UVODNA RIJEČ
Nemao pa nemao
Piše: Jasna A. Petrović
Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mnoge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si prethodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Višnja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.
No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada nemaju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio davati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Njima se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugradio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.
Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvatsko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina. Nećemo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i znali. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale. Možda je najbolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabogda nemao pa nemao.
Web stranice naših podružnica
Dobitak kao gubitak
Fućkanjem do dogovora za povećanje cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje?
Tri četvrtka zaredom, 24. i 31. listopada te 7. studenoga 2019. godine, predstavnici Sindikata umirovljenika Hrvatske ispred zgrade Vlade RH održali su prosvjedne akcije s uručivanjem otvorenog pisma Vladi RH zahtijevajući da se promijeni prihodovni cenzus za dopunsko zdravstveno osiguranje.
Podsjetimo, cenzus se nije mijenjao već 15 godina i samo unatrag godine dana desetak tisuća umirovljenika izgubilo je pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje uslijed usklađivanja mirovina. Čim prihodi samcu premaše iznos od 1.939 kuna, ili članu domaćinstva 1.516 kuna - gube pravo na besplatno dopunsko.
Tako povišice koje umirovljenici dobiju usklađivanjem mirovina dvaput godišnje, zapravo postaju gubitak, jer u pravilu budu manje od 70 kuna koliko mjesečno košta dopunsko zdravstveno osiguranje.
Izgubiti pravo na zdravlje znači i smrtnu presudu za umirovljenike, moglo se, između ostalog, čuti na prosvjednim akcijama.
Umirovljenike je posebno zasmetala i izjava ministra zdravstva Milana Kujundžića da su njihovi zahtjevi populizam. Nije riječ o populizmu, već o financijskom interesu zdravstva, jer je Hrvatska osma u Europskoj uniji po smrtnosti samo zbog toga što umrli nisu pravovremeno liječeni, odgovorili su umirovljenici ministru na prosvjednoj akciji, pojasnivši dalje kako je upravo zbog toga važna što veća pokrivenost starije populacije dopunskim zdravstvenim osiguranjem, kako bi se prevenirali troškovi liječenja i osiguralo pravodobno dijagnosticiranje i liječenje najugroženijeg dijela starije populacije.
Nije ih pokolebala ni činjenica da su ministri nakon prve dvije prosvjedne akcije ignorirali zahtjeve umirovljenika. Treća prosvjedna akcija, gdje su članovi SUH-a fućkali u zviždaljke i potom uručili treće otvoreno pismo, pokazala se uspješnijom.
Predsjednice Matice i Sindikata umirovljenika, Višnja Fortuna i Jasna Petrović, su zahvaljujući prosvjedu i potpori Kluba BM 365, uspjele obaviti razgovor s ministrom financija Zdravkom Marićem, a inicijativu je podržao i ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović. Prethodno je Fortuna inicijativu predstavila i saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku, ali su je samo 'primili na znanje'. Ipak, nakon trećeg prosvjeda, Matica i SUH su se približili pozitivnom ishodu.
Vladi je u konačnici predloženo da se cenzus za samca za sada podigne sa 1.939 na 2.000 kuna, ali tako da se dva puta godišnje povećava prigodom usklađivanja mirovina. Za nadati se da će se kasnije prihodovni cenzus povećati na visinu hrvatske granice siromaštva od 2.485 kuna.
Na sva tri prosvjeda, članovi sindikata nosili su brojne transparente koji su odražavali njihove stavove: „Dobiješ 50 kuna, gubiš 70 kuna", „Naše zdravlje nije populizam", „Sve raste samo cenzus ne",„Elita, čekate da umremo!",„Cenzus = linija siromaštva", „Sramota! 15 godina čekanja na novi cenzus", „Protiv poskupljenja dopunskog osiguranja" itd.