UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

PROBLEMI RODNOG JAZA

Radionicom do rodne osviještenosti

    U sklopu EU projekta„Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovi­ne" u Zagrebu je 14. i 15. listopada 2019. održana prva u nizu dvodnevnih radionica RAVNOPRAVNOST ZA SVE! Ra­dionicu je organizirala     Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u suradnji sa CESI - Centrom za edukaciju, savjetova­nje i istraživanje, s ciljem da se podigne svijest o društvenom problemu jaza u plaćama i mirovinama između muška­raca i žena, odnosno da se spriječi rizik siromaštva za žene u Hrvatskoj. Na ra­dionici je sudjelovalo oko 70 osoba, od učenika/ca srednjih škola, predstavnika/ ca ministarstava i privatnih banaka pa sve do umirovljenika/ca.

     Anamarija Tkalčec iz CESI-ja je u uvodnom govoru kazala kako su žene svugdje u svijetu pa tako i u Hrvatskoj manje plaćene od muškaraca, što za posljedicu ima i stvaranje rodnog jaza u mirovinama. Istaknula je i kako je pala vrijednost nekoć tradicionalno muških zanimanja, poput učitelja i liječnika, kada su žene počele preuzimati te poslo­ve, što je samo dokaz neravnopravnosti koja vlada između muškaraca i žena.

Koga briga za razlike

     Pravu sliku rodnog jaza u mirovina­ma u Hrvatskoj i Europi prikazala je u svom izlaganju predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, Jasna Petrović. Iznijela je pomalo nestvaran podatak da se o rodnom jazu u mirovinama počelo govoriti tek 2011. godine. Godinu nakon toga Njemačka je po prvi put u Europi promovirala model mjerenja tog jaza od strane Federalnog ministarstva za obi­teljske poslove, starije građane i mlade. Rodni jaz u mirovinama EU po prvi put je prezentiran izvještajem Europske ko­misije tek 2013. godine!

     Što se tiče Hrvatske, rodni jaz u mi­rovinama za one starije od 65 godina iznosi 24,9 posto, te su od postkomunističkih zemalja gore samo Rumunj­ska i Bugarska. Petrović je kazala kako je rodni jaz u mirovinama akumulacija svih oblika diskriminacije žena tijekom njihovog života, od nižih plaća, niskih stopa radne aktivnosti na formalnom   tržištu rada, isprekidane radne karijere zbog odlaska na porodiljni i skrbi o djeci te o starijim i nemoćnim članovima obi­telji, neplaćenom radu, nesigurnim obli­cima rada (ugovor na određeno).

Kakav mirovinski sustav za žene?

     Predsjednica Sindikata umirovljenika kazala je kako žene trebaju zagovarati javni mirovinski sustav, jer privatni miro­vinski stupovi osiromašuju žene. Mirovin­skim reformom u Hrvatskoj 2019. godine omogućeno je da novi/e umirovljenici/e mogu birati hoće li primati mirovinu samo iz prvog, javnog stupa, ili iz prvog i drugog (privatnog) te je 60 posto novih umirovljenika/ca odlučilo primati isklju­čivo iz prvog, a 87 posto njih su upravo žene, što ide u prilog tezi da je javni miro­vinski sustav najbolja opcija za žene.

     Također, žene čine većinu korisnika/ ca najnižih mirovina, primjerice njihov udio u mirovinama do 1.000 kuna iznosi 76,23 posto. Zbog toga, istaknula je Pe­trović, što će biti veće minimalne plaće i minimalne mirovine, time će se najefi­kasnije sprječavati žensko siromaštvo, a rodni jaz bivati manji. Kao pozitivna mjera mirovinske reforme istaknuto je dobivanje za svako dijete dodatnih šest mjeseci radnog staža svim novim umi- rovljenicama, što povisuje mirovine za oko dva posto po djetetu, čime se blago smanjuje rodni jaz u mirovinama.

     Petrović je istaknula i pozitivan pri­mjer kada se, inače neplaćeni rad žena, ipak vrednuje. Tako u Finskoj žene koje skrbe o starim i nemoćnim članovima/ icama obitelji, sklapaju ugovor sa svojom općinom od koje primaju plaću za skrb.

Belgijski poučak

     Predavanje na radionici održala je i Hildegard van Hove iz Instituta za rav­nopravnost žena i muškaraca iz Belgije. Ona je otkrila kako rodni jaz u plaćama u toj zemlji iznosi samo šest posto (u Hrvat­skoj je 11,6 posto), a da je za to zaslužan velik javni sektor u kojem žene dominiraju po broju zaposlenih, kao i činjenica da je 75 posto svih zaposlenih radnika/ca čla­novi/ice sindikata, zbog čega su se uspjeli izboriti za dobre kolektivne ugovore.

     Još 1975. godine jednakost plaća muškaraca i žena je zakonski uvjetovana, da bi se 2001. i 2008. ponovno raspravlja­lo o toj tematici. Ono što je najzanimljivi­je je da svako poduzeće u Belgiji ima ob­vezu nacionalnoj banci dostaviti podatke plaćama po spolu, odnosno svako dvije godine izraditi izvješće o rodnom jazu u plaćama u poduzeću. Iako je Belgija uspješna po pitanju smanjenja rodnog jaza u plaćama, rodni jaz u mirovinama nešto je viši od hrvatskog.

Malo znanja o pravima starih

     Drugog dana radionica sudionici/e su podijeljeni u pet grupa u kojima su raspravljali/e o temama rodnog jaza u plaćama i mirovinama. Desetak zaintere­siranih raspravljalo je o problemu jaza u mirovinama. Kao pozitivnu mjeru miro­vinske reforme sudionici/e su istaknuli/e dodavanje šest mjeseci staža po djetetu, dodavši da bi ta mjera bila još bolja kad bi se odnosila na sve umirovljenice retro­aktivno, a ne samo za novoumirovljene od siječnja 2019. godine. Također, trebala bi se uračunavati kao osnovni, a ne do­datni staž nakon stečenih uvjeta za umi­rovljenje.

     Grupa je zaključila da umirovljenici/e iz raznih razloga nisu dovoljno uključeni/e angažirani/e u poboljšanje svog statusa, niti informirani/e o svojim pravima te da bi se trebali/e još više povezati s organizaci­jama civilnog društva. Za smanjenje jaza u mirovinama grupa je preporučila da drža­va osigura daljnje kompenzacijske mjere za rodiljni i roditeljski dopust, da se done­se pravedan model usklađivanja mirovina s rastom plaća i troškovima života, da se uvedu minimalne mirovine u postotnom udjelu minimalne plaće. Također, zaklju­čeno je da se donese novi, pravedniji mo­del za stjecanje obiteljske mirovine, kao i zakon o jednakim plaćama.

     Sljedeće radionice održat će se Splitu (19. - 20. studenog 2019.), Rijeci (12. -13. prosinca 2019.) te Osijeku (23. - 24. siječ­nja 2020.).