UVODNA RIJEČ
Nemao pa nemao
Piše: Jasna A. Petrović
Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mnoge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si prethodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Višnja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.
No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada nemaju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio davati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Njima se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugradio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.
Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvatsko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina. Nećemo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i znali. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale. Možda je najbolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabogda nemao pa nemao.
Web stranice naših podružnica
TRAKAVICA O BRANITELJIMA
Kad ministar Medved „prijeti"
Jesu li hrvatski branitelji privilegirana skupina stanovništva?
Branitelji više nisu tako popularni kao prije, a gorčina zbog njihovih mirovina i beneficija sve je vidljivija na društvenim mrežama. Više se nitko ne libi postaviti pitanje lažnih branitelja i invalida, kao i njihovog rastućeg broja koji je prešao pola milijuna.
Ministarstvo branitelja je početkom listopada 2019. organiziralo okrugli stol o mirovinama i drugim pravima branitelja. „Moramo odgovoriti na teze koje se sustavno nameću hrvatskoj javnosti; da su hrvatski branitelji privilegirani i kao takvi teret hrvatskog društva. Želimo podsjetiti hrvatsku javnost tko su korisnici mirovina po posebnim propisima koje se često naziva pogrdnim imenom - povlaštenima", kazao je Tomo Medved te dodao kako je „neprihvatljivo stvarati društvenu klimu netolerancije prema hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, osobito prema obiteljima poginulih, nestalih, ranjenih i oboljelih".
U evidenciji je zabilježeno 508.605 živih, poginulih, nestalih i umrlih branitelja i taj broj neprestano raste. Oko 190 tisuća ih još radi, a 152 tisuće su u mirovini, s prosječnom mirovinom od 4.200 kuna, dakle dvostruko višom od prosječne starosne mirovine. Najviše mirovine su one ratnih vojnih invalida (54.555) s mirovinom od 5.700 kuna, a još više prima 14.443 udovica i potomaka branitelja od prosječno 7.000 kuna.
Većina „običnih" branitelja mogu računati samo na mirovinu od 2.700 kuna, a taj broj ubrzano raste kako sve više pune 65 godina života. I oni doista ne predstavljaju udar na mirovinski sustav, osobito ako su doista stvarni branitelji s dokazanim ratnim putem. Ti su branitelji zapravo žrtve ovako postavljenog sustava privilegija i njihove su mirovine relativno niske.
Kad braniteljska zaklada pokriva privatne dugove potomaka branitelja
Nije problem zaslužnima za obranu zemlje dati adekvatnu materijalnu, socijalnu, psihološku i zdravstvenu zaštitu, ali je problem ako prava i privilegije završe u sivoj zakonskoj zoni, što se sve češće događa. Tako je, primjerice, 2006. godine vlada osnovala Zakladu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, za što je donijela i poseban zakon, po kojem dio dobiti Fonda hrvatskih branitelja (i njega je osnovala vlada i darovala mu dionice tvrtki u državnom vlasništvu) pripada Zakladi.
Otkako je osnovana, Zaklada je podijelila 141 milijuna kuna prema zahtjevima 79 tisuća korisnika koji su tražili pomoć zbog teške financijske situacije, troškova liječenja ili u potporama za obrazovanje djece siromašnih branitelja. Javnost nije posebno upućena u način rada Zaklade.
No, u kolovozu ove godine Zaklada je pokrila dug Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje od oko 1,5 milijuna kuna, koji su prijevarnim radnjama, ne informirajući mirovinsko o prekidu ili prestanku studija, nezakonito stekla neka djeca branitelja primajući visoku braniteljsku obiteljsku mirovinu. Osobito iskače sin poznate šatorašice Nede Balog koji je dugovao oko 300.000 kuna. Njemu, kao još šesnaestorici potomaka pokriven je dug iz čista mira. Inače, svim običnim građanima koji su nepripadno primali mirovinu, obično bi u vrlo kratkom roku bila ovršena primanja i našli bi se na stupu srama.
Prvo se pokušalo uobičajenim načinom pokriti dug van oka javnosti, no tadašnji ravnatelj HZMO-a Josip Aladrović je odbio otpisati takva dugovanja i inzistirao na zakonitom postupku. I tako su se gomilale kamate, pa je Balogova cifra s početnih 100.000 kuna utrostručena. No, naši Potomci su smatrali da se zakonske odredbe ne odnose na njih, već samo na djecu običnih građana. Tako je i bilo.
„Dobili smo zahtjeve i Upravni odbor Zaklade ih je odobrio, a Ministarstvo branitelja nam je pomoglo s podacima kome i koliko treba platiti. Sve je to u skladu s pravilima Zaklade", tvrde neimenovani službenici. Mama pak rečenog sina pokojnog branitelja je rekla da je to normalno jer je novac iz Zaklade i novac njezinog sina. Njoj je normalno da je više od godine dana taj mladić primao vrlo visoku obiteljsku mirovinu iako nije studirao, a još normalnije joj je da je iz državnog proračuna pokriven njegov privatni dug.
Ta to je samo prebacivanje iz državnog proračuna u državni proračun, rekla je; nema tu ništa nelogično. Točno, sve je to državna kasa koju neki smatraju privatnim atarom. I oni sada krive HZMO, koji je, da je bio pristojan trebao otpisati dug i sve bi bilo riješeno u tišini. Ali Aladrović je poštovao zakone i vidi vraga...
Kad se NEKIM braniteljima otpisuju dugovi po kreditima
Ispod radara javnosti je prošla i odluka Vlade iz ljeta 2019. kojom se nastavlja otpisivati kreditni dug razvojačenim pripadnicima Hrvatske vojske iz 1996., jer su ga brojni branitelji doživjeli kao svojevrsnu "otpremninu", pa te kredite nisu ni vraćali.
Od ukupne mase kredita otplaćeno je, naime, samo dva posto (2%) ukupnih sredstava. Tom zadnjom odlukom Vlade odobrio se otpis dospjelih i nedospjelih potraživanja sa stanjem na dan 30. lipnja 2004., u ukupnom iznosu od 13,6 milijuna kuna za korisnike 116 kredita po Kreditnom programu zapošljavanja razvojačenih pripadnika Hrvatske vojske. Tako su se opet državnim novcem pokrili privatni dugovi. Ostaje pitanje što će poduzeti kreditirani naivni branitelji onih dva posto kredita koji su ih pošteno vratili?
Hajdemo biti precizniji. Tom kreditnom linijom iz 1996. godine podijeljeno je u vrijednosti 317,6 milijuna kuna. Do sada je „oprošteno" onih u vrijednosti 240,3 milijuna, a vjerojatno će i svi ostali. Zašto se otpisuju privatni krediti? Uglavnom, najveći je razlog „težak socijalni položaj korisnika kredita", pa se s razlogom treba zapitati koja je to banka nekom svom korisniku kredita iz takvog razloga otpisala dug? Obično se blokiraju njegovi jamci i rasproda imovina korisnika kredita i jamaca. Ili isti zakoni ovdje ne vrijede?!
Jasna A. Petrović