UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

DVA JAKO VAŽNA DANA U TJEDNU

Iskoristite maksimalno svoje vikende

 

     Vikendi čine više od jedne trećine vašeg života. Oni su kritično vrijeme za obiteljsko okupljanje, pružanje pa­žnje pojedinim članovima obitelji i za jačanje obiteljskih veza, posebno u višegeneracijskim obiteljima.

     Međutim, preveliki broj obitelji besciljno provodi vikende. Razne neizbježne obaveze i kućni poslovi, koji su se odlagali za vrijeme tjedna, natrpaju se u subotu i nedjelju, posebno u obiteljima gdje su oba supružnika aktivna tijekom tjedna. Tu se onda još „prikrpaju" aktivnosti unučadi, misa, razne druš­tvene obaveze itd., što povećava pritisak. Stručnjaci kažu da se takav „kaos" može ipak prevladati. Evo kako:

     Započnite s dobrim tjednom. Ako se uspijete dis­ciplinirati pa svaku večer tokom tjedna provedete jedan sat obavljajući dosadne kućanske poslove, nagrada će biti vikend slobodan za obiteljske i osobne rekreativne aktivnosti. Struč­njaci preporučuju da se obitelji nauče živjeti s nešto nižim standardima održavanja domaćinstva od onih perfekcioni- stičkih. Isto tako preporučuju da se posao podijeli na nekoliko manjih dijelova koje je lakše obaviti i da se neki poslovi trajno „delegiraju" partneru/ici. Mnogi misle kako je jednostavno umirovljenicima jer imaju po cijele slobodne dane. Nije baš tako, bake i djedovi često čuvaju unuke, odlaze po njih u ja­slice, škole, odnose kuhana jela... Ili čak rade, na crno ili pri­javljeni.

„Akumulatori" umirovljeničkih obitelji, jednako kao i za­poslenika, trebaju punjenje preko vikenda kako bi se spriječi­lo da ne pregore", kaže jedan američki psiholog.

     Radite kao jedan tim. Bez obzira koliko naporno ra­dili, kućne odgovornosti kao što su čišćenje, kuhanje, kupo­vanje, često obuhvate i vikende. Međutim, ako se partneri složno dogovore da kućne poslove obave solidarno, onda si svatko od njih može priuštiti više ugodnih aktivnosti i više vre­mena za igru. Dok on, na primjer, usisava tepihe, ona može otići s prijateljicama u kino.

    Planirajte svoje aktivnosti. Pravi, zadovoljavajući vi­kendi ne događaju se tako, sami od sebe. Oni se moraju pla­nirati na „sastancima" obitelji. Izbjegavajte pasivne aktivnosti. Mnoge televizijske emisije ili serije obustavljaju razgovor i ko­munikaciju medu partnerima.

Razumljivo, valja paziti i da se ne isplanira prenatrpani program za vikend, posjet rodbini, odlazak u šetnju itd. Povre­meno trebamo zajedno potrošiti vrijeme i na bezvezne stvari: naprosto sjediti ili besciljno lunjati.

     Pokušajte nešto novo. Planirajte barem jedan vikend mjesečno u kojem će biti vremena za nešto što ne doživlja­vate često: posjet nekom zanimljivom muzeju, galeriji, zoo­loškom vrtu, parku ili dječjem kazalištu s unucima, posjetiti neko obližnje povijesno mjesto itd. Sve to košta malo ili ništa. Obiteljsko zajedničko pješačenje ili vožnja biciklom u bližu ili dalju okolicu svoga grada može biti interesantno i okrepljuju­će, jer uvijek se otkrije nešto novo. Možda odlučite otići vla­kom u okolicu svoga mjesta i tamo samo popiti kavu. I to je promjena.

     Rasporedite vrijeme uravnoteženo. U planiranju vikenda nastojte postići određenu uravnoteženost između vašeg osobnog raspoloživog vremena, obiteljskog vremena i vremena partnera/ice. Stručnjaci kažu kako je najvažnije ono vrijeme koje pripada partnerima, umjesto da se vikendi usmjere samo u korist dječjih aktivnosti. Baka i djed nisu ser­vis za prezaposlene potomke, već zaslužuju da se u određeno vrijeme tijekom vikenda sami prošeću ili negdje provozaju automobilom.

dr. Ivo Belan