UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

OTVORENO PISMO SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE

PREDSJEDNIKU REPUBLIKE, VLADI I SABORU RH:

Stajališta i upozorenja u vezi mirovinske reforme

Nadalje, ukupni troškovi hrvatskog mirovinskog osiguranja iznosili su u 2011. godini 10,42% BDP, još uvijek manje nego u zapadnoeuropskim državama, gdje ti troškovi iznose 12% i više BDP. K tome, Hrvatska od 1991. neprekidno smanjuje stopu doprinosa za mirovine, te je danas sa 20% pri dnu europske ljestvice (npr. kad se tzv. državnim mirovinama pridodaju izdvajanja za tzv. profesionalne mirovine, u Njemačkoj ukupni mirovinski doprinosi prelaze  35% plaće, u Švedskoj, Finskoj, Nizozemskoj i Francuskoj 30%, Italija 28%). Važno je naglasiti i sljedeće: Hrvatska je jedina zemlja u Europskoj uniji koja ukupne mirovinske doprinose naplaćuje isključivo od zaposlenih, dok u drugim zemljama prosječno veći udjel uplaćuju poslodavci (osim u Nizozemskoj i Danskoj, gdje poslodavci uplaćuju manje od radnika).

Točno je da u Hrvatskoj postoji nesrazmjer prihoda i rashoda u mirovinskim fondovima. Ono što treba naglasiti je kako 13,89% korisnika  mirovina „po posebnim propisima“ participira s 23,29% u godišnjoj masi mirovina ili s oko 8 mlrd. kuna, a 86,11% korisnika  mirovina na temelju općih propisa  participira s  76,71% ukupne mase mirovina ili 26,4  mrld. godišnje.

Same starosne mirovine korisnika prema općim propisima „pojedu“ oko 18,5 mrld. kuna, dakle samo nešto više od polovice. Prosječna „posebna mirovina“ je gotovo dvostruka od prosječne „obične mirovine“. Posve je očito da treba razdvojiti proračune mirovina temeljem općih propisa i mirovina prema posebnih propisima, uključujući i povlaštene.

Nadalje, prihodi od doprinosa, s obzirom na broj osiguranika i prosječne bruto plaće trebali bi iznositi oko 27 mlrd. kuna (1,45 milijuna zaposlenih i prosječe bruto plaće od 7.875 kn). a u prvi mirovinski stup ubrano je samo 19,4 mlrd. Postavlja se pitanje gdje je nestalo 7,6 mlrd. mirovinskih kuna?  Prema podacima iz različitih izvora procjenjujemo da je do toga došlo i zbog sljedećih razloga: neisplata zarađenih plaća radnicima; isplata samo neto plaća radnicima; rad na crno; prijava radnika  samo na minimalnu plaću (isplata do pune plaće „ispod stola“); isplata u bonovima, putnim nalozima, preko trećih osoba i sl.; nepoštivanje kolektivnih ugovora kod isplata plaća  i sl.; neuplata doprinosa od strane države državi (npr. bez uplate doprinosa za radnike na bolovanju na teret države); zloporaba od strane hrvatskih državljana koji zapravo žive u susjednim državama, te drugi oblici porezne avazije na području plaća i doprinosa. Ostatak je u drugom stupu koji još uvijek ne ide u mirovinske rashode.

Hrvatski umirovljenici treći su po riziku od siromaštva u Europskoj uniji (iza Cipra i Bugarske), a udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći pao je ispod minimuma dopuštenog Konvencijom br. 102 Međunarodne organizacije rada, čijom je Hrvatska potpisnicom (40% udjela u prosječnoj neto plaći). K tome 120.000 osoba starijih od 65 godina nema nikakve prihode. Hrvatska prima ozbiljna upozorenja o potrebi poduzimanja ozbiljnih mjera protiv siromaštva, te za poštivanje međunarodnih konvencija. Hrvatske izvršne vlasti, međutim, misle kako činjenicu kršenja konvencije prikriti time da se po novome na stranicama HZMO-a navodi samo „udjel prosječne starosne mirovine za 40 i više godina mirovinskog staža od 60,25%“.

Prva aktualna vrijednost mirovine, koja se primjenjuje za umirovljene nakon 1.1.1999. godine, određena je u samo 57% stvarne vrijednosti (bez uračunavanja tzv. mirovinskog duga i dodataka). Time su tzv. novi umirovljenici zakinuti u odnosu na tzv. stare umirovljenike, što nije uspio ispraviti niti dodatak od 4-27% koji je ušao u mirovinu.

Drugi stup kapitalizirane mirovinske štednje nije opravdao svoje uvođenje, jer materijalni efekti u postignutoj razini davanja ne opravdavaju tolika ulaganja, a opasne su i ideje o uvođenju više tipova štednje (od niskorizične u državnim obveznicama do visokorizične na inozemnim tržištima), čime bi se odstupilo od osnovne ideje da se kapitaliziranom štednjom snaži domaća ekonomija. Drugi stup ima previsoke tranzicijske troškove, zbog čega ga nisu prihvatile npr. Slovenija i Češka, a od njega odustale ili odustaju Mađarska, Slovačka i Poljska, dok su sve druge (bivše socijalističke) zemlje koje su ga uvele bitno snizile stope doprinosa. Hrvatskoj doista ne treba „kasino ekonomija“ u kojom fondovima u formalnom vlasništvu zaposlenih upravljaju isključivo banke, uz snažni utjecaj politike.  

Hrvatska ima udjel invalidskih mirovina od 27%, što je neshvatljivo u odnosu na europske prosjeke, te ukazuje na širokogrudnost, koruptivnost ili propusnost sustava.

Po stopi radne aktivnosti radnika u dobi od 55-64 godine, Hrvatska je pri dnu europske ljestvice (33%), kako zbog opće nezaposlenosti, tako i zbog izostanka ikakvih strategija za zapošljavanje starijih. Treba napomenuti kako u zemljama gdje su visoke stope zaposlenosti starijih, visoke su stope zaposlenosti i mladih.

Zbog navedenih razloga, Sindikat umirovljenika Hrvatske predlaže sljedeće reformske izmjene:

1.      Razmotriti visinu povećanja stope mirovinskog doprinosa za prvi stup međugeneracijske solidarnosti;

2.      Mirovinski (i zdravstveni) doprinos podijeliti ravnomjerno na zaposlene i poslodavce;

3.      Utvrditi najnižu mjesečnu osnovicu za uplatu doprinosa automatizmom prema minimalnoj plaći, te ukinuti najvišu osnovicu za uplatu doprinosa;

4.      Poboljšati i postrožiti sistem naplate mirovinskih doprinosa;

5.      Razdvojiti  mirovinske proračune za mirovine prema općim propisima i mirovine prema posebnim propisima (te i pojedinačne mirovine na prava prema općim i prema posebnim propisima);

6.      Ne povećavati dob za umirovljenje dok se očekivana životna dob Hrvata ne izjednači s europskim prosjekom, a i tada s prijelaznim rokom od 20 godina;

7.      Redefinirati mirovinski radni staž kao uvjet za umirovljenje s obzirom na očekivanu isprekidanost radnog vijeka, te uvesti redistributivne elemente zbog prekarnog rada;

8. Uvesti socijalnu naknadu za starost za starije od 65 godina koji nisu ostvarili mirovinu i nemaju dostatne prihode;

9. Zakonski (automatskim mjerama) zapriječiti pad mirovina ispod dopuštenog minimuma zajamčenog Konvencijom br. 102 Međunarodne organizacije rada;

10. Uvesti varijabilnu formulu usklađivanja mirovina prema općim propisima i to s rastom plaća, a u slučaju da tog rasta nema, onda s troškovima života (varijabilna formula 100:0);

11. 40 godina radnoga staža uvesti kao samostalni uvjet za umirovljenje (35 godina sukcesivno za žene); bez uvjeta dobi;

12.  Povećati aktualnu vrijednost mirovine za 20%;

13.  Uz postojeći sustav najnižih mirovina temeljem radnog staža, treba uvesti jedinstvenu kategoriju minimalne mirovine koja će biti iiznad granice siromaštva;

14.  Smanjiti izdvajanja za drugi stup kapitalizirane mirovinske štednje sa 5 na 3 posto u 2014.;

 15. Svim korisnicima drugog stupa treba omogućiti prijelaz u prvi stup – ako je to povoljnije;

16. Reformirati drugi stup mirovinske štednje u model obvezatnog ili dobrovoljnog dodatnog stupa – npr. modela profesionalnih mirovina uobičajen u većini zapadnoeuropskih zemalja (npr. regulira se kolektivnim ugovorima);

17.  Proširiti pravo rada starosnih umirovljenika bez umanjivanja mirovine;

18.  Razviti programe cjeloživotnog učenja i prilagodbe radnih mjesta za starije osobe;

19.  Izvršiti reviziju invalidskih mirovina;

 20.  Uvesti kompenzacijske instrumente za žene i muškarce (npr. dodatak ili pridodani staž za obiteljsku skrb odnosno za skrb djece i invalidnih i starijih osoba), sukladno europskoj široko rasprostranjenoj praksi.

Jasna A. Petrović

Predsjednica SUH-a

Broj: 218/2013.

Zagreb, 9. srpnja 2013.