UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

„POSEBNE" MIROVINE I DALJE RASTU

Svi naši borci

     Iako su već dulje vrijeme mirovine po posebnim propisima predmet žestoke javne rasprave, to se sve više čini opravdanim, jer broj miro­vina po posebnim propisima i dalje raste. Eto usporedbe: u godinu dana, od 30. rujna 2018. godine, kad je Hr­vatska bilježila 175.011 korisnika, već 30. rujna 2019. godine isplaćuje se 177.498 mirovina po posebnim pro­pisima. To je za gotovo 2.500 povla­štenih mirovina više, odnosno za pristojnih 1,4 posto.

     No, nije rastao samo broj umirov­ljenika ove kategorije, već i prosječna mirovina koja im se isplaćuje. Kako smo izračunali za „Glas umirovljeni­ka", prosječna mirovina prije godinu dana je iznosila 4.241 kunu, a 30. rujna 2019. - 4.367 kuna. To znači da im je prosječna mirovina porasla za 126 kuna, odnosno 2,9 posto. Što to znači? Posve očito je da povlaštene mirovine rastu skoro dvostruko brže od broja njihovih korisnika.

     Kakva je situacija s običnim „rad­ničkim" mirovinama? U istom pro­matranom razdoblju od godine dana, svi umirovljeni prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (ZOMO) ostvarili su povećanje sa 2.405 kuna, na 2.502 kune. K tome broj korisnika je porastao sa 1.140.972 korisnika na 1.147.299, odnosno za 6.327 općih umirovljenika više, to jest za samo 0,55 posto umirovljenika.

     Proizlazi, dakle, prvo, kako je broj radničkih mirovina rastao tri puta sporije od mirovina po posebnim propisima, a prosječna „posebna" mirovina je danas gotovo dva puta viša od radničke. A taj rast će se očito i nastaviti, jer na tisuće novih branitelja i potencijalnih HRVI čekaju na listama Ministarstva branitelja.

Branitelji „bujaju"

     Mirovine po posebnim propisima podijeljene su u 17 kategorija, a„Glas umirovljenika" prikazat će pet najza­nimljivijih, upravo one koje su često predmet javnih rasprava. Uostalom, i Sindikat umirovljenika Hrvatske za­laže se za reviziju svih mirovina po posebnim propisima pa tako i par­tizanskih, ustaških i onih iz najveće skupine - braniteljskih, kako bi prije svega se otkrili lažni branitelji i sluča­jevi dodjeljivanja lažne invalidnosti, čega su pravi branitelji doista svjesni.

     Krajem rujna 2019. zabilježe­no je ukupno 119.167 korisnika braniteljskih mirovina svih vrsta,

koji čine 67 posto svih mirovina po posebnim propisima pa su već time u fokusu interesa, jer godišnje po­troše 6,45 milijardi proračunskih kuna. Iako to u naravi nisu mirovine iz mirovinskog fonda, vrlo često se i od strane tzv. stručnjaka računaju kao njegov dio, čime se prikazuje cijeli mirovinski sustav katastrofičnim.

Ove mirovine isplaćuju se prak­tički u tri podskupine. Prve, od onih s prosječnih 5.927 kuna su ostvarene prema     Zakonu o hrvatskim branite­ljima iz Domovinskog rata i članovi­ma njihovih obitelji (ZOHBDR), dok su druge, znatno skromnije mirovine od prosječno 2.740 kuna, priznate prema općim propisima i određene prema zOhBDR-u iz 2017.

Slijede stotine tisuća

     U drugoj skromnijoj podskupini braniteljskih mirovina dogodio se zamjetan rast, dok je u prvoj podsku­pini broj donekle pao. Krajem rujna ove godine evidentirano je 41.216 korisnika, dok ih je prije godinu dana bilo samo 36.376 korisnika. Dakle, broj korisnika porastao je za 4.840 ili zamjetnih 13 posto. Upravo će zbog vremenskog odmaka od Do­movinskog rata od 24 godine, taj broj sve brže rasti, očekivano i do više stotina tisuća branitelja ritmom kojim će puniti uvjet za umirovljenje od 65 godina.

     Kad hrvatskim veteranima doda­mo i treću podskupinu, 6.731 pripad­nika HVO-a, s prosječnom mirovi­nom od 3.188 kuna, unatoč blagom privremenom padu, ukupni se trošak za obranu povećava za 257 milijuna kuna. Svi su oni službeno s „Južnog bojišta", a zapravo se većina bori­la na području Hercegovine, pa su i ZOHBDR-om izjednačeni u najširim pravima s hrvatskim braniteljima.

Domobrani, ustaše i partizani - umiru

     Krajem rujna ove godine u ka­tegoriji domobrana i ustaša bilo je 4.314 korisnika, s prosječnom mi­rovinom 2.488 kuna, a prije godinu dana bilo je 5.195 korisnika, s pro­sječnom mirovinom od 2.426 kuna. Očit je trend pada korisnika ove vrste mirovina, jer je u godinu dana broj smanjen za 881, odnosno za čak 17 posto. Nije ni čudno jer su korisnici uglavnom stare udovice koje prima­ju obiteljsku mirovinu.

     U posljednje vrijeme često se u javnoj raspravi isticao problem par­tizanskih mirovina, i njihov velik broj s obzirom da je od 2. svjetskog rata prošlo gotovo 75 godina. Prema po­sljednjim podacima postoji još samo 10.169 korisnika ove mirovine, s pro­sjekom od 2.923 kune, a prije godinu dana bilo ih je 11.868 s prosječnom mirovinom 2.829 kuna. I ovdje je očit trend pada korisnika, jer je u godinu dana broj smanjen za 1.699, odno­sno 14 posto, a razlog je isti, velik broj starih udovica ili invalidne djece s obiteljskom mirovinom.

     Završno, razlog zašto je po­trebno provesti potpunu reviziju mirovina po posebnim propisima, jest to što je njihov godišnji tro­šak 9,3 milijarde kuna, a dodatnu nepravdu uzrokuju i mirovine sabor­skih zastupnika sa prosječno 10.043 kune, odnosno četiri puta više od prosječne radničke mirovine. Brojni umirovljenici, osjetljivi na nepravdu, danomice po društvenim mrežama zahtijevaju da se ukinu sve posebne mirovine. Takav očaj vodi do bijesa. A bijes nije dobar ni za jednu vlast.

Igor Knežević Jasna A. Petrović