UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ŠTO NAM NOSI NOVI ZAKON O RADU?

FLEKSPLOATACIJA

   Vaše dijete je dobilo posao kao vaučer radnik: stručno usavršavanje bez radnog odnosa na godinu dana; država plaća 1600 kuna plaće, a poslodavac refundira cijenu lokalnog prijevoza. Bolje išta nego ništa?

   Vaše dijete je dobilo prvi posao s ugovorom na određeno vrijeme, koji ponovo potpisuje svaka tri mjeseca,  i tako već više godina. No, vaše je dijete ostalo u drugom stanju, pa joj jednostavno nije produžen ugovor. Ne zbog trudnoće, nego je istekao ugovor. Hoće li morati na abortus, jer niti suprug ne radi?

   Vaše je dijete nekim slučajem imalo siguran posao na neodređeno vrijeme, ali su u ustanovi odlučili sve radnike tog profila (zajedno s njihovim ugovorima o radu) preseliti u privatnu firmu za koju će formalno raditi (outsourcing), iako će i dalje obavljati iste poslove za svoju ustanovu, samo s rizikom nižih prava i plaće.

   Vaše dijete je dobilo posao preko agencije, pa sada ne zna gdje radi, već ga po pozivu stalno šalju na posudbu u drugu firmu i na drugi posao. A ugovori su na određeno, te još mora plaćati proviziju agenciji. Naravno, nikad ne zna kad će dobiti otkaz.

  Vaše je dijete dobilo otkaz, bez puno priče. Pomoć na burzi je istekla nakon tri mjeseca. Trenutačno radi po oglasima, kod kuće, na crno. Vaše dijete je postalo „nelegalno“.

  Vaše dijete je imalo sreće i dobilo posao u kvartovskom kafiću, no nema radnog vremena, gazda je zove odmah nakon što dođe kući, radi vikendima, a povjerila vam je kako gazda ima i „druge ponude“: pipka je, poziva u skladište i prijeti da će završiti na cesti, ako ne bude pristojna i poslušna.

  Vaše dijete radi u školi na pola radnog vremena, a kad pita može li dobiti cijelo radno vrijeme, kažu da joj to ne treba jer ionako ima kuću i dijete, pa ima što raditi.

   Vaše dijete ima više od 30 godina i nema još puno vremena za zasnivanje obitelji i rađanje. No, kako nema stalni posao, od banke ne može dobiti kredit za stan; kad bi kredit nekako ishodila uz jamstva i hipoteku na vaš stančić, ne može ostati trudna i roditi, jer će izgubiti posao.

   Vaše dijete je dobilo nepravedni otkaz, i to za vrijeme bolovanja nakon operacije. Nema za odvjetnika, a ne može tužiti preko sindikata, jer tvrtka u kojoj je radilo nije dozvoljavala sindikalno organiziranje.          

   Vaše dijete je često nezaposleno. Malo radi, malo ne radi. S jadnom penzijom morate hraniti svoje dijete.

   Vaše dijete je nesigurno, nesretno, sve slabijeg imuniteta i u depresiji.

To je dijete fleksibiliziranog, točnije – dereguliranog tržišta rada. Dijete bez prava na sreću i osjećaja sigurnosti i dostojanstva. Dijete bez svoje socijalne države.

FLEKSPLOATACIJA

   Vaše dijete neće znati što je penzija. Vaša će mirovina biti sve niža.

   Vaše fleksibilno i deregulirano dijete neće skupiti ni 15 godina radnog staža za odlazak u mirovinu. Jednog dana će živjeti od socijalne pomoći, jer u svojoj domovini nema niti tzv. socijalnu mirovinu za ostarjele fleksibilizirane radnike.

   Vaše dijete je uredno uplaćivalo doprinos i u drugi mirovinski stup, kad je radilo prijavljeno i legalno. Taj njegov privatni novac, banke su potrošile na svoje provizije i profite i potrošile na loše i rizične dionice.

   Vi ćete, ako ste „posebni umirovljenik“, polako gubiti po deset i po pet posto od mirovine, dok netko ne odluči da svi dobiju mirovinu iste visine; po mogućnosti minimalnu.

   Kako generacija vašeg djeteta neće imati iz čega uplaćivati doprinose jer će raditi uglavnom povremeno te će imati i niže plaće, jer više neće biti ni kolektivnih ugovora,  u državnom fondu međugeneracijske solidarnosti bit će sve manje novaca.

   Kad je vaš otac išao u mirovinu prije 30 godina, mirovina mu je bila u visini od 80 posto prosječne neto plaće. Vaša je mirovina niža od 40 posto prosječne neto plaće. A uskoro će biti i niža. Jer nema se…

   Sve ste siromašniji, ali ništa zato, samo pripadate većini od trećine siromašnih starijih od 65 godina.

   Imate osjećaj da vas mladi percipiraju kao društveni teret. Kao kradljivce svoje budućnosti. A političari vas obiđu tek pred izbore. Ti političari i njihovi bogati prijatelji koji imaju deset do sto puta veće plaće.

  Stan ste izgubili jer ste potpisali svom djetetu jamstvo za hipotekarni kredit. Vikendicu ste izgubili zbog neplaćenog poreza na nekretnine, a niste je mogli prodati.

   Kad dobijete kakvu socijalnu potporu, pomoć, subvenciju, znate da se to piše kao vaš dug državi i da će to morati platiti vaši nasljednici.

   U dom umirovljenika ne možete, jer su uvedene ekonomske cijene, a za smještaj u privatni dom trebaju četiri vaše minimalne mirovine (ako se minimalna do tada ne ukine).

   Imate još neku ledinu? Svi vas nagovaraju da potpišete ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a državu baš briga što vas i kako netko vara.

Imate osjećaj da je tu nešto jako pogrešno. Da je zavladala fleksploatacija. Da živite od danas do sutra. Da ste „second hand“ čovjek. Da nemate pravo na nadu.