UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Sve što trebate znati o oporuci

 

     U sklopu projekta „Savjetovalište u gostima" u suradnji s Gradom Zagrebom, pravni savjetnici Sindikata umirov­ljenika Hrvatske održavaju radionice u pet zagrebačkih podružnica SUH-a, s ciljem da informiraju umirovljenike o nji­hovim pravima, kako bi ih se zaštitilo od prijevara, zlostavlja­nja, iskorištavanja i nasilja.

     Prvo predavanje održano je 5. studenog 2019. godine u prostorijama podružnice Studentski grad, gdje se okupilo oko šezdesetak umirovljenika koji su došli čuti predavanje o pravu nasljeđivanja, odnosno svim mogućnostima i zamkama koje može stvoriti oporuka. O temi je izložio pravni savjetnik SUH-a Davor Šmuljić, a uz njega su odgovore na pitanja okupljenima davali i pravnici Anto Kuprešak i Mladen Petrinović.

Šmuljić je u uvodu kazao kako je pitanje nasljeđivanja ri­ješeno Zakonom o nasljeđivanju, na način da po smrti fizičke osobe umrlu osobu nasljeđuje onaj koji je stekao nasljedno pravo, i to putem oporuke, ili ako ona ne postoji, na temelju Zakona.

     Oporuka je jednostrana, opoziva, u propisanom obliku sastavljena, osobno i slobodno dana izjava volje, kojom neka osoba raspolaže svojom imovinom ili njezinim dijelom za slu­čaj smrti. Oporuka se uvijek može opozvati, ali i poništavati, primjerice ako ste oporuku pisali pod prijetnjom pištoljem, ili ste bili prevareni, objasnio je Šmuljić te naglasio kako oporuka nije valjana ako ju je sastavila osoba mlađa od 16 godina, kao i osoba koja u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje. Što ako smo napisali oporuku, a nakon tri dana izgubili mogućnost rasuđivanja? U tom slučaju oporuka i dalje vrijedi, jer smo bili prisebni u trenutku njezinog pisanja, obja­snio je naš pravnik.

Tri vrste oporuke

     Okupljeni umirovljenici mogli su čuti i da oporuka može biti privatna, javna te napisana u izvanrednim okolnostima. Šmuljić je istaknuo kako je oporuku bitno čuvati, jer ako se iz­gubi ili podere ona više ne vrijedi. Zbog toga se preporučuje da se oporuka evidentira u Hrvatskoj javnobilježničkoj komori.

     Što se tiče privatne oporuke, ona može biti vlastoručna ili pisana pred svjedocima. Vlastoručna je ona koju je oporučitelj sam napisao i potpisao. Poželjno je da se u njoj naznači mjesto i datum sastavljanja oporuke, a kod ove vrste oporuke ne treba ovjera javnog bilježnika. Oporuka pisana pred svjedocima pak je oporuka koja se sastavlja tako da je po kazivanju oporučitelja netko drugi napiše, a oporučitelj je u istodobnoj nazočnosti dvojice svjedoka pročita, izjavljujući da je to njegova oporuka te je potpiše. Svjedoci se potpisuju na samoj oporuci nakon oporučitelja uz navođenje njihovog svojstva svjedoka.

     Javnu oporuku može napraviti osoba koja ne zna ili ne može čitati, ili se ne može potpisati. Ova vrsta oporuke najče­šće se sklapa u umirovljeničkim domovima, a nju na oporučiteljev zahtjev u obliku zapisnika mogu u     Hrvatskoj sastaviti sudac, sudski savjetnik ili javni bilježnik. Oporučitelju koji nije u stanju pročitati oporuku ovlaštena osoba će oporuku proči­tati u nazočnosti dva svjedoka.

     Oporuka u izvanrednim okolnostima je usmena izjava opo­ručitelja pred dva punoljetna, poslovno sposobna, istodobno nazočna svjedoka u izvanrednim okolnostima poput nesreće, požara, poplava. Šmuljić je kao primjer naveo situaciju kad je osoba u teškoj zdravstvenoj situaciji i čeka na odgovarajući operativni zahvat. Ova oporuka vrijedi 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti, a svjedoci su dužni bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeve izjave i što prije ga predati sudu ili javnom bilježniku na čuvanje. Dani su i primjeri kada ne posto­je izvanredne okolnosti pa oporuka ne vrijedi, primjerice djed na rođendanskom slavlju kaže da ostavlja svu svoju imovinu unuku.

Odricanje od nasljedstva

     Što ako se oporuka izgubi? U tom slučaju postoji moguć­nost rekonstrukcije, objasnio je Šmuljić, no riječ je o vrlo kom­pliciranom postupku dokazivanja sadržaja oporuke na sudu. Imovinu iz oporuke ne može naslijediti osoba koja je prouzro­čila smrt oporučitelja ili ga nije uzdržavala, a imala je zakonsku obvezu. Ipak, pravo nasljeđivanja se prenosi na potomke te osobe. Primjerice sin ubije oca, nema pravo na nasljeđivanje, ali njegova djeca imaju.

     U slučaju da oporuka ne postoji, zakonsko nasljeđivanje odvija se po nasljednim redovima. Prvi nasljedni red čine ostaviteljevi potomci i posvojčad te njihovi potomci te bračni, ali i izvanbračni drug (ako je živio/la najmanje tri godine zajedno s ostaviteljem prije njegove smrti).

     U slučaju da je ostavitelj iza sebe ostavio dug, nasljednici se mogu odreći nasljedstva odgovarajućom izjavom ili izja­vom danom na zapisnik kod suda, no jednom kad je potpišu, ne mogu je više povući. A ako nasljednici prihvate nasljedstvo, a ostavitelj iza sebe ostavi ovrhu, ona se nastavlja protiv svih nasljednika, objasnio je Šmuljić. Dao je i primjer kada primjeri­ce politički zatvorenik traži 100 tisuća kuna za naknadu štete i umre tijekom sudskog spora, tada se sudski postupak prekida i pravo nasljeđivanja ne postoji, jer je riječ o osobnom pravu.

Igor Knežević

© Što ako sam sastavio oporuku i nakon tri dana napravim ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Što je s oporukom?

U tom slučaju oporuka je poništena. Bitan je datum. Ugovor o doživotnom uzdržavanju postaje važeći, a oporuka nevažeća.

© Moj muž je imao ljubavnicu duže vremena, nije imao s njom djece. Povremeno su se sastajali. Imovina nakon njegove smrti je pripala njoj, a ne meni. Kako je to moguće?

U vašem slučaju očito je ljubavnica imala s vašim mužem sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, pa je imovina pripala njoj. Pitanje ostavine nije rješa­vano sukladno propisima zakona o nasljeđivanju, s obzirom da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju obve- zno-pravni ugovor.

© Dugo godina živim u izvanbračnoj zajedni­ci. Partner ima djecu s bivšom ženom. Pripada li mi pravo na nasljedstvo?

S obzirom da živite u izvanbračnoj zajednici najma­nje tri godine s partnerom, Vi ste zakonski nasljednik prvog reda. U tom slučaju nasljeđujete imovinu s nje­govom djecom na jednake dijelove.

 

Igor Knežević

© Što ako sam sastavio oporuku i nakon tri dana napravim ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Što je s oporukom?

U tom slučaju oporuka je poništena. Bitan je datum. Ugovor o doživotnom uzdržavanju postaje važeći, a oporuka nevažeća.

© Moj muž je imao ljubavnicu duže vremena, nije imao s njom djece. Povremeno su se sastajali. Imovina nakon njegove smrti je pripala njoj, a ne meni. Kako je to moguće?

U vašem slučaju očito je ljubavnica imala s vašim mužem sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, pa je imovina pripala njoj. Pitanje ostavine nije rješa­vano sukladno propisima zakona o nasljeđivanju, s obzirom da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju obve- zno-pravni ugovor.

© Dugo godina živim u izvanbračnoj zajedni­ci. Partner ima djecu s bivšom ženom. Pripada li mi pravo na nasljedstvo?

S obzirom da živite u izvanbračnoj zajednici najma­nje tri godine s partnerom, Vi ste zakonski nasljednik prvog reda. U tom slučaju nasljeđujete imovinu s nje­govom djecom na jednake dijelove.