UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života

 

     Treća radionica u sklopu projekta „Savjetovalište u go­stima" koju su pravni savjetnici Sindikata umirovljeni­ka Hrvatske održali u suradnji s Gradom Zagrebom, održana je 12. studenog 2019. godine u prostorijama po­družnice SUH-a u Vatrogasnom domu u Miroševcu. Tema je bila ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života, koju je izložio pravni savjetnik SUH-a Davor Šmuljić, a na pitanja pedesetak okupljenih umirovljenika odgovarali su i pravnici Anto Kuprešak i Mladen Petrinović.

     U samom uvodu Šmuljić je nazočnima objasnio kako ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života nije uobičajen u praksi, već se daleko više koriste oporuke.

     Kazao je kako tom vrstom ugovora predak ustupa i ras­podjeljuje imovinu, koja mu pripada u vrijeme sklapanja ugovora, svojim potomcima, s time da ugovorom može biti obuhvaćen i partner/ica. Svrha ugovora o ustupu je da se raspodijeli imovina za života. Prednost takvog ugovora o ustupanju jest što je sve transparentno i svi se moraju sugla­siti, pa se time izbjegne ostavinske sukobe.

     Riječ je o specifičnom ugovoru, koji je sličan ugovoru o darovanju, kazao je Šmuljić. Kao prednost ovog ugovora istaknuo je da se u slučaju ako osoba njime raspodijeli svu imovinu ne vodi ostavinski postupak, niti ga potomci kao nužni nasljednici mogu pobijati zbog povrede nužnog dije­la. A ako nešto od imovine nije raspodijeljeno, tada se nakon smrti ustupitelja za isključivo taj dio imovine vodi ostavinski postupak.

     Važno je napomenuti kako ugovor o ustupanju i raspo­djeli imovine je valjan ako se s njime usuglase sva ustupi- teljeva djeca i posvojenici, a ako je neko od djece umrlo prije sklapanja ugovora, tada na njegovo mjesto stupaju njegovi potomci i daju suglasnost na raspodjelu, objasnio je Šmuljić. U slučaju da je potomak maloljetnik, ugovor sklapa zastupnik, poseban skrbnik kojeg imenuje centar za socijalnu skrb.

     Da bi ugovor o ustupu i raspodjeli bio valjan potrebna je suglasnost sve djece i drugih potomaka koji bi u trenutku otvaranja nasljedstva bili ustupiteljevi zakonski nasljednici. U slučaju da je neki od potomaka ustupitelja izostavljen niti nije dao naknadnu suglasnost, tada se taj ugovor konvertira u ugovor o darovanju.

     Također, dodao je Šmuljić, da bi taj ugovor bio valjan mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.     Sudac ili javni bilježnik dužni su ugovaratelje upozoriti na pravne posljedice ugovora, odnosno sadržaj. U praksi to može značiti da će neki sudac ili javni bilježnik koji ne rade dobro svoj posao u tri minute loše objasniti sadržaj ugovarateljima, dok će neki bolji uzeti više vremena kako bi upozorili ugovaratelje na sve pravne poslje­dice ugovora.

Opoziv ugovora

     U ugovoru o ustupu i raspodjeli imovine ustupitelj može na ustupljenoj imovini u svoju i/ili korist druge osobe zadr­žati određena ograničena stvarna prava ili ugovoriti isplatu rente, odnosno uzdržavanja, kao i pravo doživotnog plodo- uživanja. Time se može zaštititi od eventualnog lošeg postu­panja nasljednika prema njemu, kazao je Šmuljić.

     Ustupitelj ima pravo i opozvati ugovor o ustupanju i ras­podjeli te od potomaka i od bračnog druga zahtijevati vra­ćanje ustupljene mirovine ako nakon ispunjenja ugovora toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje nužno uzdr­žavanje, zatim ako potomak ili bračni drug ne daje njemu ili kome drugome uzdržavanje određeno ugovorom.

     Također, ugovor se može opozvati i ako potomak/bračni drug ne isplati ustupiteljeve dugove čija mu je isplata naložena ugovorom, kao i zbog grube nezahvalnosti potomka/ bračnog druga. Nažalost, u praksi, u svim ovim slučajevima vukli bi se 3-4 godine po sudovima kako bi opozvali ugovor, objasnio je Šmuljić.

Igor Knežević

 

Prava bračnog i izvanbračnog partnera

     Pri sklapanju ugovora o ustupu i raspodjeli imovine može sudjelovati i bračni odnosno izvanbračni drug, no za sklapa­nje ugovora između predaka i potomaka nije potrebna sugla­snost bračnog druga. Bračni drug je ovim ugovorom zaštićen, jer u slučaju da nije sudjelovao pri sklapanju ugovora, tada ima pravo na nužni dio iz ostavine pretka. Ako ustupitelj u tre­nutku smrti nema imovine, tada su njegovi potomci obvezni vratiti dio ustupljene imovine radi namirenja nužnog dijela bračnog druga, kazao je Šmuljić.

 

 S davateljem uzdržavanja želim raskinuti ugo­vor o doživotnom uzdržavanju. Zanima me zahtijeva li se nekakav poseban oblik raskida ugovora?

Za sporazumni raskid ugovora nije propisan pose­ban oblik, tj. raskid ugovora ne mora biti ovjeren od stra­ne suca ili javnog bilježnika. U slučaju da davatelj uzdr­žavanja ne ispunjava svoje obveze prema ugovoru, a ne želi sporazumno raskinuti ugovor, primatelj uzdržavanja morat će zatražiti raskid ugovora sudskim putem.

 Ako sklopim ugovor o doživotnom uzdržava­nju sa svojim susjedom i ostavim mu stan, hoće li moj sin koji se ne skrbi o meni moći pobijati taj ugovor?

Sin neće moći pobijati ugovor, jer ugovor o doživot­nom uzdržavanju isključuje nužne nasljednike iz nasljed­stva. Pazite da u ugovoru navedete točno koju imovinu ostavljate davatelju uzdržavanja.

 Dvoumim se da li da sklopim ugovor o doži­votnom uzdržavanju sa svojom nećakinjom koja mi ponekad pomaže ili da joj imovinu ostavim putem oporuke?

Potpišete li ugovor o doživotnom uzdržavanju Vaša nećakinja će se morati i službeno skrbiti o Vama, što je za vas bolja opcija. Bitno je da u ugovoru navedete sve obveze nećakinje.