UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

        

PRIOPĆENJE

Zašto Jelena Veljača diskvalificira starije osobe?

 

PRITUŽBA NA DISKRIMINATORNE STAVOVE TEMELJEM DOBI, KOJE JE IZREKLA JELENA VELJAČA U EMISIJI „NEDJELJOM U DVA“ 20. LISTOPADA 2019. GODINE

 

 Poštovana gospođo Pravobraniteljice,

            U ime Sindikata umirovljenika Hrvatske podnosimo pritužbu na izrečena stajališta koja je Jelena Veljača izrekla na račun starije osobe (Slavena Letice) u emisiji „Nedjeljom u dva“ 20. listopada 2019. godine, a koje smatramo diskriminacijom na temelju dobi.

          Upitana kako komentira tekst sociologa Slavena Letice o njezinoj inicijativi #SPASIME, a koju je ocijenio „prodavanjem glamurozne humanitarne magle“, Veljača je, između ostalog, izjavila kako je „Slaven Letica čovjek koji ima 72 godine, a jedini motiv takvog teksta je da ostane živ na medijskoj sceni, oživljavanje, reakcija; uzeti komadić kolača te medijske priče na bilo koji način“.

          Jelena Veljača je time na neprimjeren način, neopravdano i nepravno, diskvalificirala izrečeno od strane sociologa Letice isključivo temeljem njegove dobi, a tek sporadično ulazeći u njegove ciljeve, koji također predstavljaju diskriminaciju temeljem dobi, jer mu se imputira da želi „ostati živ“, „oživjeti“, sve na njezin račun. Riječ je o nevjerojatno okrutnoj diskvalifikaciji indirektnog sugovornika na temelju dobi.

          Takva Veljačina kvalifikacija, osim što je iz prije navedenih razloga diskriminatorna,  predstavlja i poticanje na diskriminaciju iz članka 1. stavka 1. i članka 4. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12 – pročišćeni tekst), jer poziva na neuvažavanje mišljenja osoba starije životne dobi. Treba napomenuti i da se radi o popularnoj javnoj osobi, čiji stavovi utječu na formiranje mišljenja javnosti.

          Diskriminacija na temelju dobi tek je u novije vrijeme uključena u antidiskriminacijsko pravo. Stereotipi prema starijima duboko su zaživjeli u društvu, pa se diskriminacija spram starijih vrlo često tretira manje ozbiljno od diskriminacije po nekim drugim osnovama, što je vjerojatno razlogom da mnogi ugledni i glasni zagovornici ljudskih prava nisu javno reagirali u ovom slučaju.  

          Valja napomenuti kako su i aktivisti Sindikata umirovljenika Hrvatske podržali dosadašnje prosvjedne akcije u organizaciji Veljače i njezine inicijative, koje su probudile masovnu senzibilizaciju javnosti za patnje i institucionalnu diskriminaciju žrtava spolnog zlostavljanja, no stvarni teret na to stavlja njezino neprepoznavanje širine pojma diskriminacije i percepcije starijih osoba kao najčešćih žrtava obezvrjeđivanja u društvu.

          Zbog svega navedenog, tražimo da utvrdite diskriminaciju i sukladno članku 19. Zakona o pučkom pravobranitelju (NN 76/12) o tome obavijestite javnost, te počiniteljicu diskriminatornog javnog istupa.

 

 

S poštovanjem,

 

                                                      Predsjednica SUH-a

 

Jasna A. Petrović