UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Ugovori o kupoprodaji i darovanju s pravom plodouživanja

 

     Posljednja, peta radionica u sklopu projekta „Savjetovalište u gostima" koju su pravni savjetnici Sindikata umirovlje­nika Hrvatske održali u suradnji s Gradom Zagrebom, održana je 5. prosinca 2019. godine u prostorijama podružni­ce SUH-a Peščenica. Tema su bili ugovori o kupoprodaji i daro­vanju s pravom plodouživanja, koju je izložio pravni savjetnik SUH-a Anto Kuprešak, a odgovore na pitanja 40-ak okupljenih davali su i pravnici Davor Šmuljić i Mladen Petrinović.

     Kuprešak je u samom uvodu svog izlaganja upozorio oku­pljene da se prije bilo kakvog potpisivanja ugovora moraju informirati o mogućim posljedicama tog pravnog posla, a ako je druga ugovorna strana sastavljala ugovor, da uzmu dovolj­no vremena da prouče taj ugovor, a najbolje je zatražiti savjet stručne osobe - pravnika. Zato i postoji Pravno savjetovalište Sindikata umirovljenika Hrvatske.

Buja industrija lešinarstva

     Rečeno je i kako se u Hrvatskoj razvila prava industrija leši­narstva, koja je dovela do masovne otimačine imovine starijih građana, a u koju su uključeni obitelji, susjedi, ali i pojedinci po­vezani sa zdravstvenim, socijalnim i pravnim sektorom, među kojima vrlo često privatni domovi umirovljenika i udomitelji.

     Što se tiče kupoprodajnog i darovnog ugovora, Kuprešak je kazao kako se u njih može ubaciti, tj. upisati u jedan članak pravo doživotnog uživanja i plodouživanja na cijeloj ili dijelu nekretnine. Primjerice, ako osoba daruje ili proda kuću neko- me, ali ostavi mogućnost da i dalje besplatno živi u njoj, riječ je o pravu doživotnog uživanja. Ili ako osoba daruje kuću u kojoj su dva stana, te stavi klauzulu u ugovor o darovanju da jedan stan iznajmljuje podstanarima i od njih prima novac, riječ je o plodouživanju u dijelu nekretnine.

     Osnovni elementi koji moraju biti u kupoprodajnom ugo­voru su s jedne strane prodavatelj, a s druge strane kupac s točnim osobnim podacima te podaci iz vlasničkog lista kao što su katastarska čestica, zemljišno-knjižni uložak, katastarska općina, kupoprodajna cijena, isplata ugovorene cijene i kada će slijediti isplata. Ako je isplata u dva ili više obroka, poslije zadnje rate se mora u gruntovnicu priložiti ugovor i tabularna izjava da je isplaćen cjelokupan iznos.

Lakše do raskida

      Ako se odmah poslije sklapanja ugovora isplaćuje cjeloku­pan iznos, mora se u ugovoru unijeti u jedan članak da pro­davatelj dozvoljava uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama i drugim državnim tijelima nakon ovjere potpisa. Ku­poprodajni ugovor može prestati poništenjem, raskidom, ne­mogućnošću ispunjenja obveza iz ugovora i smrću ugovorne strane, može se raskinuti i sporazumno u pisanom obliku, uz potpis jedne i druge strane.

     Najviše vremena Kuprešak je uzeo za objašnjenje ugovora o darovanju, za kojeg je kazao da nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a to obdarenik prihvati. Ugovor o darovanju je jedno­ strano obvezujući, a kada je predmet darovanja nekretnina, on uvijek mora biti sklopljen u pisanom obliku. U slučaju da se nekretnina ne predaje u posjed obdareniku istovremeno sa sklapanjem ugovora, ugovor mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerene privatne isprave od strane jav­nog bilježnika.

Opoziv zbog siromaštva

     Bitni sastojci ugovora o darovanju su predmet darovanja, volja darovatelja da predmet darovanja prenese obdareniku i prihvat darovanja. Kuprešak je objasnio kako darovatelj može opozvati darovanje nakon ispunjenja ugovora, i to ako nakon sklapanja ugovora toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje niti ga tko ima uzdržavati, osim ako se svojom krivnjom doveo u to stanje (npr. postao pijanac). Ob­darenik pak nije dužan vratiti dar ako darovatelju osigura sred­stva koja mu nedostaju za uzdržavanje ili ako se i sam nalazi u oskudici.

     Također, darovatelj može opozvati darovanje ako je obda­renik njemu ili članu njegove obitelji učinio kazneno djelo ili se prema njima teže ogriješio u zakonom utvrđene dužnosti. Nasljednik darovatelja može opozvati darovanje ako je obda­renik namjerno usmrtio darovatelja ili ga spriječio da opozove darovanje.

     Postoje i zakonski rokovi u kojima se može opozvati daro­vanje. Rok prava na opoziv darovanja je jedna godina od dana kada je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opo­ziva. Pravo na opoziv darovanja zbog osiromašenja je deset go­dina od predaje nekretnine, odnosno pet godina od predaje pokretnine. Za kraj je   Kuprešak kazao i kako obdarenik mora vratiti dar u slučaju povrede nužnog dijela. Nužni dio je povri­jeđen kad nužni nasljednik iz raspoloživog dijela ostavine ne može dobiti punu vrijednost svog nužnog dijela.

Igor Knežević

 

 

© Koja je razlika između oporuke i ugovora o da­rovanju?

Ugovorom o darovanju sa zadržavanjem plodouživa­nja se raspolaže imovinom među živima, mora postojati druga strana - obdarenik koji ga potpisuje i mora biti ovje­ren strogo kod javnog bilježnika. A oporuku možete sami sastaviti, u pisanom obliku, bez druge strane i nije je po­trebno ovjeriti kod javnog bilježnika te pravne posljedice nastupaju nakon smrti oporučitelja. Kad je riječ o oporu­ci, nju možemo jednostavno poderati (uništiti) i napisati novu, dok će za vrijeme eventualnog spora ugovor o da­rovanju biti važeći.

© Godinama se sam brinem o staroj majci, dok moja sestra to ne čini. Majka mi želi ostaviti obiteljsku kuću. Što je najbolje da učinimo?

Najsigurnije bi bilo da sklopite s majkom ugovor o doživotnom uzdržavanju pa tako vaša sestra ne bi imala pravo na nužni dio, na koji u slučaju oporuke ili darovnog ugovora ima pravo. U slučaju da sklopite darovni ugovor, sestra će imati pravo na nužni dio.

© Obdarenik kojem sam darovao automobil na­kon darovanja je opljačkao kuću u mojem vlasništvu, za što je pravomoćno osuđen. Mogu li opozvati daro­vanje automobila?

Da, darovanje možete opozvati u roku od godinu dana otkad ste saznali za razlog opoziva.