UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

UMAG SVIMA ZA PRIMJER

Grad koji najbolje skrbi za umirovljenike

     Malo je gradova i općina u Hrvat­skoj koji pomažu svojim umi­rovljenicima. No, jedan svijetli primjer definitivno je Umag, grad koji se može pohvaliti doista širokim spektrom brige o umirovljenicima. Jedinstvenim programom „Pogodnosti i skrb za umi­rovljenike grada Umaga" taj je grad postao vodeći u državi po pitanju uvje­ta, pogodnosti i skrbi za umirovljenike. Kako je kazao gradonačelnik Vili Bassanese, stvoren je paket mjera i pogodno­sti koje su rezultat dugogodišnjeg rada, promišljanja i socijalne osjetljivosti.

 

Najviše božićnice

     Za početak moramo istaknuti božić­nice koje su u Umagu iznosile od 1.000 do 4.000 kuna, ovisno o visini mirovine. Najviši iznos primili su oni s mirovinom nižom od tisuću kuna, a najniži oni s mi­rovinama od dvije do dvije i pol tisuće. Riječ je o apsolutno rekordnom iznosu u Hrvatskoj, jer primjerice preostalih šezdesetak gradova i općina podijelili su božićnice u iznosu od 100 do 400 kuna, dakle deset puta manje. Osim visine pri­manja, uvjet je i da umirovljenik živi naj­manje pet godina u Umagu.

     Eto i drugih pogodnosti. Umirovlje­nici s prebivalištem u tom gradu mogu se svih 365 dana u godini besplatno par­kirati na središnjem parkingu grada koji se nalazi u samom centru, u neposred­noj blizini tržnice, ribarnice, robne kuće, Doma zdravlja, trgovina.Svim umaškim umirovljenicima koji od socijalne skrbi primaju zajamčenu minimalnu naknadu sufinanciraju se troškovi sta­novanja, i to najamnina, komunalna na­knada, električna energija, plin, grijanje, voda, odvodnja, pričuva za održavanje zajedničkih dijelova stambenih zgrada i drugi troškovi.

     Korisnici koji se griju na drva, mogu ostvariti pravo na naknadu za podmi­renje troškova ogrjeva. U slučaju da zbog trenutnih materijalnih teškoća ili uslijed nepogode umirovljenici nisu u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe, Umag osigurava jednokratnu novčanu pomoć. Godišnje se tako umi­rovljenicima isplati oko 250.000 kuna.

Adino veliko srce

     Takva opća atmosfera humanosti i socijalne osjetljivosti utjecala je i na dru­ge. Koliko veliko srce ima pokazala je i terapeutkinja Ada Aleksić, zahvaljujući čijem volonterskom radu svi onkološki bolesnici u postoperativnoj fazi ostvaru­ju mogućnost potpuno besplatne tera­pije limfne drenaže. Osim same terapije, pacijenti mogu dobiti i korisne savjete o nabavci potrebnih ortopedskih poma­gala (elastične čarape, grudnjaci i sl.). U iznimnim situacijama grad može osigu­rati uslugu sanitetskog prijevoza umi­rovljenicima i nemoćnima.

     U Hrvatskoj je najveći problem za umirovljenike nedostatak kapaciteta i dugogodišnje liste čekanja za smještaj u domove za umirovljenike. Grad Umag je zbog toga, kao jedan od tek tri gra­da u zemlji, svojim vlastitim sredstvima izgradio Dom za umirovljenike „Atilio Gamboc". Što se tiče troškova smještaja, Umag ih sufinancira u rasponu od 10 do 50 posto, ovisno o visini primanja umi­rovljenika, dok u slučaju kada umirovlje­nici sklope s gradom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, tada u zamjenu za nekretninu grad u potpunosti financira smještaj u domu.

     Svaki umirovljenik koji udovoljava kriterijima ima osiguran jedan obrok dnevno u pučkoj kuhinji u Domu „Atilio Gamboc", ili mu se isti može dostaviti kući na trošak Grada. Grad osigurava i usluge kućanskih poslova za one umi­rovljenike za koje se nema tko brinuti. U lokalnom visokom učilištu organiziraju se razne aktivnosti koje omogućavaju aktivno učenje, poticanje kre­ativnosti, a grad s 80 posto iznosa sufinanci­ra tečajeve informatike, stranih jezika, plesne radionice i slično.

     Za kraj možemo samo zaključiti kako je, za razliku od ostatka Hr­vatske, doista lijepo biti umirovljenik u Umagu.

Igor Knežević