UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

„POSEBNE" MIROVINE I DALJE RASTU

Svi naši borci

     Iako su već dulje vrijeme mirovine po posebnim propisima predmet žestoke javne rasprave, to se sve više čini opravdanim, jer broj miro­vina po posebnim propisima i dalje raste. Eto usporedbe: u godinu dana, od 30. rujna 2018. godine, kad je Hr­vatska bilježila 175.011 korisnika, već 30. rujna 2019. godine isplaćuje se 177.498 mirovina po posebnim pro­pisima. To je za gotovo 2.500 povla­štenih mirovina više, odnosno za pristojnih 1,4 posto.

     No, nije rastao samo broj umirov­ljenika ove kategorije, već i prosječna mirovina koja im se isplaćuje. Kako smo izračunali za „Glas umirovljeni­ka", prosječna mirovina prije godinu dana je iznosila 4.241 kunu, a 30. rujna 2019. - 4.367 kuna. To znači da im je prosječna mirovina porasla za 126 kuna, odnosno 2,9 posto. Što to znači? Posve očito je da povlaštene mirovine rastu skoro dvostruko brže od broja njihovih korisnika.

     Kakva je situacija s običnim „rad­ničkim" mirovinama? U istom pro­matranom razdoblju od godine dana, svi umirovljeni prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (ZOMO) ostvarili su povećanje sa 2.405 kuna, na 2.502 kune. K tome broj korisnika je porastao sa 1.140.972 korisnika na 1.147.299, odnosno za 6.327 općih umirovljenika više, to jest za samo 0,55 posto umirovljenika.

     Proizlazi, dakle, prvo, kako je broj radničkih mirovina rastao tri puta sporije od mirovina po posebnim propisima, a prosječna „posebna" mirovina je danas gotovo dva puta viša od radničke. A taj rast će se očito i nastaviti, jer na tisuće novih branitelja i potencijalnih HRVI čekaju na listama Ministarstva branitelja.

Branitelji „bujaju"

     Mirovine po posebnim propisima podijeljene su u 17 kategorija, a„Glas umirovljenika" prikazat će pet najza­nimljivijih, upravo one koje su često predmet javnih rasprava. Uostalom, i Sindikat umirovljenika Hrvatske za­laže se za reviziju svih mirovina po posebnim propisima pa tako i par­tizanskih, ustaških i onih iz najveće skupine - braniteljskih, kako bi prije svega se otkrili lažni branitelji i sluča­jevi dodjeljivanja lažne invalidnosti, čega su pravi branitelji doista svjesni.

     Krajem rujna 2019. zabilježe­no je ukupno 119.167 korisnika braniteljskih mirovina svih vrsta,

koji čine 67 posto svih mirovina po posebnim propisima pa su već time u fokusu interesa, jer godišnje po­troše 6,45 milijardi proračunskih kuna. Iako to u naravi nisu mirovine iz mirovinskog fonda, vrlo često se i od strane tzv. stručnjaka računaju kao njegov dio, čime se prikazuje cijeli mirovinski sustav katastrofičnim.

Ove mirovine isplaćuju se prak­tički u tri podskupine. Prve, od onih s prosječnih 5.927 kuna su ostvarene prema     Zakonu o hrvatskim branite­ljima iz Domovinskog rata i članovi­ma njihovih obitelji (ZOHBDR), dok su druge, znatno skromnije mirovine od prosječno 2.740 kuna, priznate prema općim propisima i određene prema zOhBDR-u iz 2017.

Slijede stotine tisuća

     U drugoj skromnijoj podskupini braniteljskih mirovina dogodio se zamjetan rast, dok je u prvoj podsku­pini broj donekle pao. Krajem rujna ove godine evidentirano je 41.216 korisnika, dok ih je prije godinu dana bilo samo 36.376 korisnika. Dakle, broj korisnika porastao je za 4.840 ili zamjetnih 13 posto. Upravo će zbog vremenskog odmaka od Do­movinskog rata od 24 godine, taj broj sve brže rasti, očekivano i do više stotina tisuća branitelja ritmom kojim će puniti uvjet za umirovljenje od 65 godina.

     Kad hrvatskim veteranima doda­mo i treću podskupinu, 6.731 pripad­nika HVO-a, s prosječnom mirovi­nom od 3.188 kuna, unatoč blagom privremenom padu, ukupni se trošak za obranu povećava za 257 milijuna kuna. Svi su oni službeno s „Južnog bojišta", a zapravo se većina bori­la na području Hercegovine, pa su i ZOHBDR-om izjednačeni u najširim pravima s hrvatskim braniteljima.

Domobrani, ustaše i partizani - umiru

     Krajem rujna ove godine u ka­tegoriji domobrana i ustaša bilo je 4.314 korisnika, s prosječnom mi­rovinom 2.488 kuna, a prije godinu dana bilo je 5.195 korisnika, s pro­sječnom mirovinom od 2.426 kuna. Očit je trend pada korisnika ove vrste mirovina, jer je u godinu dana broj smanjen za 881, odnosno za čak 17 posto. Nije ni čudno jer su korisnici uglavnom stare udovice koje prima­ju obiteljsku mirovinu.

     U posljednje vrijeme često se u javnoj raspravi isticao problem par­tizanskih mirovina, i njihov velik broj s obzirom da je od 2. svjetskog rata prošlo gotovo 75 godina. Prema po­sljednjim podacima postoji još samo 10.169 korisnika ove mirovine, s pro­sjekom od 2.923 kune, a prije godinu dana bilo ih je 11.868 s prosječnom mirovinom 2.829 kuna. I ovdje je očit trend pada korisnika, jer je u godinu dana broj smanjen za 1.699, odno­sno 14 posto, a razlog je isti, velik broj starih udovica ili invalidne djece s obiteljskom mirovinom.

     Završno, razlog zašto je po­trebno provesti potpunu reviziju mirovina po posebnim propisima, jest to što je njihov godišnji tro­šak 9,3 milijarde kuna, a dodatnu nepravdu uzrokuju i mirovine sabor­skih zastupnika sa prosječno 10.043 kune, odnosno četiri puta više od prosječne radničke mirovine. Brojni umirovljenici, osjetljivi na nepravdu, danomice po društvenim mrežama zahtijevaju da se ukinu sve posebne mirovine. Takav očaj vodi do bijesa. A bijes nije dobar ni za jednu vlast.

Igor Knežević Jasna A. Petrović