UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

OPASNOST PRIMANJA BOŽIĆNICE

Kad izgubiš besplatno dopunsko!

 

     Neki gradovi i općine u Hrvatskoj i ove godine za svoje umirovljeni­ke pripremili su božićnice, koje se uglavnom kreću od 100 do 400 kuna, ovisno o visini mirovine primatelja. No, primanje božićnice neke umirovljenike mogao bi, kad se podvuče konačni račun, ostaviti u minusu i maknuti im osmijeh s lica. Naime, svi oni koji imaju mirovine blizu cenzusa za besplatno dopunsko osiguranje, primanjem božićnice mogli bi ostati bez besplatne zdravstvene zašti­te, jer se božićnica uračunava u godišnji prihodovni cenzus.

     Podsjećamo, cenzus za dopunsko zdravstveno za člana obitelji iznosi 1.516,32 kune, a za samca 1.939,39 kuna, te ako ukupni prihodi u prethodnoj ka­lendarskoj godini prijeđu i jednu lipu više od cenzusa, automatski se gubi pravo na besplatno zdravstveno osiguranje koje godišnje košta 840 kuna.

Petrov siromašan božićni ručak

     Na primjer, recimo da Petar Jurić, sa­mac koji živi u Kutini, prima prosječnu mirovinu od 1.915 kuna. Taj grad umirov­ljenicima koji imaju mirovine od 1.000 do 2.000 kn podijelit će 300 kuna božićnice. Kad se tih 300 kuna podijeli sa 12 mjese­ci, dobije se iznos od 25 kuna mjesečno. A kada se 25 kuna pridoda Petrovoj miro­vini, dolazimo do iznosa od 1.940 kuna. To je za 61 lipu prihod veći od cenzusa, što znači da će zbog 300 kuna božićnice, taj umirovljenik morati platiti 840 kuna dopunskog zdravstvenog. Bilo bi, dakle, logično da odbije božićnicu od grada Ku­tine. Ali i moguće sljedeće povećanje te­meljem usklađivanja mirovina dva puta godišnje.

     Teško je pouzdano utvrditi broj umirovljenika u Hrvatskoj kojem zbog božićnice ili usklađivanja prijeti takav scenarij. Prema posljednjim statističkim informacijama HZMO-a, postoji 160.844 umirovljenika koji primaju mirovinu iz­među 1.500,01 i 2.000,00 kuna, a prosječ­na mirovina za tu skupinu iznosi 1.766 kuna. Oko šezdesetak gradova i općina u Hrvatskoj je najavilo isplatu božićni­ce umirovljenicima pa su procjene da neće biti velik broj umirovljenika koji će izgubiti pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje. No, opreza nikad dosta.

     Treba napomenuti kako u prihodovni cenzus, osim dohotka, ne ulazi samo bo­žićnica, nego i većina socijalnih davanja. U prihod se tako računaju i doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina, po­moć za podmirenje troškova stanovanja, ortopedski doplatak, opskrbnina, obitelj­ska invalidnina... Sva ta davanja, dakle, mogu povećati prihod i dovesti do gubit­ka besplatnog dopunskog zdravstvenog osiguranja.

Ni crveni, ni plavi; ni lijevi, ni desni

     Ono zbog čega najviše umirovljenika gubi besplatno dopunsko zdravstveno je usklađivanje mirovina dvaput godiš­nje. Samo unatrag godine dana desetak tisuća umirovljenika je izgubilo to pravo, a zbog čega je Sindikat umirovljenika Hrvatske krajem listopada i početkom studenog organizirao prosvjedne akci­je pred Vladom s ciljem da se promijeni uredbom Vlade RH prihodovni cenzus, odnosno privremeno digne s 1.939,39 kuna makar na 2.000 kuna, ali tako da se dva puta godišnje povećava prigodom usklađivanja mirovina. Glavni cilj je da se što prije prihodovni cenzus poveća na visinu hrvatske granice siromaštva, koja iznosi 2.485 kuna i on ostaje.

     Na 15. sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe održanoj 2. prosinca 2019. zahtjev umirovljeničkih udruga, Matice i Sindikata umirovljeni­ka, je podržan kao razumljiv, s obzirom na to da prihodovni cenzus za dopunsko zdravstveno nije bio mijenjan čak 15 go­dina! U međuvremenu su na vlasti bili i lijevi i desni, i crveni i plavi, i nikome nije bilo bitno pomoći najpotrebitijima koji gube pravo na zdravlje.

Igor Knežević