UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

„POSEBNE" MIROVINE I DALJE RASTU

Svi naši borci

     Iako su već dulje vrijeme mirovine po posebnim propisima predmet žestoke javne rasprave, to se sve više čini opravdanim, jer broj miro­vina po posebnim propisima i dalje raste. Eto usporedbe: u godinu dana, od 30. rujna 2018. godine, kad je Hr­vatska bilježila 175.011 korisnika, već 30. rujna 2019. godine isplaćuje se 177.498 mirovina po posebnim pro­pisima. To je za gotovo 2.500 povla­štenih mirovina više, odnosno za pristojnih 1,4 posto.

     No, nije rastao samo broj umirov­ljenika ove kategorije, već i prosječna mirovina koja im se isplaćuje. Kako smo izračunali za „Glas umirovljeni­ka", prosječna mirovina prije godinu dana je iznosila 4.241 kunu, a 30. rujna 2019. - 4.367 kuna. To znači da im je prosječna mirovina porasla za 126 kuna, odnosno 2,9 posto. Što to znači? Posve očito je da povlaštene mirovine rastu skoro dvostruko brže od broja njihovih korisnika.

     Kakva je situacija s običnim „rad­ničkim" mirovinama? U istom pro­matranom razdoblju od godine dana, svi umirovljeni prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (ZOMO) ostvarili su povećanje sa 2.405 kuna, na 2.502 kune. K tome broj korisnika je porastao sa 1.140.972 korisnika na 1.147.299, odnosno za 6.327 općih umirovljenika više, to jest za samo 0,55 posto umirovljenika.

     Proizlazi, dakle, prvo, kako je broj radničkih mirovina rastao tri puta sporije od mirovina po posebnim propisima, a prosječna „posebna" mirovina je danas gotovo dva puta viša od radničke. A taj rast će se očito i nastaviti, jer na tisuće novih branitelja i potencijalnih HRVI čekaju na listama Ministarstva branitelja.

Branitelji „bujaju"

     Mirovine po posebnim propisima podijeljene su u 17 kategorija, a„Glas umirovljenika" prikazat će pet najza­nimljivijih, upravo one koje su često predmet javnih rasprava. Uostalom, i Sindikat umirovljenika Hrvatske za­laže se za reviziju svih mirovina po posebnim propisima pa tako i par­tizanskih, ustaških i onih iz najveće skupine - braniteljskih, kako bi prije svega se otkrili lažni branitelji i sluča­jevi dodjeljivanja lažne invalidnosti, čega su pravi branitelji doista svjesni.

     Krajem rujna 2019. zabilježe­no je ukupno 119.167 korisnika braniteljskih mirovina svih vrsta,

koji čine 67 posto svih mirovina po posebnim propisima pa su već time u fokusu interesa, jer godišnje po­troše 6,45 milijardi proračunskih kuna. Iako to u naravi nisu mirovine iz mirovinskog fonda, vrlo često se i od strane tzv. stručnjaka računaju kao njegov dio, čime se prikazuje cijeli mirovinski sustav katastrofičnim.

Ove mirovine isplaćuju se prak­tički u tri podskupine. Prve, od onih s prosječnih 5.927 kuna su ostvarene prema     Zakonu o hrvatskim branite­ljima iz Domovinskog rata i članovi­ma njihovih obitelji (ZOHBDR), dok su druge, znatno skromnije mirovine od prosječno 2.740 kuna, priznate prema općim propisima i određene prema zOhBDR-u iz 2017.

Slijede stotine tisuća

     U drugoj skromnijoj podskupini braniteljskih mirovina dogodio se zamjetan rast, dok je u prvoj podsku­pini broj donekle pao. Krajem rujna ove godine evidentirano je 41.216 korisnika, dok ih je prije godinu dana bilo samo 36.376 korisnika. Dakle, broj korisnika porastao je za 4.840 ili zamjetnih 13 posto. Upravo će zbog vremenskog odmaka od Do­movinskog rata od 24 godine, taj broj sve brže rasti, očekivano i do više stotina tisuća branitelja ritmom kojim će puniti uvjet za umirovljenje od 65 godina.

     Kad hrvatskim veteranima doda­mo i treću podskupinu, 6.731 pripad­nika HVO-a, s prosječnom mirovi­nom od 3.188 kuna, unatoč blagom privremenom padu, ukupni se trošak za obranu povećava za 257 milijuna kuna. Svi su oni službeno s „Južnog bojišta", a zapravo se većina bori­la na području Hercegovine, pa su i ZOHBDR-om izjednačeni u najširim pravima s hrvatskim braniteljima.

Domobrani, ustaše i partizani - umiru

     Krajem rujna ove godine u ka­tegoriji domobrana i ustaša bilo je 4.314 korisnika, s prosječnom mi­rovinom 2.488 kuna, a prije godinu dana bilo je 5.195 korisnika, s pro­sječnom mirovinom od 2.426 kuna. Očit je trend pada korisnika ove vrste mirovina, jer je u godinu dana broj smanjen za 881, odnosno za čak 17 posto. Nije ni čudno jer su korisnici uglavnom stare udovice koje prima­ju obiteljsku mirovinu.

     U posljednje vrijeme često se u javnoj raspravi isticao problem par­tizanskih mirovina, i njihov velik broj s obzirom da je od 2. svjetskog rata prošlo gotovo 75 godina. Prema po­sljednjim podacima postoji još samo 10.169 korisnika ove mirovine, s pro­sjekom od 2.923 kune, a prije godinu dana bilo ih je 11.868 s prosječnom mirovinom 2.829 kuna. I ovdje je očit trend pada korisnika, jer je u godinu dana broj smanjen za 1.699, odno­sno 14 posto, a razlog je isti, velik broj starih udovica ili invalidne djece s obiteljskom mirovinom.

     Završno, razlog zašto je po­trebno provesti potpunu reviziju mirovina po posebnim propisima, jest to što je njihov godišnji tro­šak 9,3 milijarde kuna, a dodatnu nepravdu uzrokuju i mirovine sabor­skih zastupnika sa prosječno 10.043 kune, odnosno četiri puta više od prosječne radničke mirovine. Brojni umirovljenici, osjetljivi na nepravdu, danomice po društvenim mrežama zahtijevaju da se ukinu sve posebne mirovine. Takav očaj vodi do bijesa. A bijes nije dobar ni za jednu vlast.

Igor Knežević Jasna A. Petrović