UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAZNENA DJELA NAD STARIMA

Stariji kao laka meta

 

     U posljednje vrijeme bilježi se sve više slučajeva zanemarivanja starijih osoba, ali i njihovog fizič­kog, psihičkog i ekonomskog zlostav­ljanja. Nažalost, osobe starije od 65 godina laka su meta predatorima, koji nerijetko budu i članovi njihovih obite­lji ili rodbine. Ministarstvo unutarnjih poslova vodi statistiku kaznenih djela u kategoriji osoba starijih od 60 godi­na. Prema preliminarnim podacima u 2019. godini je kaznenim djelima ošte­ćeno ukupno 39.847 osoba od čega je 9.312 oštećenih osoba starijih od 60 godina, odnosno 23,4 posto.

     Problem kaznenih djela nad stari­jim osobama prepoznala je i država pa je od 1. siječnja 2018. u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji prvi put uvedena, kao zaštićena, osoba starije životne dobi. Tako je točno određeno da su osobe starije životne dobi oni od 65 godina te su određene veće kazne za djela počinjena prema njima, u odno­su na ostatak populacije.

     Tijekom 2019. zabilježeno je 6.273 kaznena djela protiv imovine na štetu starijih od 60 godina, što je na razini godine ranije kad je bilo 6.316 takvih kaznenih djela. Najviše je teških krađa (3.027 slučajeva), krađa (2.357), prije­vara (403), oštećenja tuđe stvari (234) i razbojstava (92).

     Nažalost, starije osobe slabije su informatički pismene pa ne čudi poda­tak da su prošle godine 653 osobe sta­rije od 60 godina oštećene kaznenim djelom računalne prijevare. Za uspo­redbu, godinu ranije bilo je 419 raču­nalnih prijevara, pa je vidljiv ogroman skok u prošloj godini.

Porast nasilja u obitelji

     Zabilježeno je i 264 slučaja kazne­nih djela protiv života i tijela, od čega 101 teška tjelesna ozljeda, 129 tjele­snih ozljeda, 10 teških ubojstava i 7 ubojstava i 10 slučajeva nepružanja pomoći.

     Kaznenim djelima protiv osobne slobode oštećeno je 908 osoba starijih od 60 godina, od čega kaznenim dje­lom prijetnje njih 873. Godinu ranije prijavljeno je 710 slučajeva prijetnji pa je i ovdje vidljiv rast ove vrste kazne­nog djela.

     Na naš upit MUP-u da nam dosta­vi podatke prema spolu o kaznenim djelima protiv braka, obitelji i djece na štetu starijih osoba, dobili smo od­govor da ne raspolažu tim podacima, tako da nažalost, iako su većina ošte­ćenih ovim kaznenim djelima žene, ne znamo njihov točan broj po kategori­jama. Kaznenim djelima protiv braka, obitelji i djece oštećene su 222 osobe starije od 60 godina (108 u 2018. go­dini), odnosno 218 osoba je oštećeno kaznenim djelima nasilja u obitelji, a četiri osobe kaznenim djelom ostavlja­nja u teškom položaju bliske osobe.

     Osim kaznenih djela nasilja u obi­telji, MUP nam je ustupio i podatke za prekršajna djela nasilničkog ponašanja u obitelji. Tako je 2018. godine eviden­tirano ukupno 11.270 žrtava prekršaj­nog djela nasilja u obitelji, od kojih su 10,6 posto (odnosno 1.200 žrtava) osobe starije od 65 godina. U 2019. godini od ukupnog broja žrtava nasi­lja u obitelji (njih 10.533) 10,8 posto su osobe starije životne dobi, odnosno njih 1.138.

A gdje je ekonomsko nasilje?

     No, ono što MUP nažalost ne vodi, su statistike o ekonomskom nasilju nad starijima. Tu prije svega mislimo na ugovore o doživotnom i dosmrtom uzdržavanju, koji su često oruđe nasilnim članovima obitelji, vlasnici­ma domova i drugim „skrbnicima" koji postaju nasilni prema osobama starije životne dobi.

     U javnosti najpoznatiji slučaj ta­kvog nasilja dogodio se u Lici, gdje je starija osoba nakon potpisa ugovora o doživotnom uzdržavanju bila izložena teškom obliku nasilja tako što su je ve­zali za radijator, ne bi joj ostavljali drva za ogrjev kako bi se smrzla. Činili su sve da ta osoba ne preživi kako bi dobili zemlju i druge vrijedne stvari koje su bile navedene u ugovoru.

     Iako, vidimo iz ovog primjera, ugo­vori o doživotnom uzdržavanju mogu biti okidač za nasilje, ugovori o do­smrtnom uzdržavanju još su gori jer osoba čim potpiše ugovor, odmah, a ne nakon smrti, prepušta svoje ne­kretnine davatelju uzdržavanja. Zbog toga je SUH i pokrenuo inicijativu za izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima, kojima bi se ukinuo institut ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

     Pravnici u Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske sto­ga redovito upozoravaju starije osobe da ne potpisuju ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, a onima koji potpisuju ugovore o doživotnom uzdržavanju poručuju da prije potpisivanja se do­bro upoznaju sa sadržajem teksta.

„Dan kao san"

     Iz MUP-a su nam potvrdili kako vode sustavnu brigu o građanima treće životne dobi kroz širi spektar preventivnih mjera - od interaktivnih edukacija, javnih manifestacija, me­dijskih nastupa, publikacija, predstava i savjetovanja - uz glumce, pjevače, zabavljače i javne osobe, nastoje osna­žiti i senzibilizirati starije osobe da ne postanu žrtve raznih oblika prijevara i zlouporaba.

     Jedan takav preventivni projekt jest „Dan kao san - Prijevare građana tre­će životne dobi", koji već šest godina provodi Služba prevencije Ravnatelj­stva policije. Projekt je usmjeren na podizanje svijesti starijih osoba i oso­ba s invaliditetom kako ne bi postale žrtve primarno imovinskog, a potom i drugih oblika kriminaliteta. Upravo iz tog razloga kroz ovakve aktivnosti na­stoje podići svijest starijim osobama o samim karakteristikama počinitelja, odnosno da se nerijetko radi o simpa­tičnim i komunikativnim osobama koje lako zadobivaju povjerenje usamljenih starijih osoba.

     Za kraj smo od MUP-a zatražili i in­formaciju u koju kategoriju kaznenog djela će smjestiti smrt šest osoba u domu za starije u Andraševcu. Odgovo­rili su nam kako su uhićene dvije oso­be (vlasnici) zbog sumnje u počinjenje teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, a u svezi kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.

Igor Knežević