UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

EUROPSKI PROJEKT

I Split i Rijeka oštro o nejednakostima

 

     U sklopu EU projekta„ Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine" u Splitu su 19. i 20. studenog 2019. i u Rijeci 12. i 13. prosinca 2019. održane dvodnevne radionice Ravnopravnost za sve. Radionice, na kojoj je bilo oko 40 su- dionica/ka, su održale Anamarija Tkalčec iz CESI-ja, Jasna Petrović i Igor Knežević iz Sindikata umirovljenika Hrvatske, Hildegard van Hove iz Instituta za ravnoprav­nost žena i muškaraca (Belgija) te Sanda Brumen iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

     Na radionicama se raspravljalo o problemu rodnog jaza u plaćama i mi­rovinama, pitanju roda i spola, utjecaju obrazovanja na problem nejednakih plaća te važnosti usklađivanja obiteljskog i pro­fesionalnog života u svrhu postizanja rav­nopravnosti u svijetu rada i mirovinskog sustava. Drugog dana radionica sudionici su podijeljeni u grupe u kojima su anali­zirali probleme rodnog jaza u plaćama i mirovinama te donosili prijedloge kako bi se poboljšala situacija žena.

     Grupe koje su se bavile problemom rodnog jaza u mirovinama zaključile su kako kod žena vlada veća nezaposlenost, imaju niža primanja i nešto kraći radni vijek. Također, žene starije od 50 godina se teže zapošljavaju te sve to kasnije utječe na niže mirovine. Kao pozitivna istaknuta je mjera da se svim novoumirovljenim že­nama od 1. siječnja 2019. godine za svako rođeno ili posvojeno dijete dodaje šest mjeseci radnog staža, što u prosjeku podi­že mirovine za oko dva posto po djetetu, čime se smanjuje rodni jaz u mirovinama.

     Također, kao pozitivna istaknuta je i opcija da novoumirovljene/i mogu birati hoće li primati mirovinu samo iz prvog ili iz prvog i drugog mirovinskog stupa čime su brojne umirovljenice mogle izabrati financijski povoljniju mirovinu i smanjiti svoje siromaštvo. Sudionice/i su zaklju- čili/e kako bi žene trebale imati sigurnije ugovore o radu (na neodređeno), zatim bi se morao uspostaviti pravedniji sustav usklađivanja mirovina kojim bi se u pu­nom iznosu pratio rast troškova života i rast prosječne plaće te kao mjera protiv siromaštva žena bi se trebala uvesti za­jamčena minimalna mirovina.

     Također, zaključeno je da bi poslodav­ci trebali dobiti olakšice kada zaposle žene starije od 50 godina, zatim da bi država trebala osigurati punu plaću zaposlenima koji skrbe za djecu ili starije članove obite­lji. Smanjenju siromaštva i rodnog jaza u mirovinama pridonio bi i pravedniji sustav dobivanja obiteljske mirovine, odnosno da umjesto 70 posto od pokojnikove mi­rovine, žene mogu zadržati svoju mirovi­nu i dobiti još 20 do 50 posto mirovine od pokojnog partnera.