji voli privlačiti pozornost i svjetla pozornice šokantnim izjavama, na ovako nehumane istupe moramo reagirati, jer umjesto da brine o općem dobru, on poziva na diskriminaciju starijih osoba u delikatnom pitanju života i smrti, te utječe na mlađu populaciju kojoj će koronavirus također ugroziti zdravlje.

     Nažalost, ovi istupi su samo nastavak Pernarove netrpeljivosti prema starijim osobama, jer je svojevremeno optuživao starce (ćorave i nepokretne) za loše izborne rezultate, a govorio je i da birači iznad 65 godina nemaju razvijeno kritičko mišljenje jer su izmanipulirani i isprogramirani od strane medija. Sindikat umirovljenika Hrvatske stoga poziva javnost da osudi Perna­rove istupe jer je riječ o istupima mržnje spram starijih osoba", zaključuje se u javnom priopćenju SUH-a.