UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Sve što trebate znati o oporuci

 

     U sklopu projekta „Savjetovalište u gostima" u suradnji s Gradom Zagrebom, pravni savjetnici Sindikata umirov­ljenika Hrvatske održavaju radionice u pet zagrebačkih podružnica SUH-a, s ciljem da informiraju umirovljenike o nji­hovim pravima, kako bi ih se zaštitilo od prijevara, zlostavlja­nja, iskorištavanja i nasilja.

     Prvo predavanje održano je 5. studenog 2019. godine u prostorijama podružnice Studentski grad, gdje se okupilo oko šezdesetak umirovljenika koji su došli čuti predavanje o pravu nasljeđivanja, odnosno svim mogućnostima i zamkama koje može stvoriti oporuka. O temi je izložio pravni savjetnik SUH-a Davor Šmuljić, a uz njega su odgovore na pitanja okupljenima davali i pravnici Anto Kuprešak i Mladen Petrinović.

Šmuljić je u uvodu kazao kako je pitanje nasljeđivanja ri­ješeno Zakonom o nasljeđivanju, na način da po smrti fizičke osobe umrlu osobu nasljeđuje onaj koji je stekao nasljedno pravo, i to putem oporuke, ili ako ona ne postoji, na temelju Zakona.

     Oporuka je jednostrana, opoziva, u propisanom obliku sastavljena, osobno i slobodno dana izjava volje, kojom neka osoba raspolaže svojom imovinom ili njezinim dijelom za slu­čaj smrti. Oporuka se uvijek može opozvati, ali i poništavati, primjerice ako ste oporuku pisali pod prijetnjom pištoljem, ili ste bili prevareni, objasnio je Šmuljić te naglasio kako oporuka nije valjana ako ju je sastavila osoba mlađa od 16 godina, kao i osoba koja u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje. Što ako smo napisali oporuku, a nakon tri dana izgubili mogućnost rasuđivanja? U tom slučaju oporuka i dalje vrijedi, jer smo bili prisebni u trenutku njezinog pisanja, obja­snio je naš pravnik.

Tri vrste oporuke

     Okupljeni umirovljenici mogli su čuti i da oporuka može biti privatna, javna te napisana u izvanrednim okolnostima. Šmuljić je istaknuo kako je oporuku bitno čuvati, jer ako se iz­gubi ili podere ona više ne vrijedi. Zbog toga se preporučuje da se oporuka evidentira u Hrvatskoj javnobilježničkoj komori.

     Što se tiče privatne oporuke, ona može biti vlastoručna ili pisana pred svjedocima. Vlastoručna je ona koju je oporučitelj sam napisao i potpisao. Poželjno je da se u njoj naznači mjesto i datum sastavljanja oporuke, a kod ove vrste oporuke ne treba ovjera javnog bilježnika. Oporuka pisana pred svjedocima pak je oporuka koja se sastavlja tako da je po kazivanju oporučitelja netko drugi napiše, a oporučitelj je u istodobnoj nazočnosti dvojice svjedoka pročita, izjavljujući da je to njegova oporuka te je potpiše. Svjedoci se potpisuju na samoj oporuci nakon oporučitelja uz navođenje njihovog svojstva svjedoka.

     Javnu oporuku može napraviti osoba koja ne zna ili ne može čitati, ili se ne može potpisati. Ova vrsta oporuke najče­šće se sklapa u umirovljeničkim domovima, a nju na oporučiteljev zahtjev u obliku zapisnika mogu u     Hrvatskoj sastaviti sudac, sudski savjetnik ili javni bilježnik. Oporučitelju koji nije u stanju pročitati oporuku ovlaštena osoba će oporuku proči­tati u nazočnosti dva svjedoka.

     Oporuka u izvanrednim okolnostima je usmena izjava opo­ručitelja pred dva punoljetna, poslovno sposobna, istodobno nazočna svjedoka u izvanrednim okolnostima poput nesreće, požara, poplava. Šmuljić je kao primjer naveo situaciju kad je osoba u teškoj zdravstvenoj situaciji i čeka na odgovarajući operativni zahvat. Ova oporuka vrijedi 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti, a svjedoci su dužni bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeve izjave i što prije ga predati sudu ili javnom bilježniku na čuvanje. Dani su i primjeri kada ne posto­je izvanredne okolnosti pa oporuka ne vrijedi, primjerice djed na rođendanskom slavlju kaže da ostavlja svu svoju imovinu unuku.

Odricanje od nasljedstva

     Što ako se oporuka izgubi? U tom slučaju postoji moguć­nost rekonstrukcije, objasnio je Šmuljić, no riječ je o vrlo kom­pliciranom postupku dokazivanja sadržaja oporuke na sudu. Imovinu iz oporuke ne može naslijediti osoba koja je prouzro­čila smrt oporučitelja ili ga nije uzdržavala, a imala je zakonsku obvezu. Ipak, pravo nasljeđivanja se prenosi na potomke te osobe. Primjerice sin ubije oca, nema pravo na nasljeđivanje, ali njegova djeca imaju.

     U slučaju da oporuka ne postoji, zakonsko nasljeđivanje odvija se po nasljednim redovima. Prvi nasljedni red čine ostaviteljevi potomci i posvojčad te njihovi potomci te bračni, ali i izvanbračni drug (ako je živio/la najmanje tri godine zajedno s ostaviteljem prije njegove smrti).

     U slučaju da je ostavitelj iza sebe ostavio dug, nasljednici se mogu odreći nasljedstva odgovarajućom izjavom ili izja­vom danom na zapisnik kod suda, no jednom kad je potpišu, ne mogu je više povući. A ako nasljednici prihvate nasljedstvo, a ostavitelj iza sebe ostavi ovrhu, ona se nastavlja protiv svih nasljednika, objasnio je Šmuljić. Dao je i primjer kada primjeri­ce politički zatvorenik traži 100 tisuća kuna za naknadu štete i umre tijekom sudskog spora, tada se sudski postupak prekida i pravo nasljeđivanja ne postoji, jer je riječ o osobnom pravu.

Igor Knežević

© Što ako sam sastavio oporuku i nakon tri dana napravim ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Što je s oporukom?

U tom slučaju oporuka je poništena. Bitan je datum. Ugovor o doživotnom uzdržavanju postaje važeći, a oporuka nevažeća.

© Moj muž je imao ljubavnicu duže vremena, nije imao s njom djece. Povremeno su se sastajali. Imovina nakon njegove smrti je pripala njoj, a ne meni. Kako je to moguće?

U vašem slučaju očito je ljubavnica imala s vašim mužem sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, pa je imovina pripala njoj. Pitanje ostavine nije rješa­vano sukladno propisima zakona o nasljeđivanju, s obzirom da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju obve- zno-pravni ugovor.

© Dugo godina živim u izvanbračnoj zajedni­ci. Partner ima djecu s bivšom ženom. Pripada li mi pravo na nasljedstvo?

S obzirom da živite u izvanbračnoj zajednici najma­nje tri godine s partnerom, Vi ste zakonski nasljednik prvog reda. U tom slučaju nasljeđujete imovinu s nje­govom djecom na jednake dijelove.

 

Igor Knežević

© Što ako sam sastavio oporuku i nakon tri dana napravim ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Što je s oporukom?

U tom slučaju oporuka je poništena. Bitan je datum. Ugovor o doživotnom uzdržavanju postaje važeći, a oporuka nevažeća.

© Moj muž je imao ljubavnicu duže vremena, nije imao s njom djece. Povremeno su se sastajali. Imovina nakon njegove smrti je pripala njoj, a ne meni. Kako je to moguće?

U vašem slučaju očito je ljubavnica imala s vašim mužem sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, pa je imovina pripala njoj. Pitanje ostavine nije rješa­vano sukladno propisima zakona o nasljeđivanju, s obzirom da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju obve- zno-pravni ugovor.

© Dugo godina živim u izvanbračnoj zajedni­ci. Partner ima djecu s bivšom ženom. Pripada li mi pravo na nasljedstvo?

S obzirom da živite u izvanbračnoj zajednici najma­nje tri godine s partnerom, Vi ste zakonski nasljednik prvog reda. U tom slučaju nasljeđujete imovinu s nje­govom djecom na jednake dijelove.