UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


HRELJINI NAPADI NA UMIROVLJENIČKE UDRUGE

Tko je tu štetočina?

 

     „Matica umirovljenika Hrvatske i Sindikat umirovljenika s ogorčenjem i osudom  odbijaju  javne napade na umirovljeničke udruge u kojima je servirano niz neistinitih konstrukcija i to, ni više ni manje, nego od saborskog zastupnika Hrvatske stranke umirovljenika, Silvana Hrelje.

     U očitom nerazumijevanju uloge udruga u suvremenom demokratskom društvu, predsjednik HSU-a se, ničim izazvan, gotovo dnevno okomljuje na njih,  nezapamćenom reakcijom i pokušajem da sve svoje neuspjehe prebaci na udruge umirovljenika koje godinama pa i u posljednje vrijeme,  pokazuju određene rezultate u borbi protiv siromaštva starijih osoba. Sada je Hrelja prevršio svaku mjeru i time izravno pokazao da s umirovljenicima više nema ništa zajedničko, jer napad na udruge umirovljenika je obračun s umirovljenicima u cjelini. Koga onda HSU, a posebno njihov predsjednik, predstavlja, osim samih sebe.

     I nije napao samo udruge umirovljenika nego rezultate koji su postigle kroz socijalni dijalog  i dogovorile povećanje i usklađivanje  cenzusa za besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje, zatim rješavanje niza krupnih problema, od obiteljskih mirovina, formule za usklađivanje, pitanja starijih vozača, nacionalne naknade za starije od 65 godina, rješavanje palijativne skrbi  i ostalih životnih problema ljudi treće dobi.

     Umjesto partnera za suradnju, Hrelja u udrugama umirovljenika vidi konkurenciju ne shvaćajući da udruge imaju daleko dužu tradiciju djelovanja i zalaganja za prava umirovljenika, ali na temelju Zakona o udrugama. U tom gubljenju tla pod nogama Hrelja i HSU čak idu dotle da dovode u pitanje svrhu postojanja umirovljeničkih udruga tvrdeći da su to „samozvani predstavnici umirovljenika“ i odbijajući svaku mogućnost da one, nakon desetljeća postojanja, sudjeluju u rješavanju umirovljeničkih problema. To pravo prisvaja samo za sebe i svoju stranku koja upravo ovakvim napadima pokazuje da, osim imena, gotovo ništa drugo umirovljeničkog nema.

     U nedavnoj emisiji HRT-a „Oporbeni zarez“ izjavio je da Matica i SUH „pregovaraju neovlašteno“ i da  se oni „ne mogu baviti politikom“. Posebno je napao Nacionalno vijeće za umirovljenike u kojem su umirovljenici kao socijalni partneri i to nazvao „debatnim klubom“. Njemu, u predizbornom vremenu u kojem su umirovljenici sekundarni,  očito Vijeće smeta kao mjesto socijalnog dijaloga ne samo s ovom, nego i s bivšim i budućim Vladama, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadale.

     Pokušajem  omalovažavanja  udruga umirovljenika on pokazuje koliko malo poznaje način  organiziranja i djelovanja civilnog društva, ne samo u Hrvatskoj, nego i u  Europi.  Inače bez umirovljeničkih udruga ni jedan ključni problem umirovljenika u Hrvatskoj nije riješen. Iz vrlo bogate dokumentacije to možemo dokazati i pomoći Hrelji da izađe iz  predizbornog „zaborava“ i da se  prisjeti kako je samo suradnja donosila rezultate.

     I pored ovakvih neprimjerenih i nerazumnih reagiranja predsjednika HSU-a i nametanja svađe s umirovljeničkim udrugama u kojima je okupljeno više stotina tisuća ljudi treće dobi, umirovljenici shvaćaju da Matica i Sindikat umirovljenika moraju preuzeti još veću ulogu i odgovornost u zaštiti njihovih interesa.

      Matica i SUH, ne po prvi put, pozivaju i dalje na suradnju i dijalog sa svim dionicima na umirovljeničkoj sceni, bilo da je riječ o udrugama, strankama ili državnim i lokalnim institucijama koje pridonose rješavanju teškog položaja u kojem su se našli umirovljenici. Samo zajedništvom onih koji iskreno zagovaraju interes umirovljenika su postizani i rezultati. Stoga Matica i SUH upravo apeliraju na takvu suradnju, osuđuju  konfrontacije i optuživanja koja nisu u interesu umirovljenika i rješavanja njihovih problema, nego samo promocija nekih uskih osobnih i stranačkih interesa“, stoji u priopćenju od 12. ožujka 2020. godine, kojeg su potpisale predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna Petrović i predsjednica Matice umirovljenika Hrvatske Višnja Fortuna.