UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ISCJELITELJSKA MOĆ DODIRA

 

     U Americi postoji znanstveni institut koji istražuje učinke dodira (Touch Research Institute). Jedno od područja istraživanja su i prijevremeno rođene bebe. Redovna nježna masaža njihovog tijela, stimulacija dodirom, može biti pitanje života ili smrti. Bebe nedonoščad koje se tako tretira brže se razvijaju, brže dobivaju na težini, življe su i bolje rea­giraju, nego bebe koje se nije masiralo. One su rjeđe doživ­ljavale epizode zaustavljenog disanja, što je rizični faktor za sindrom iznenadne "smrti u dječjem krevetiću".

     Učinak čak i onog svakodnevnog, slučajnog dodira utvr­đen je u nekoliko ispitivanja. Takvo jedno istraživanje, na pri­mjer, pokazalo je da su konobarice, koje su prilikom vraćanja novca dodirnule ruku ili rame gosta, dobile veću napojnicu nego one koje to nisu činile. Ne treba se čuditi što se političari često guraju među masu ljudi, dodiruju ih i rukuju se s njima - oni znaju da će im se to isplatiti na dan izbora.

     U zadnja dva desetljeća masaža je ponovo dobila na svojoj važnosti i popularnosti. Svake godine milijuni posjete salone za masažu. Znanost potvrđuje ono što mi znamo po osjećaju, a to je da je masaža lijek. Masaža može imati pozitivne učinke na stanja, kao što su grčevi u trbuhu, hiperaktivnost, dijabe­tes, migrena. Ona može pomoći astmatičarima da lakše dišu, autističnoj djeci da poboljšaju svoju koncentraciju itd.

Za bolje raspoloženje

     Koža je najveći ljudski organ, koji sadrži milijune receptora - osam tisuća samo na jednoj jagodici prsta - koji putem živaca šalje poruke u kičmenu moždinu i dalje u mozak. Jed­nostavan dodir - ruka na ramenu ili oko pasa - može smanjiti ritam srčanih otkucaja i sniziti tlak. Čak i ljudi u dubokoj komi mogu pokazati promjene u srčanom ritmu kada ih se drži za ruke.

     Pokazalo se da pozitivni, nježni dodir, stimulira stvaranje endorfina - tjelesnog prirodnog hormona koji smanjuje osje­ćaj boli i povećava raspoloženje. To može objasniti zašto maj­čin zagrljaj može doslovce "poboljšati situaciju" kada dijete, recimo, oguli kožu koljena.

     Prema istraživanju Touch Research instituta, masaža poja­čava obrambenu, imunološku funkciju čak i u HIV pozitivnim pacijentima i snižava razine stres hormona u organizmu. Ta­kođer, prijevremeno rođene bebe, koje su bile masirane, bile su otpuštane iz bolnice šest do sedam dana prije nego što je bio prosjek otpuštanja.

Amerikanci - netaktilno društvo

     Antropolozi znaju da postoje jaka i slaba taktilna društva što je jedno od kulturoloških karakteristika. Tako, na primjer, antropolozi smatraju da su Amerikanci netaktilno društvo. U usporedbi s većinom drugih kultura,    Amerikancima je dodir uvredljiv. Kada je psiholog Sidney Jourard promatrao učesta­lost slučajnih dodira među parovima u kafićima u raznim kra­jevima svijeta, našao je da je najveća učestalost u Portoriku (180 puta tokom jednog sata).

     Jedna od najmanjih učestalosti je bila u Floridi (dva puta na sat). Istraživanja su otkrila da, primjerice, francuski roditelji i njihova djeca dodiruju jedni druge tri puta češće nego to čine Amerikanci. Istraživači izjavljuju da onda    "Nije čudno što su francuska djeca manje agresivna, jer to sigurno ima utjeca­ja i na njihov razvoj i emocionalno blagostanje", kaže Jourard.

     Dodir je naš najprisniji i najsnažniji oblik komunikacije. On je prvi osjećaj koji se razvija u ljudi, a može biti i zadnji koji nestaje.

dr. Ivo Belan