UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ISCJELITELJSKA MOĆ DODIRA

 

     U Americi postoji znanstveni institut koji istražuje učinke dodira (Touch Research Institute). Jedno od područja istraživanja su i prijevremeno rođene bebe. Redovna nježna masaža njihovog tijela, stimulacija dodirom, može biti pitanje života ili smrti. Bebe nedonoščad koje se tako tretira brže se razvijaju, brže dobivaju na težini, življe su i bolje rea­giraju, nego bebe koje se nije masiralo. One su rjeđe doživ­ljavale epizode zaustavljenog disanja, što je rizični faktor za sindrom iznenadne "smrti u dječjem krevetiću".

     Učinak čak i onog svakodnevnog, slučajnog dodira utvr­đen je u nekoliko ispitivanja. Takvo jedno istraživanje, na pri­mjer, pokazalo je da su konobarice, koje su prilikom vraćanja novca dodirnule ruku ili rame gosta, dobile veću napojnicu nego one koje to nisu činile. Ne treba se čuditi što se političari često guraju među masu ljudi, dodiruju ih i rukuju se s njima - oni znaju da će im se to isplatiti na dan izbora.

     U zadnja dva desetljeća masaža je ponovo dobila na svojoj važnosti i popularnosti. Svake godine milijuni posjete salone za masažu. Znanost potvrđuje ono što mi znamo po osjećaju, a to je da je masaža lijek. Masaža može imati pozitivne učinke na stanja, kao što su grčevi u trbuhu, hiperaktivnost, dijabe­tes, migrena. Ona može pomoći astmatičarima da lakše dišu, autističnoj djeci da poboljšaju svoju koncentraciju itd.

Za bolje raspoloženje

     Koža je najveći ljudski organ, koji sadrži milijune receptora - osam tisuća samo na jednoj jagodici prsta - koji putem živaca šalje poruke u kičmenu moždinu i dalje u mozak. Jed­nostavan dodir - ruka na ramenu ili oko pasa - može smanjiti ritam srčanih otkucaja i sniziti tlak. Čak i ljudi u dubokoj komi mogu pokazati promjene u srčanom ritmu kada ih se drži za ruke.

     Pokazalo se da pozitivni, nježni dodir, stimulira stvaranje endorfina - tjelesnog prirodnog hormona koji smanjuje osje­ćaj boli i povećava raspoloženje. To može objasniti zašto maj­čin zagrljaj može doslovce "poboljšati situaciju" kada dijete, recimo, oguli kožu koljena.

     Prema istraživanju Touch Research instituta, masaža poja­čava obrambenu, imunološku funkciju čak i u HIV pozitivnim pacijentima i snižava razine stres hormona u organizmu. Ta­kođer, prijevremeno rođene bebe, koje su bile masirane, bile su otpuštane iz bolnice šest do sedam dana prije nego što je bio prosjek otpuštanja.

Amerikanci - netaktilno društvo

     Antropolozi znaju da postoje jaka i slaba taktilna društva što je jedno od kulturoloških karakteristika. Tako, na primjer, antropolozi smatraju da su Amerikanci netaktilno društvo. U usporedbi s većinom drugih kultura,    Amerikancima je dodir uvredljiv. Kada je psiholog Sidney Jourard promatrao učesta­lost slučajnih dodira među parovima u kafićima u raznim kra­jevima svijeta, našao je da je najveća učestalost u Portoriku (180 puta tokom jednog sata).

     Jedna od najmanjih učestalosti je bila u Floridi (dva puta na sat). Istraživanja su otkrila da, primjerice, francuski roditelji i njihova djeca dodiruju jedni druge tri puta češće nego to čine Amerikanci. Istraživači izjavljuju da onda    "Nije čudno što su francuska djeca manje agresivna, jer to sigurno ima utjeca­ja i na njihov razvoj i emocionalno blagostanje", kaže Jourard.

     Dodir je naš najprisniji i najsnažniji oblik komunikacije. On je prvi osjećaj koji se razvija u ljudi, a može biti i zadnji koji nestaje.

dr. Ivo Belan