UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

TRAKAVICA O BRANITELJIMA

Kad ministar Medved „prijeti"

Jesu li hrvatski branitelji privilegirana skupina stanovništva?

 

    Branitelji više nisu tako popularni kao prije, a gorčina zbog njihovih mirovina i beneficija sve je vidljivija na društve­nim mrežama. Više se nitko ne libi postaviti pitanje lažnih branitelja i invalida, kao i njihovog rastućeg broja koji je prešao pola milijuna.

     Ministarstvo branitelja je početkom listopada 2019. orga­niziralo okrugli stol o mirovinama i drugim pravima branitelja. „Moramo odgovoriti na teze koje se sustavno nameću hrvat­skoj javnosti; da su hrvatski branitelji privilegirani i kao takvi te­ret hrvatskog društva. Želimo podsjetiti hrvatsku javnost tko su korisnici mirovina po posebnim propisima koje se često naziva pogrdnim imenom - povlaštenima", kazao je Tomo Medved te dodao kako je „neprihvatljivo stvarati društvenu klimu netole­rancije prema hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, oso­bito prema obiteljima poginulih, nestalih, ranjenih i oboljelih".

     U evidenciji je zabilježeno 508.605 živih, poginulih, nestalih i umrlih branitelja i taj broj neprestano raste. Oko 190 tisuća ih još radi, a 152 tisuće su u mirovini, s prosječnom mirovinom od 4.200 kuna, dakle dvostruko višom od prosječne starosne mi­rovine. Najviše mirovine su one ratnih vojnih invalida (54.555) s mirovinom od 5.700 kuna, a još više prima 14.443 udovica i potomaka branitelja od prosječno 7.000 kuna.

     Većina „običnih" branitelja mogu računati samo na mirovi­nu od 2.700 kuna, a taj broj ubrzano raste kako sve više pune 65 godina života. I oni doista ne predstavljaju udar na mirovin­ski sustav, osobito ako su doista stvarni branitelji s dokazanim ratnim putem. Ti su branitelji zapravo žrtve ovako postavljenog sustava privilegija i njihove su mirovine relativno niske.

Kad braniteljska zaklada pokriva privatne dugove potomaka branitelja

     Nije problem zaslužnima za obranu zemlje dati adekvatnu materijalnu, socijalnu, psihološku i zdravstvenu zaštitu, ali je problem ako prava i privilegije završe u sivoj zakonskoj zoni, što se sve češće događa. Tako je, primjerice, 2006. godine vla­da osnovala Zakladu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, za što je donijela i poseban zakon, po kojem dio dobiti Fonda hrvatskih branitelja (i njega je osno­vala vlada i darovala mu dionice tvrtki u državnom vlasništvu) pripada Zakladi.

     Otkako je osnovana, Zaklada je podijelila 141 milijuna kuna prema zahtjevima 79 tisuća korisnika koji su tražili pomoć zbog teške financijske situacije, troškova liječenja ili u potporama za obrazovanje djece siromašnih branitelja. Javnost nije posebno upućena u način rada Zaklade.

     No, u kolovozu ove godine Zaklada je pokrila dug Hrvat­skom zavodu za mirovinsko osiguranje od oko 1,5 milijuna kuna, koji su prijevarnim radnjama, ne informirajući mirovin­sko o prekidu ili prestanku studija, nezakonito stekla neka dje­ca branitelja primajući visoku braniteljsku obiteljsku mirovinu. Osobito iskače sin poznate šatorašice Nede Balog koji je dugo­vao oko 300.000 kuna. Njemu, kao još šesnaestorici potomaka pokriven je dug iz čista mira. Inače, svim običnim građanima koji su nepripadno primali mirovinu, obično bi u vrlo kratkom roku bila ovršena primanja i našli bi se na stupu srama.

     Prvo se pokušalo uobičajenim načinom pokriti dug van oka javnosti, no tadašnji ravnatelj HZMO-a Josip Aladrović je odbio otpisati takva dugovanja i inzistirao na zakonitom po­stupku. I tako su se gomilale kamate, pa je Balogova cifra s početnih 100.000 kuna utrostručena. No, naši Potomci su sma­trali da se zakonske odredbe ne odnose na njih, već samo na djecu običnih građana. Tako je i bilo.

„Dobili smo zahtjeve i Upravni odbor Zaklade ih je odobrio, a Ministarstvo branitelja nam je pomoglo s podacima kome i koliko treba platiti. Sve je to u skladu s pravilima Zaklade", tvrde neimenovani službenici. Mama pak rečenog sina pokoj­nog branitelja je rekla da je to normalno jer je novac iz Zaklade i novac njezinog sina. Njoj je normalno da je više od godine dana taj mladić primao vrlo visoku obiteljsku mirovinu iako nije studirao, a još normalnije joj je da je iz državnog proraču­na pokriven njegov privatni dug.

     Ta to je samo prebacivanje iz državnog proračuna u držav­ni proračun, rekla je; nema tu ništa nelogično. Točno, sve je to državna kasa koju neki smatraju privatnim atarom. I oni sada krive HZMO, koji je, da je bio pristojan trebao otpisati dug i sve bi bilo riješeno u tišini. Ali Aladrović je poštovao zakone i vidi vraga...

Kad se NEKIM braniteljima otpisuju dugovi po kreditima

     Ispod radara javnosti je prošla i odluka Vlade iz ljeta 2019. kojom se nastavlja otpisivati kreditni dug razvojačenim pri­padnicima Hrvatske vojske iz 1996., jer su ga brojni branite­lji doživjeli kao svojevrsnu "otpremninu", pa te kredite nisu ni vraćali.

    Od ukupne mase kredita otplaćeno je, naime, samo dva posto (2%) ukupnih sredstava. Tom zadnjom odlukom Vlade odobrio se otpis dospjelih i nedospjelih potraživanja sa sta­njem na dan 30. lipnja 2004., u ukupnom iznosu od 13,6 mi­lijuna kuna za korisnike 116 kredita po Kreditnom programu zapošljavanja razvojačenih pripadnika Hrvatske vojske. Tako su se opet državnim novcem pokrili privatni dugovi. Ostaje pitanje što će poduzeti kreditirani naivni branitelji onih dva posto kredita koji su ih pošteno vratili?

    Hajdemo biti precizniji. Tom kreditnom linijom iz 1996. go­dine podijeljeno je u vrijednosti 317,6 milijuna kuna. Do sada je „oprošteno" onih u vrijednosti 240,3 milijuna, a vjerojatno će i svi ostali. Zašto se otpisuju privatni krediti? Uglavnom, naj­veći je razlog „težak socijalni položaj korisnika kredita", pa se s razlogom treba zapitati koja je to banka nekom svom korisni­ku kredita iz takvog razloga otpisala dug? Obično se blokiraju njegovi jamci i rasproda imovina korisnika kredita i jamaca. Ili isti zakoni ovdje ne vrijede?!

Jasna A. Petrović