UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

7. SPORTSKI SUSRETI SUH-A GRADA ZAGREBA

Sljedeće godine - u Oporovcu!

 

     Iako je prognoza dan ranije obećavala sunce pa se planiralo 7. Sportske su­srete održati na otvorenom, kiša koja je započela 5. listopada 2019. sve je na­tjecatelje ipak zadržala u školskoj dvora­ni OŠ Vjenceslava Novaka.

Nakon postrojavanja ekipa prisutni­ma se obratila predsjednica SUH-a Ja­sna Petrović, a igre je otvorila predsjed­nica Povjereništva SUH Zagreb, Biserka Budigam. Kao i svih godina do sada, do­maćini su se trudili da igre prođu u što boljoj atmosferi te da pomognu gdje je god bilo potrebno, a treba istaknuti i suce koji su također odradili dobar dio posla.

     Dvanaest sindikalnih podružnica grada Zagreba uputilo je po osam natje­catelja da odmjere snage u igrama koje su mogli zaigrati svi. Bilo je ekipa koje su s manjim brojem natjecatelja sudjelova­le na igrama, poput Kraša i Centra, čiji natjecatelji su se pridružili svima koji su taj dan željeli provesti družeći se sa čla­novima drugih zagrebačkih podružnica, što je i cilj jednog ovakvog okupljanja.

     Sudionici su se natjecali u pucanju palicom na gol, bacanju diska u koš, nabacivanju obruča na štap, pikadu i nošenju alke na dršci metle. Iako je cilj održavanja ovih susreta zajedničko dru­ženje, mnogi su željeli pobijediti i trudili su se kako bi postigli što bolji rezultat za svoju ekipu.

     Međutim, kako su samo tri ekipe mogle dobiti medalje, ovaj put su sre­će imale ekipa Gornje Dubrave čiji su natjecatelji osvojili brončanu medalju, zatim ekipa Studentskog grada koja je osvojila srebro, dok je zlato pripalo ekipi iz Oporovca. Stoga će baš u Oporovcu sljedeće godine biti održani 8. Sportski susreti.

     Nakon završetka igara, svi su se iz dvorane uputili prema Mjesnom odbo­ru Studentski grad, gdje su ih na ulazu dočekivale domaćice s pozdravom do­brodošlice na svim jezicima. Poslije tra­dicionalnog bogatog graha za sve su­dionike, domaćice i uzvanike, uslijedilo je proglašenje pobjednika i dodjela za­hvalnica svim sudionicima ovih susreta.

Snježana Živčić