UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

NACIONALNA NAKNADA NIJE MIROVINA

Konačno pomoć za najsiromašnije starice

 

     Koliko puta smo čitali u novinama kako u zabitima brda i vrleti neka jedva pokretna starica prokuhava kišnicu i jede juhu od povrća iz vrta, starica bez ikakvih priho­da, najčešće i bez prava na stalnu socijalnu pomoć, jer se na nju vode nekakvi zbrkani djelići livade na susjednoj pla­nini? Čitali smo kako bakica stare krpe rasteže preko okvira prozora kako bi zaustavila vjetar, a dobri ljudi joj jednom tjedno donesu nešto hrane.

     Jesmo li se pitali pa zašto ta takozvana socijalna država ne osigura socijalnu pomoć i nekakvu njegu ili smještaj u dom za zaboravljene starce po ruralnim područjima, ne­moćne da obrade i nešto zemljišta za preživljavanje? A dr­žava šuti i traži na desetke papira i potvrda da bi im dala zajamčenu minimalnu naknadu od 920 kuna za samca, uz brojne prepreke koje stare noge ne mogu preskakati.

     Od oko 830.000 osoba starijih od 65 godina trećina njih, odnosno 270.000 su u zoni rizika od siromaštva i socijal­ne isključenosti. No, samo ih 8.000 (manje od jedan posto) prima stalnu socijalnu pomoć, uz obvezu upisa tereta na vlasništvo jedine nekretnine, kako bi se država naplatila od nasljednika. Gdje su ostali, od čega živi njih oko 60.000 koji ne primaju nikakvu mirovinu, nemaju prihoda, životare u bijedi i sramoti? Možda neki, za na prste pobrojati, imaju imovinu koju prodaju ili rentaju ili visoke ušteđevine, boga­tu djecu, dovoljne mirovine? No, takvi su rijetki. Na temelju njih ne možemo kreirati socijalne politike.

Bez velike papirologije

     Socijalni radnici takve rasute i zaboravljene starice ne smještaju u društvene domove umirovljenika, jer je malo kapaciteta i preskupo je za državu, a kad su baš potpuno nepokretni, eventualno ih smjeste preko socijalne skrbi kod jedne od 1.500 udomiteljskih obitelji za stare i ne­moćne.

     Zato je svakako pozitivno što je postupak definira­nja nacionalne naknade za starije od 65 godina konačno okončan 5. veljače 2010. godine na završnoj radnoj skupini održanoj u prostorijama Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Nacionalna naknada će se omogućiti kao pravo građanima starijima od 65 godina s najmanje 20 godina prebivališta u Hrvatskoj te prihodima nižima od 800 kuna. Točka. Svaki član domaćinstva koji ispunjava takve uvje­te ima pravo na naknadu od 800 kuna mjesečno, iako je riječ najčešće o ženskim samačkim domaćinstvima pa će se dobivati jedna naknada. Uvjet je također da je u slučaju potpisanog ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdr­žavanju već pokrenut sudski postupak za raskid ugovora. Točka. Nema nikakve prevelike papirologije, niti suvišnih procedura.

     Međutim, umirovljenici koji su mirovinu stekli radom ili po preminulom partneru u velikom se broju bune što se uvodi ova naknada, isprva - politički promašeno i nezgra­pno - nazvana nacionalnom mirovinom. To je stvorilo za­bunu u javnosti pa su mnogi tu socijalnu potporu doživjeli kao otimačinu iz mirovinskog fonda za neradnike. Valja sto­ga ponoviti: riječ je o socijalnoj naknadi koja će se izdvajati iz državnog proračuna! Što se to zbiva? Kao da su našim umirovljenicima s niskim mirovinama srca ukrućena od vlastitog očaja i poniženosti pa se protive i tome da netko bjedniji od njih dobije neku siću.

Otimačina za neradnike?

     S druge strane, javlja se čelnik umirovljeničke stranke i zahtijeva da se i za nacionalnu naknadu za starije osobe uvede imovinski uvjet, jer valjda svi ti siromasi koji imaju dvanaestinu nekakve livade besramni su prevaranti i bo­gataši koji će bespravno zatražiti tu naknadu? Zaboravlja se da takva naknada za siromahe s imovinskim cenzusom već postoji i pokazala se nepovoljnom za stariju žensku populaciju, jer ih manje od jedan posto ostvaruje posto­jeću ZMN. Ovo će ipak biti jednostavnije rješenje i spas za preživljavanje oko 20 tisuća najsiromašnijih žena, veći­nom iz ruralnih područja. Drugo je pitanje može li se pre­živjeti sa 800 kuna mjesečno? Naravno da je nemoguće, no nije li bolje dobiti i toliko, nego ništa? Nije li bolje ba­rem imati nešto novca za lijek ili plaćanje računa za struju, nego ništa?

     I još jedan detalj, nešto što bi svakako trebalo promije­niti u prijedlogu Zakona, a to je da dostava nacionalne na­knade treba biti putem pošte, a ne preko banke. Gdje su u bespućima zbiljnosti banke i bankomati, kad nema niti jav­nog prijevoza? Očito još jedan problem koji treba riješiti.

Jasna A. Petrović

 

■                Isplate nacionalne naknade kreću od 1. siječnja 2021. godine

■                Iznos od 800 kuna usklađivat će se pre­ma stopi promjene indeksa potrošačkih cijena

■                Uvjet za dobivanje je najmanje 20 godi­na prebivališta u Hrvatskoj

Osoba ne smije imati prihode veće od 800 kuna mjesečno