UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

        

PRIOPĆENJE

Zašto Jelena Veljača diskvalificira starije osobe?

 

PRITUŽBA NA DISKRIMINATORNE STAVOVE TEMELJEM DOBI, KOJE JE IZREKLA JELENA VELJAČA U EMISIJI „NEDJELJOM U DVA“ 20. LISTOPADA 2019. GODINE

 

 Poštovana gospođo Pravobraniteljice,

            U ime Sindikata umirovljenika Hrvatske podnosimo pritužbu na izrečena stajališta koja je Jelena Veljača izrekla na račun starije osobe (Slavena Letice) u emisiji „Nedjeljom u dva“ 20. listopada 2019. godine, a koje smatramo diskriminacijom na temelju dobi.

          Upitana kako komentira tekst sociologa Slavena Letice o njezinoj inicijativi #SPASIME, a koju je ocijenio „prodavanjem glamurozne humanitarne magle“, Veljača je, između ostalog, izjavila kako je „Slaven Letica čovjek koji ima 72 godine, a jedini motiv takvog teksta je da ostane živ na medijskoj sceni, oživljavanje, reakcija; uzeti komadić kolača te medijske priče na bilo koji način“.

          Jelena Veljača je time na neprimjeren način, neopravdano i nepravno, diskvalificirala izrečeno od strane sociologa Letice isključivo temeljem njegove dobi, a tek sporadično ulazeći u njegove ciljeve, koji također predstavljaju diskriminaciju temeljem dobi, jer mu se imputira da želi „ostati živ“, „oživjeti“, sve na njezin račun. Riječ je o nevjerojatno okrutnoj diskvalifikaciji indirektnog sugovornika na temelju dobi.

          Takva Veljačina kvalifikacija, osim što je iz prije navedenih razloga diskriminatorna,  predstavlja i poticanje na diskriminaciju iz članka 1. stavka 1. i članka 4. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12 – pročišćeni tekst), jer poziva na neuvažavanje mišljenja osoba starije životne dobi. Treba napomenuti i da se radi o popularnoj javnoj osobi, čiji stavovi utječu na formiranje mišljenja javnosti.

          Diskriminacija na temelju dobi tek je u novije vrijeme uključena u antidiskriminacijsko pravo. Stereotipi prema starijima duboko su zaživjeli u društvu, pa se diskriminacija spram starijih vrlo često tretira manje ozbiljno od diskriminacije po nekim drugim osnovama, što je vjerojatno razlogom da mnogi ugledni i glasni zagovornici ljudskih prava nisu javno reagirali u ovom slučaju.  

          Valja napomenuti kako su i aktivisti Sindikata umirovljenika Hrvatske podržali dosadašnje prosvjedne akcije u organizaciji Veljače i njezine inicijative, koje su probudile masovnu senzibilizaciju javnosti za patnje i institucionalnu diskriminaciju žrtava spolnog zlostavljanja, no stvarni teret na to stavlja njezino neprepoznavanje širine pojma diskriminacije i percepcije starijih osoba kao najčešćih žrtava obezvrjeđivanja u društvu.

          Zbog svega navedenog, tražimo da utvrdite diskriminaciju i sukladno članku 19. Zakona o pučkom pravobranitelju (NN 76/12) o tome obavijestite javnost, te počiniteljicu diskriminatornog javnog istupa.

 

 

S poštovanjem,

 

                                                      Predsjednica SUH-a

 

Jasna A. Petrović