UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

NACIONALNA NAKNADA NIJE MIROVINA

Konačno pomoć za najsiromašnije starice

 

     Koliko puta smo čitali u novinama kako u zabitima brda i vrleti neka jedva pokretna starica prokuhava kišnicu i jede juhu od povrća iz vrta, starica bez ikakvih priho­da, najčešće i bez prava na stalnu socijalnu pomoć, jer se na nju vode nekakvi zbrkani djelići livade na susjednoj pla­nini? Čitali smo kako bakica stare krpe rasteže preko okvira prozora kako bi zaustavila vjetar, a dobri ljudi joj jednom tjedno donesu nešto hrane.

     Jesmo li se pitali pa zašto ta takozvana socijalna država ne osigura socijalnu pomoć i nekakvu njegu ili smještaj u dom za zaboravljene starce po ruralnim područjima, ne­moćne da obrade i nešto zemljišta za preživljavanje? A dr­žava šuti i traži na desetke papira i potvrda da bi im dala zajamčenu minimalnu naknadu od 920 kuna za samca, uz brojne prepreke koje stare noge ne mogu preskakati.

     Od oko 830.000 osoba starijih od 65 godina trećina njih, odnosno 270.000 su u zoni rizika od siromaštva i socijal­ne isključenosti. No, samo ih 8.000 (manje od jedan posto) prima stalnu socijalnu pomoć, uz obvezu upisa tereta na vlasništvo jedine nekretnine, kako bi se država naplatila od nasljednika. Gdje su ostali, od čega živi njih oko 60.000 koji ne primaju nikakvu mirovinu, nemaju prihoda, životare u bijedi i sramoti? Možda neki, za na prste pobrojati, imaju imovinu koju prodaju ili rentaju ili visoke ušteđevine, boga­tu djecu, dovoljne mirovine? No, takvi su rijetki. Na temelju njih ne možemo kreirati socijalne politike.

Bez velike papirologije

     Socijalni radnici takve rasute i zaboravljene starice ne smještaju u društvene domove umirovljenika, jer je malo kapaciteta i preskupo je za državu, a kad su baš potpuno nepokretni, eventualno ih smjeste preko socijalne skrbi kod jedne od 1.500 udomiteljskih obitelji za stare i ne­moćne.

     Zato je svakako pozitivno što je postupak definira­nja nacionalne naknade za starije od 65 godina konačno okončan 5. veljače 2010. godine na završnoj radnoj skupini održanoj u prostorijama Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Nacionalna naknada će se omogućiti kao pravo građanima starijima od 65 godina s najmanje 20 godina prebivališta u Hrvatskoj te prihodima nižima od 800 kuna. Točka. Svaki član domaćinstva koji ispunjava takve uvje­te ima pravo na naknadu od 800 kuna mjesečno, iako je riječ najčešće o ženskim samačkim domaćinstvima pa će se dobivati jedna naknada. Uvjet je također da je u slučaju potpisanog ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdr­žavanju već pokrenut sudski postupak za raskid ugovora. Točka. Nema nikakve prevelike papirologije, niti suvišnih procedura.

     Međutim, umirovljenici koji su mirovinu stekli radom ili po preminulom partneru u velikom se broju bune što se uvodi ova naknada, isprva - politički promašeno i nezgra­pno - nazvana nacionalnom mirovinom. To je stvorilo za­bunu u javnosti pa su mnogi tu socijalnu potporu doživjeli kao otimačinu iz mirovinskog fonda za neradnike. Valja sto­ga ponoviti: riječ je o socijalnoj naknadi koja će se izdvajati iz državnog proračuna! Što se to zbiva? Kao da su našim umirovljenicima s niskim mirovinama srca ukrućena od vlastitog očaja i poniženosti pa se protive i tome da netko bjedniji od njih dobije neku siću.

Otimačina za neradnike?

     S druge strane, javlja se čelnik umirovljeničke stranke i zahtijeva da se i za nacionalnu naknadu za starije osobe uvede imovinski uvjet, jer valjda svi ti siromasi koji imaju dvanaestinu nekakve livade besramni su prevaranti i bo­gataši koji će bespravno zatražiti tu naknadu? Zaboravlja se da takva naknada za siromahe s imovinskim cenzusom već postoji i pokazala se nepovoljnom za stariju žensku populaciju, jer ih manje od jedan posto ostvaruje posto­jeću ZMN. Ovo će ipak biti jednostavnije rješenje i spas za preživljavanje oko 20 tisuća najsiromašnijih žena, veći­nom iz ruralnih područja. Drugo je pitanje može li se pre­živjeti sa 800 kuna mjesečno? Naravno da je nemoguće, no nije li bolje dobiti i toliko, nego ništa? Nije li bolje ba­rem imati nešto novca za lijek ili plaćanje računa za struju, nego ništa?

     I još jedan detalj, nešto što bi svakako trebalo promije­niti u prijedlogu Zakona, a to je da dostava nacionalne na­knade treba biti putem pošte, a ne preko banke. Gdje su u bespućima zbiljnosti banke i bankomati, kad nema niti jav­nog prijevoza? Očito još jedan problem koji treba riješiti.

Jasna A. Petrović

 

■                Isplate nacionalne naknade kreću od 1. siječnja 2021. godine

■                Iznos od 800 kuna usklađivat će se pre­ma stopi promjene indeksa potrošačkih cijena

■                Uvjet za dobivanje je najmanje 20 godi­na prebivališta u Hrvatskoj

Osoba ne smije imati prihode veće od 800 kuna mjesečno