UVODNA RIJEČ

„Sitnica" kao Golijat

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad 86-godišnja umirovljenica iz Istre pokuša doći do informacije kako kao invalidna osoba dođe do svoje mirovine, nema nikoga tko bi joj odgovorio na kontakt telefonu OTP banke. Kada, pak, novinari po­kušaju pribaviti pojašnjenje od bankarske aristokracije, odgovaraju im u maniri Marije Antoanete koja je glad­nom narodu preporučila da, ako nemaju kruha, jedu kolače.

     OTP je ljubazno odgovorio: „Kontakt telefon je u potpunosti besplatan i klijenti nemaju nikakve do­datne troškove zbog čekanja. Ukoliko klijentica nije u mogućnosti čekati, postoji mogućnost i slanja upita na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .  Nadam se da smo pomo­gli”, vele bankari. Kakav beskrupulozan savjet Golijata 86-godišnjakinji!

     Već četiri godine Sindikat umirovljenika inzistira da se onima koji to žele mirovina dostavlja besplatno i pu­tem pošte. Oni koji je hoće dobivati preko banke, neka čekaju jednom mjesečno u korona redovima. No, kako s onima koji su prestari, prebolesni ili prenemoćni da bi odlazili u banke, ili banke nema na dohvatu pješice - a javnog prijevoza nema, ili žive na planini ili u udalje­nom gradu? Ništa, odgovara vlast. To je sitnica.

     Zanimljivo kako je to pravo ukinuo još ministar Mirando Mrsić, a stari-novi ministar Aladrović nije taj ne­humani propis ispravio, unatoč stalnim inicijativama Sindikata umirovljenika. Jedan je poslušao banke da se mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 2014. dostav­ljaju samo putem banaka, a drugi se ne bi htio bosti s rogatima. Jer to je, valjda, sitnica.

     Sada u doba korone još je više umirovljenika koji ne mogu doći do svojih mirovina. Katkad i samo zbog stra­ha da stoje u redovima, jer ih bole kukovi i koljena, jer nemaju nikoga od povjerenja tko bi im podizao mirovi­nu, jer se njihov glas ne čuje. I taj problem je ministru sitnica, a umirovljenicima Golijat, Filistejac visok 292,5 cm u oklopu od 60 kg. To je teret bankarske premoći, podložnosti političke vlasti i umirovljeničke nemoći.

     Kroz sitnice vidiš koliko je nekome stalo do tebe. Vladajuća ekipa je pokazala, kao i dvije prethodne, da im nije stalo do umirovljenika. Jer, najbolja je vlast ona koja je učinila svoj narod sretnim i u sitnicama, a osobi­to one koji su najslabiji. Vlast koja nije filistarska i ogra­ničena vlastitom moći.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

OPASNOST PRIMANJA BOŽIĆNICE

Kad izgubiš besplatno dopunsko!

 

     Neki gradovi i općine u Hrvatskoj i ove godine za svoje umirovljeni­ke pripremili su božićnice, koje se uglavnom kreću od 100 do 400 kuna, ovisno o visini mirovine primatelja. No, primanje božićnice neke umirovljenike mogao bi, kad se podvuče konačni račun, ostaviti u minusu i maknuti im osmijeh s lica. Naime, svi oni koji imaju mirovine blizu cenzusa za besplatno dopunsko osiguranje, primanjem božićnice mogli bi ostati bez besplatne zdravstvene zašti­te, jer se božićnica uračunava u godišnji prihodovni cenzus.

     Podsjećamo, cenzus za dopunsko zdravstveno za člana obitelji iznosi 1.516,32 kune, a za samca 1.939,39 kuna, te ako ukupni prihodi u prethodnoj ka­lendarskoj godini prijeđu i jednu lipu više od cenzusa, automatski se gubi pravo na besplatno zdravstveno osiguranje koje godišnje košta 840 kuna.

Petrov siromašan božićni ručak

     Na primjer, recimo da Petar Jurić, sa­mac koji živi u Kutini, prima prosječnu mirovinu od 1.915 kuna. Taj grad umirov­ljenicima koji imaju mirovine od 1.000 do 2.000 kn podijelit će 300 kuna božićnice. Kad se tih 300 kuna podijeli sa 12 mjese­ci, dobije se iznos od 25 kuna mjesečno. A kada se 25 kuna pridoda Petrovoj miro­vini, dolazimo do iznosa od 1.940 kuna. To je za 61 lipu prihod veći od cenzusa, što znači da će zbog 300 kuna božićnice, taj umirovljenik morati platiti 840 kuna dopunskog zdravstvenog. Bilo bi, dakle, logično da odbije božićnicu od grada Ku­tine. Ali i moguće sljedeće povećanje te­meljem usklađivanja mirovina dva puta godišnje.

     Teško je pouzdano utvrditi broj umirovljenika u Hrvatskoj kojem zbog božićnice ili usklađivanja prijeti takav scenarij. Prema posljednjim statističkim informacijama HZMO-a, postoji 160.844 umirovljenika koji primaju mirovinu iz­među 1.500,01 i 2.000,00 kuna, a prosječ­na mirovina za tu skupinu iznosi 1.766 kuna. Oko šezdesetak gradova i općina u Hrvatskoj je najavilo isplatu božićni­ce umirovljenicima pa su procjene da neće biti velik broj umirovljenika koji će izgubiti pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje. No, opreza nikad dosta.

     Treba napomenuti kako u prihodovni cenzus, osim dohotka, ne ulazi samo bo­žićnica, nego i većina socijalnih davanja. U prihod se tako računaju i doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina, po­moć za podmirenje troškova stanovanja, ortopedski doplatak, opskrbnina, obitelj­ska invalidnina... Sva ta davanja, dakle, mogu povećati prihod i dovesti do gubit­ka besplatnog dopunskog zdravstvenog osiguranja.

Ni crveni, ni plavi; ni lijevi, ni desni

     Ono zbog čega najviše umirovljenika gubi besplatno dopunsko zdravstveno je usklađivanje mirovina dvaput godiš­nje. Samo unatrag godine dana desetak tisuća umirovljenika je izgubilo to pravo, a zbog čega je Sindikat umirovljenika Hrvatske krajem listopada i početkom studenog organizirao prosvjedne akci­je pred Vladom s ciljem da se promijeni uredbom Vlade RH prihodovni cenzus, odnosno privremeno digne s 1.939,39 kuna makar na 2.000 kuna, ali tako da se dva puta godišnje povećava prigodom usklađivanja mirovina. Glavni cilj je da se što prije prihodovni cenzus poveća na visinu hrvatske granice siromaštva, koja iznosi 2.485 kuna i on ostaje.

     Na 15. sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe održanoj 2. prosinca 2019. zahtjev umirovljeničkih udruga, Matice i Sindikata umirovljeni­ka, je podržan kao razumljiv, s obzirom na to da prihodovni cenzus za dopunsko zdravstveno nije bio mijenjan čak 15 go­dina! U međuvremenu su na vlasti bili i lijevi i desni, i crveni i plavi, i nikome nije bilo bitno pomoći najpotrebitijima koji gube pravo na zdravlje.

Igor Knežević