UVODNA RIJEČ
Zemlja promatrača
Piše: Jasna A. Petrović
Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske administrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovaramo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama vezanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...
Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se događa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vremena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju odmak od samih sebe.
Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u početku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumove u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je mirovina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamentarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.
I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svijetu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepoznati još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlastitom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pliva u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i malodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do razmjera gubitka konstruktivne stvarnosti.
Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji nemaju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti onima malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da manjak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?
Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvarnost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.
Web stranice naših podružnica
ALIMENTACIJA ZA BAKE I DJEDOVE
Kad Ministarstvo pere ruke!
Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo obratili su se u studenom 2019. godine inicijativom Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu i politiku za ukidanje članka 288. stavka 2. Obiteljskog zakona, zato jer propisuje mogućnost da bake i djedovi po roditelju koji ne plaća uzdržavanje budu sudski prisiljeni plaćati uzdržavanje unucima (supsidijarni obveznici).
S obzirom na sve masovnije iseljavanje mladih, rastuće siromaštvo i posljedičnu učestalost zahtjeva baka i djedova za pružanje pravne pomoći u pogledu sporova radi prisilnog ostvarenja prava na uzdržavanje usmjerenog protiv njih, svjedoci smo krutog korištenja instituta uzdržavanja ovr- hama na mirovine baka i djedova. Inicijatori također predlažu i izmjenu Zakona o privremenom uzdržavanju, s ciljem usvajanja pravednijeg zakonskog rješenja. Naime unatoč tome što Republika Hrvatska kao suverena država raspolaže sa svim prinudnim sredstvima, uvedena su pravila kojima se širi krug obveznika uzdržavanja, umjesto da se uspostavio učinkoviti mehanizam naplate uzdržavanja od strane roditelja, čime država neodgovorno prebacuje odgovornost sa sebe na bake i djedove.
No, nažalost odgovor koji je SUH primio u siječnju od Ministarstva nije obećavajući, već vodi ka daljnjem pogoršanju obiteljskih odnosa, jer se djedovima i bakama preporučuje da, nakon što su ovršeni alimentacijama, pokrenu sudske postupke za nadoknadu od svoje djece!? A u zadnje četiri godine primjene takve nakaradne zakonske odredbe, uzdržavanje je do sada presuđeno na teret gotovo stotinu baka i djedova. Jadno i naopako! K tome, kad je riječ o Zakonu o privremenom uzdržavanju, obveza države za privremeno uzdržavanje djeteta se aktivira tek nakon što se pokrene ovršni postupak protiv roditelja obveznika uzdržavanja.
Čemu onda inicijative i opravdani argumenti, kad Ministarstvo pere ruke. Najlakše je teret najranjivijih prebaciti na još ranjivije, s djece na stare.
J.A. Petrović