UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

STAJALIŠTE SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE O POVEĆANJU CIJENE DOPUNSKOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

Sindikat umirovljenika Hrvatske razmotrio je prijedlogu HZZO-a o cijeni police dopunskog zdravstvenog osiguranja, te je nakon analize i izračuna zauzeto slijedeće stajalište:

SUH pozdravlja što se u okviru Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sukladno europskoj praksi, izjednačuje cijena police dopunskog zdravstvenog osiguranja za sve osiguranike, kako radnike, tako i umirovljenike. Time će biti izjednačena do sada osobito zakinuta kategorija članova obitelji koji su plaćali 80 kuna, te radnici koji su plaćali 130 kuna.

    1. Držimo da je dobro da u okviru HZZO-a opstane subjekt koji će, uz privatne i ine osiguravatelje, i dalje pružati uslugu dopunskog osiguranja, jer se u području mirovinskog i zdravstvenog osiguranja potvrdilo kako su takva - većinski državna, javna, osiguranja nerijetko manje diskriminirajuća spram starijih osoba i umirovljenika, što je vidljivo i temeljem uvida u ponudu hrvatskog tržišta dopunskog zdravstvenog osiguranja. Također, riječ je o osiguranju koje pokriva gotovo sve bolnice i druge zdravstvene kapacitete, te korištenje dopunskih zdravstvenih usluga direktno snosi, a ne refundira. Primjetno je, također, da različita privatna zdravstvena osiguranja, koja nude dodatno osiguranje, ne osiguravaju npr. starije od 70 godina ili imaju posebne povišene tarife za seniore. Skorašnjom privatizacijom  posljednjeg državnog osiguranja, takva politika može biti samo osnažena

    2. Imajući u vidu realnost da umirovljenici osobno ulože u dopunsko osiguranje godišnje gotovo 416.000 kuna, a potroše oko 630.000 kuna, Sindikat umirovljenika ocjenjuje da je predloženim unificiranjem cijene police na 70 kuna i dalje održana dimenzija međugeneracijske solidarnosti spram starijih i potrebitih.

    3. Predloženu unificiranu cijenu police od 70 kuna podržavamo uz uvjet da se postojeći, deset godina stari prihodovni cenzus poveća sa sadašnjih 1.516,00 kn po članu obitelji odnosno 1.939,36 kuna za samca, na razinu relativne linije siromaštva koju izračunava Državni zavod za statistiku, a koja je 2011. iznosila 1.850,00 kuna za člana obitelji, odnosno 2.200,00 kuna za samca. Držimo da bi se ta kategorija prihodovno depriviranih građana i dalje trebala osloboditi plaćanja dopunskog osiguranja, jer bi to bila jedna od relativno jeftinijih nužnih mjera borbe protiv siromaštva.

Poznato je kako je Hrvatska upozorena od strane Europske komisije o potrebi  izrade ozbiljne strategije borbe protiv siromaštva, među inim jer je skupina osoba starijih od 65 godina na trećem mjestu po siromaštvu, među 28 članica EU, odnosno svaki treći građanin u toj dobnoj skupini je siromašan. K tome, čak 52 posto žena starijih od 65 godina u samačkim domaćinstvima, u zoni je rizika od siromaštva, pa bi povećanje cijene dopunskog bez ojačanog socijalnog amortizera njih osobito ugrozilo. Država je stoga u obvezi i prema Strategiji EU 2020 zaštititi najugroženije skupine u ostvarivanju osnovnih prava, što dopunsko zdravstveno osiguranje nepobitno jest.

Zagreb, 29. kolovoza 2013.