UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

STARIJI LJUDI I LIJEKOVI

Krivi izbor može voditi u smrt

 

     Je li vam poznat podatak da samo u Americi svake godi­ne umre 30.000 ljudi starije dobi zbog nedaća s lijekovi­ma. Sve je veći broj starijih osoba koje uzimaju iznena­đujuće velik broj lijekova (uz ili bez liječničke preporuke). Zbog svih tih lijekova, zbog njihovih interakcija, djelovanja i nuspojava, ti ljudi veoma često doživljavaju znatne zdrav­stvene tegobe, kao što su poremećaji u funkcijama vitalnih organa, poremećaji percepcije i orijentiranosti, smetenost itd.

     Nije u pitanju samo Amerika. Gdje god je u porastu sta­rija populacija, a to znači i kod nas, prisutni su takvi proble­mi. Često smo svjedoci da stari ljudi obilaze liječnike i lje­karne, nabavljaju (sa ili bez recepata) i troše, u isto vrijeme, velik broj različitih tableta, kapsula itd. Kod tih ljudi često ćete naći veće količine lijekova za najrazličitije tegobe; za olakšanje anginoznih bolova, protiv reumatskih teškoća, za nervno smirenje, protiv začepljenosti, prehlade, nesanice itd.

     Svi se ti lijekovi često drže zajedno u neoznačenim bo­čicama ili kutijama. Potpuno je jasno da u takvim situacija­ma vrlo lako može doći do pogrešne primjene lijekova, što može rezultirati i veoma opasnim posljedicama po zdravlje tih ljudi. Poznato je da stariji ljudi, iz raznih razloga, često međusobno izmjenjuju različite lijekove, što je povezano s dodatnim zdravstvenim rizicima.

Slaba informiranost

     Živimo u vremenu kada na tržištu postoji ogroman broj lijekova, a stalno dolaze i novi. Poznato je da zbog različitih metaboličkih razloga stariji ljudi trebaju manje doze kod većine lijekova, a kod nekih preparata veće doze, tako da mogu biti pogrešno liječeni ako su na standardnom dozi­ranju.

Jedna je studija pokazala da gotovo polovica ljudi stari­jih od 65 godina ne uzima svoje lijekove onako kako im je propisano, oko 10 posto nikada ni ne podigne svoje lijeko­ve u ljekarnama; 35 posto napušta ambulantu bez ikakve informacije o propisanim lijekovima; 74 posto pacijenata ne dobije informacije o mogućim nuspojavama lijekova, a svega šest posto dobije zadovoljavajuće (u nekim slučaje­vima i napisane) informacije o lijeku.

     Zaista, čitav ovaj problem na relaciji stari čovjek - lijek nije jednostavan. Stariji ljudi obolijevaju od mnogo više oboljenja nego mlada populacija. Zbog toga oni uzimaju i više lijekova. Međutim, kad se uzima 6 do 7 lijekova, svaki 3 ili 4 puta dnevno, tko će pamtiti kad uzeti antibiotik, a kad one tablete za mokrenje?

     Starijem čovjeku nije jednostavno zapamtiti i shvati­ti što znači tri puta dnevno - prije ili poslije jela, sa ili bez vode, tri tablete odjednom ili tri puta po jednu? Poznati su mi slučajevi da neki starci uzimaju istovremeno i po 10 do 15 lijekova (propisanih od tri do četiri liječnika).

Farmaceuti bez strpljenja

     Moramo sa žaljenjem konstatirati da većina studenata medicine ne dobiva za vrijeme studija odgovarajuću edu­kaciju iz područja gerijatrije, koja bi ih osposobila za što pravilniji postupak sa starijim pacijentima. Nadalje, vrlo je malo farmaceuta u ljekarnama koji imaju strpljenja i koji

su spremni da se malo potrude uputiti starijeg čovjeka o mnogim opasnim interakcijama lijekova.

     Da bi se riješili ovi problemi potrebni su stalni, usklađe­ni napori svih onih koji su uključeni u taj krug. U svijetu se ipak poduzimaju određeni koraci. Tako, na primjer, u nekim zemljama postoje centri za informacije o lijekovima i što je zanimljivo, obično su locirani u mjestima gdje je najve­ća koncentracija starije populacije.     Postoje i ljekarne koje primjenjuju kompjutore za praćenje određenog pacijenta i koje ga upozoravaju na moguće interakcije lijekova.

     Na mnogim kanalima američke televizije često se po­javljuju oglasi koji potiču i ohrabruju pacijente da pitaju farmaceute informacije o lijekovima koje dobivaju. Ame­ričko udruženje umirovljenika, na primjer, tiskalo je seriju letaka s medicinskim informacijama.

     U njima objavljuju, između ostalog, različita tvornička imena za iste lijekove, indikacije u kojima se primjenjuju, njihove nuspojave, moguće interakcije s hranom, alkoho­lom, zatim upućuju bolesnike koje je informacije potrebno dati liječniku kako bi se spriječili različiti problemi itd.

dr. Ivo BELAN