UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

9. REGIONALNA KONFERENCIJA SINDIKATA UMIROVLJENIKA

Za novi pakt međugeneracijske solidarnosti

 

     U Beogradu je 16. listopada 2019. održana 9. Regio­nalna konferencija sindikata umirovljenika iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Italije, Kosova,

Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije, na temu „Mirovi­ne dostojne čovjeka, javno zdravstvo i borba protiv siro­maštva", u čijem radu su sudjelovali i predstavnici najve­će srpske umirovljeničke asocijacije Saveza penzionera sa

163.0        članova. Njihov predsjednik Andreja Savić je po­zdravio skup.

     Uvodne riječi su dali Mihajlo Radović ispred Udruženja sindikata penzionera Srbije, te generalni tajnik SPI CGIL re­gije Friuli Venezia Giulia Roberto Treu i generalna tajnica regije Veneto Elena di Gregorio. U raspravi su sudjelovali predstavnici iz svih zemalja, a u ime Sindikata umirovljeni­ka Hrvatske obratila se Jasna A. Petrović.

Za dostojanstvo starosti

     Završnu riječ je dao nacionalni tajnik SPI CGIL Domenico Pantaleo, naglasivši kako je po vokaciji sindikat organi­zacija internacionalizma i solidarnosti te je logično da se u duhu toga vodi rasprava i podržava proširenje primjene Europskog socijalnog stupa u smjeru borbe za potpisivanje europskog pakta međugeneracijske solidarnosti. Posebno je naglasio potrebu osiguranja dostojanstvene starosti i adekvatnih mirovina, snaženje i dostupnost javnih servisa i zdravstva, razvijeniju skrb o starima koji su nesamostalni i imobilni, kao i kvalitetno usklađivanje mirovina.

     Nakon burne rasprave usvojena je zajednička deklara­cija, kojom se na prvom mjestu naglasila važnost prijatelj­stva, solidarnosti i suradnje, u duhu čega se apeliralo na europske institucije da nastave i ubrzaju provođenje poli­tike proširenja i na zemlje u regiji, osobito na Sjevernu Ma­kedoniju i Albaniju.

     Zatražen je i korjenit zaokret u politici migracija, jer se smatra neprihvatljivim da EU države i silom zatvaraju svoje granice, sprječavajući prolaz i smještaj migranata, izbjegli­ca i azilanata koji bježe od ratova, klimatskih katastrofa, surove represije i diskriminacije, ili su u potrazi za boljim uvjetima života i rada.

Mirovina - početak bijede?

     Umirovljenici, naglašeno je, trebaju se angažirati na obnovi međugeneracijskog ugovora sa generacijama koje dolaze i kojima naše vlade moraju osigurati stabilno i kva­litetno zaposlenje, kao i sveobuhvatne i svima dostupne

 

sisteme socijalnog osiguranja - doprinoseći tako zaustav­ljanju depopulacije čitavih oblasti u regiji.

     Umirovljenici su u prošlosti svojim radom i angažira­njem doprinijeli razvoju i napretku društva i zbog toga zaslužuju poštovanje, ali i jamstvo kako umirovljenje ne označava početak života u bijedi. Protiv su da se porast udjela starijih i rast broja umirovljenika tumače kao prirod­na katastrofa. Vrijeme je da se s tim prestane pošto je pro­duženje životnog vijeka jedan od ciljeva naše civilizacije i ne predstavlja bolest koju je potrebno liječiti, već životnu fazu koja - ukoliko se osiguraju neophodni uvjeti - može biti itekako ispunjena, korisna i produktivna.

     Sudionici 9. Konferencije su se založili i za javno zdrav­stvo dostupno svima; jačanje prvog javnog mirovinskog stupa međugeneracijske solidarnosti, kao i transformaciju obaveznog drugog stupa u dobrovoljni tamo gdje je uve­den. Zalažu se i za izradu konzistentnog sustava socijalnih pokazatelja u svim zemljama radi utvrđivanja iznosa mini­malnih penzija, koji neće uzimati u obzir samo pozitivne trendove, nego će biti korišteni i kao osnova za donošenje efikasnih mjera za sprječavanje i zaustavljanje siromaštva i socijalne isključenosti.

Minimalne mirovine za preživljavanje

     Sudionici su se založili i za definiranje potrošačke koša­rice s proizvodima i uslugama neophodnima za starije od 65 godina, s ciljem utvrđivanja realnog iznosa minimalne penzije, odnosno nacionalne granice siromaštva. S mini­malnom mirovinom trebalo bi se moći preživjeti. Založili su se i za one starije osobe koje nisu uspjele ostvariti pravo na mirovinu te da se njima jamči socijalna naknada za starost. Usklađivanje mirovina smatraju kako je od osobite važnosti te da treba pratiti rast plaća, jer u protivnom se smanjuje realna vrijednost mirovina i njihova kupovna moć. Pogreš­no je da se europske zemlje poglavito bave pitanjem odr- živosti mirovinskih sustava, umjesto da ravnopravno traže rješenja za adekvatnost i stabilnost mirovina.

     Sindikati umirovljenika iz osam zemalja će u okviru FERPA/Europske federacije za umirovljenike i starije osobe nastaviti zajednički tragati za rješenjima koja će omogućiti uvođenje modela adekvatnih minimalnih penzija u njiho­vim zemljama.