UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ŠTO NAM NOSI NOVI ZAKON O RADU?

FLEKSPLOATACIJA

   Vaše dijete je dobilo posao kao vaučer radnik: stručno usavršavanje bez radnog odnosa na godinu dana; država plaća 1600 kuna plaće, a poslodavac refundira cijenu lokalnog prijevoza. Bolje išta nego ništa?

   Vaše dijete je dobilo prvi posao s ugovorom na određeno vrijeme, koji ponovo potpisuje svaka tri mjeseca,  i tako već više godina. No, vaše je dijete ostalo u drugom stanju, pa joj jednostavno nije produžen ugovor. Ne zbog trudnoće, nego je istekao ugovor. Hoće li morati na abortus, jer niti suprug ne radi?

   Vaše je dijete nekim slučajem imalo siguran posao na neodređeno vrijeme, ali su u ustanovi odlučili sve radnike tog profila (zajedno s njihovim ugovorima o radu) preseliti u privatnu firmu za koju će formalno raditi (outsourcing), iako će i dalje obavljati iste poslove za svoju ustanovu, samo s rizikom nižih prava i plaće.

   Vaše dijete je dobilo posao preko agencije, pa sada ne zna gdje radi, već ga po pozivu stalno šalju na posudbu u drugu firmu i na drugi posao. A ugovori su na određeno, te još mora plaćati proviziju agenciji. Naravno, nikad ne zna kad će dobiti otkaz.

  Vaše je dijete dobilo otkaz, bez puno priče. Pomoć na burzi je istekla nakon tri mjeseca. Trenutačno radi po oglasima, kod kuće, na crno. Vaše dijete je postalo „nelegalno“.

  Vaše dijete je imalo sreće i dobilo posao u kvartovskom kafiću, no nema radnog vremena, gazda je zove odmah nakon što dođe kući, radi vikendima, a povjerila vam je kako gazda ima i „druge ponude“: pipka je, poziva u skladište i prijeti da će završiti na cesti, ako ne bude pristojna i poslušna.

  Vaše dijete radi u školi na pola radnog vremena, a kad pita može li dobiti cijelo radno vrijeme, kažu da joj to ne treba jer ionako ima kuću i dijete, pa ima što raditi.

   Vaše dijete ima više od 30 godina i nema još puno vremena za zasnivanje obitelji i rađanje. No, kako nema stalni posao, od banke ne može dobiti kredit za stan; kad bi kredit nekako ishodila uz jamstva i hipoteku na vaš stančić, ne može ostati trudna i roditi, jer će izgubiti posao.

   Vaše dijete je dobilo nepravedni otkaz, i to za vrijeme bolovanja nakon operacije. Nema za odvjetnika, a ne može tužiti preko sindikata, jer tvrtka u kojoj je radilo nije dozvoljavala sindikalno organiziranje.          

   Vaše dijete je često nezaposleno. Malo radi, malo ne radi. S jadnom penzijom morate hraniti svoje dijete.

   Vaše dijete je nesigurno, nesretno, sve slabijeg imuniteta i u depresiji.

To je dijete fleksibiliziranog, točnije – dereguliranog tržišta rada. Dijete bez prava na sreću i osjećaja sigurnosti i dostojanstva. Dijete bez svoje socijalne države.

FLEKSPLOATACIJA

   Vaše dijete neće znati što je penzija. Vaša će mirovina biti sve niža.

   Vaše fleksibilno i deregulirano dijete neće skupiti ni 15 godina radnog staža za odlazak u mirovinu. Jednog dana će živjeti od socijalne pomoći, jer u svojoj domovini nema niti tzv. socijalnu mirovinu za ostarjele fleksibilizirane radnike.

   Vaše dijete je uredno uplaćivalo doprinos i u drugi mirovinski stup, kad je radilo prijavljeno i legalno. Taj njegov privatni novac, banke su potrošile na svoje provizije i profite i potrošile na loše i rizične dionice.

   Vi ćete, ako ste „posebni umirovljenik“, polako gubiti po deset i po pet posto od mirovine, dok netko ne odluči da svi dobiju mirovinu iste visine; po mogućnosti minimalnu.

   Kako generacija vašeg djeteta neće imati iz čega uplaćivati doprinose jer će raditi uglavnom povremeno te će imati i niže plaće, jer više neće biti ni kolektivnih ugovora,  u državnom fondu međugeneracijske solidarnosti bit će sve manje novaca.

   Kad je vaš otac išao u mirovinu prije 30 godina, mirovina mu je bila u visini od 80 posto prosječne neto plaće. Vaša je mirovina niža od 40 posto prosječne neto plaće. A uskoro će biti i niža. Jer nema se…

   Sve ste siromašniji, ali ništa zato, samo pripadate većini od trećine siromašnih starijih od 65 godina.

   Imate osjećaj da vas mladi percipiraju kao društveni teret. Kao kradljivce svoje budućnosti. A političari vas obiđu tek pred izbore. Ti političari i njihovi bogati prijatelji koji imaju deset do sto puta veće plaće.

  Stan ste izgubili jer ste potpisali svom djetetu jamstvo za hipotekarni kredit. Vikendicu ste izgubili zbog neplaćenog poreza na nekretnine, a niste je mogli prodati.

   Kad dobijete kakvu socijalnu potporu, pomoć, subvenciju, znate da se to piše kao vaš dug državi i da će to morati platiti vaši nasljednici.

   U dom umirovljenika ne možete, jer su uvedene ekonomske cijene, a za smještaj u privatni dom trebaju četiri vaše minimalne mirovine (ako se minimalna do tada ne ukine).

   Imate još neku ledinu? Svi vas nagovaraju da potpišete ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a državu baš briga što vas i kako netko vara.

Imate osjećaj da je tu nešto jako pogrešno. Da je zavladala fleksploatacija. Da živite od danas do sutra. Da ste „second hand“ čovjek. Da nemate pravo na nadu.