UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DVOSTRUKA MJERILA

Radiš pola, računaš cijelo?!

 

     Većini zaposlenih u Hrvatskoj rad­no vrijeme iznosi osam sati na dan, no rad je moguće ugovoriti i na manje sati. Tada se najčešće sklapa­ju ugovori na pola radnog vremena, no u praksi, mogu se ugovoriti i poslovi u kojima se radi i samo jedan sat dnevno. I tu dolazimo do bizarnosti hrvatskog radnog zakonodavstva i mirovinskog sustava. Naime, osoba koja radi samo jedan sat dnevno 15 godina, imat će isti broj godina staža (15) kao i osoba koja je 15 godina radila u punom radnom vremenu.

     U prvom teoretskom slučaju, radnik koji radi punih osam sati na dan u godini odradi 2.080 sati, dok u drugom slučaju, radnik koji radi samo jedan sat na dan u godini odradi 260 sati. No, prema zako­nu, oboje za taj rad će dobiti po jednu godinu staža. Uzmemo li u obzir da obje te osobe odu s tih 15 godina radnog staža u starosnu mirovinu, stvar postaje još gora, jer bi obje osobe mogle imati približno isti iznos mirovine.

Paradoksalna situacija

     Naime, u skladu s mirovinskim pro­pisima, osoba koja je radila jedan sat dnevno imat će formalno znatno nižu mirovinu, ali će takav radnik u mirovini primati zajamčenu najni­žu mirovinu koja mu pripada za njegov mirovinski staž. Prema za­dnjim podatcima, najniža mirovina za 15 godina sta­ža iznosi 1.026,75 kuna, za 20 go­dina staža 1.369 kuna, za 30 godi­na staža 2.053,50 kuna, a za 40 go­dina staža 2.738 kuna. I tu dolazi­mo do paradoksa.

     Naime, u prak­si je moguće da osoba koja je skupila 15 godina staža radeći za ispodprosječnu i prosječnu plaću na puno radno vrije­me dobije najnižu mirovinu od 1.026,75 kuna, a osoba koja je radila 20 godina samo jedan sat dnevno dobije 1.369 kuna. Ovakva situacija otvara veliki pro­stor za sivu zonu rada, jer poslodavac može formalno zaposliti radnika da radi jedan sat dnevno i da mu na ruke ili u koverti ispod stola isplaćuje većinu pla­će.

     Unatoč malim uplatama za doprino­se, taj radnik će imati zajamčenu najnižu mirovinu i to tako što će se aktualna vri­jednost mirovine (AVM) koja trenutno iznosi 68,45 kuna pomnožiti s brojem godina rada (20) i tako dobiti spomenu­tih 1.369 kuna, uz mogući odbitak ako se ode u prijevremenu mirovinu.

Umirovljenici radnici diskriminirani

     Nažalost, tu ne prestaju nebuloze radnog zakonodavstva i mirovinskog sustava. Naime, ako ste umirovljenik koji radi na pola radnog vremena, na­kon godinu dana priznat će vam se pola godine staža. Dakle, za jednu godinu staža morat ćete odraditi dvije godine na pola radnog vremena.

     To je bitno, jer nakon skupljene još jedne godine staža imate pravo na novi izračun mirovine u kojem će biti uklju­čena ta jedna dodatna godina staža, ali ćete moći iskoristiti, ako ste umirovljeni­ca, i mjeru koja nije postojala u trenutku kad ste prvi put išli u mirovinu, a to je dodatni staž po djetetu od šest mjeseci. Treba naglasiti da ta mjera vrijedi samo za umirovljenice koje su u mirovinu otiš­le ili zatražile ponovni obračun mirovine - nakon 1. siječnja 2019. godine.

     Ostaje nelogično zašto se rad u mi­rovini gleda u efektivnom trajanju, dok se primjerice jedan sat rada radnika dnevno izjednačava s radom na puno radno vrijeme. Riječ je o očitoj diskrimi­naciji umirovljenika.

Igor Knežević