UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

INICIJATIVA ZA IZMJENE I OBITELJSKOG ZAKONA

Protiv alimentacije za bake i djedove

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska udruga za ravnoprav­no roditeljstvo uputili su 21. stu­denog 2019. godine Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku inicijativu za izmjene i dopune Obiteljskog zakona i Zakona o privre­menom uzdržavanju. Naime, Obiteljski zakon propisuje, da u slučaju kad je­dan roditelj koji je dužan plaćati uzdr­žavanje djeteta to ne čini, tada njegovi roditelji - baka i djed, mogu biti sudski prisiljeni plaćati uzdržavanje unuka.

     Sve su češći slučajevi kada snahe ili zetovi putem suda ovršuju bake i dje­dove koji zbog plaćanja uzdržavanja unuka tonu u siromaštvo, jer nemaju dovoljno sredstava za vlastito uzdr­žavanje. Naime, sudovi paušalno, bez jasno utvrđenih kriterija, određuju iznose koje oni s obzirom na visinu mi­rovine nisu u stanju podmiriti, pa stiže ovrha.

     Umjesto da država uspostavi učinkovit mehanizam naplate uzdržavanja od strane roditelja, Republika Hrvatska je uvela pravila kojima se širi krug ob­veznika uzdržavanja, čime država ne­odgovorno prebacuje odgovornost sa sebe na bake i djedove.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo traži od Ministarstva da se bake i djedovi ne terete kao obveznici uzdržavanja, već da se u slučajevima kad roditelj ne uzdržava dijete, uzdržavanje privremeno preuzme centar za socijal­nu skrb, koji bi kasnije imao pravo po­traživati isplaćeni iznos od roditelja koji je primarno dužan plaćati uzdržavanje.

     Inicijatori se zalažu za unaprjeđe­nje postojećeg sustava kojim d ržava izravno pomaže djeci koja ne primaju uzdržavanje od roditelja te predlažu osnivanje Alimentacijskog fonda, koji bi se aktivirao u slučajevima kada rodi­telj, npr. zbog gubitka posla ili bolesti, nije u mogućnosti podmirivati finan­cijske obveze prema djetetu. Dakle, iz tog fonda plaćalo bi se uzdržavanje, a propisalo bi se i kako bi isplaćena sred­stva iz fonda roditelj vratio kada prona­đe posao ili ozdravi. Bake i djedovi ne smiju biti terećeni alimentacijama svoje djece, između ostalog i zbog toga jer se time i nepovratno pogoršavaju odnosi s unučadi.

Igor Knežević