UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

EUROPSKI PROJEKT

I Split i Rijeka oštro o nejednakostima

 

     U sklopu EU projekta„ Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine" u Splitu su 19. i 20. studenog 2019. i u Rijeci 12. i 13. prosinca 2019. održane dvodnevne radionice Ravnopravnost za sve. Radionice, na kojoj je bilo oko 40 su- dionica/ka, su održale Anamarija Tkalčec iz CESI-ja, Jasna Petrović i Igor Knežević iz Sindikata umirovljenika Hrvatske, Hildegard van Hove iz Instituta za ravnoprav­nost žena i muškaraca (Belgija) te Sanda Brumen iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

     Na radionicama se raspravljalo o problemu rodnog jaza u plaćama i mi­rovinama, pitanju roda i spola, utjecaju obrazovanja na problem nejednakih plaća te važnosti usklađivanja obiteljskog i pro­fesionalnog života u svrhu postizanja rav­nopravnosti u svijetu rada i mirovinskog sustava. Drugog dana radionica sudionici su podijeljeni u grupe u kojima su anali­zirali probleme rodnog jaza u plaćama i mirovinama te donosili prijedloge kako bi se poboljšala situacija žena.

     Grupe koje su se bavile problemom rodnog jaza u mirovinama zaključile su kako kod žena vlada veća nezaposlenost, imaju niža primanja i nešto kraći radni vijek. Također, žene starije od 50 godina se teže zapošljavaju te sve to kasnije utječe na niže mirovine. Kao pozitivna istaknuta je mjera da se svim novoumirovljenim že­nama od 1. siječnja 2019. godine za svako rođeno ili posvojeno dijete dodaje šest mjeseci radnog staža, što u prosjeku podi­že mirovine za oko dva posto po djetetu, čime se smanjuje rodni jaz u mirovinama.

     Također, kao pozitivna istaknuta je i opcija da novoumirovljene/i mogu birati hoće li primati mirovinu samo iz prvog ili iz prvog i drugog mirovinskog stupa čime su brojne umirovljenice mogle izabrati financijski povoljniju mirovinu i smanjiti svoje siromaštvo. Sudionice/i su zaklju- čili/e kako bi žene trebale imati sigurnije ugovore o radu (na neodređeno), zatim bi se morao uspostaviti pravedniji sustav usklađivanja mirovina kojim bi se u pu­nom iznosu pratio rast troškova života i rast prosječne plaće te kao mjera protiv siromaštva žena bi se trebala uvesti za­jamčena minimalna mirovina.

     Također, zaključeno je da bi poslodav­ci trebali dobiti olakšice kada zaposle žene starije od 50 godina, zatim da bi država trebala osigurati punu plaću zaposlenima koji skrbe za djecu ili starije članove obite­lji. Smanjenju siromaštva i rodnog jaza u mirovinama pridonio bi i pravedniji sustav dobivanja obiteljske mirovine, odnosno da umjesto 70 posto od pokojnikove mi­rovine, žene mogu zadržati svoju mirovi­nu i dobiti još 20 do 50 posto mirovine od pokojnog partnera.