UVODNA RIJEČ
Zemlja promatrača
Piše: Jasna A. Petrović
Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske administrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovaramo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama vezanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...
Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se događa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vremena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju odmak od samih sebe.
Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u početku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumove u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je mirovina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamentarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.
I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svijetu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepoznati još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlastitom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pliva u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i malodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do razmjera gubitka konstruktivne stvarnosti.
Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji nemaju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti onima malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da manjak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?
Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvarnost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.
Web stranice naših podružnica
7. SPORTSKI SUSRETI SUH-A GRADA ZAGREBA
Sljedeće godine - u Oporovcu!
Iako je prognoza dan ranije obećavala sunce pa se planiralo 7. Sportske susrete održati na otvorenom, kiša koja je započela 5. listopada 2019. sve je natjecatelje ipak zadržala u školskoj dvorani OŠ Vjenceslava Novaka.
Nakon postrojavanja ekipa prisutnima se obratila predsjednica SUH-a Jasna Petrović, a igre je otvorila predsjednica Povjereništva SUH Zagreb, Biserka Budigam. Kao i svih godina do sada, domaćini su se trudili da igre prođu u što boljoj atmosferi te da pomognu gdje je god bilo potrebno, a treba istaknuti i suce koji su također odradili dobar dio posla.
Dvanaest sindikalnih podružnica grada Zagreba uputilo je po osam natjecatelja da odmjere snage u igrama koje su mogli zaigrati svi. Bilo je ekipa koje su s manjim brojem natjecatelja sudjelovale na igrama, poput Kraša i Centra, čiji natjecatelji su se pridružili svima koji su taj dan željeli provesti družeći se sa članovima drugih zagrebačkih podružnica, što je i cilj jednog ovakvog okupljanja.
Sudionici su se natjecali u pucanju palicom na gol, bacanju diska u koš, nabacivanju obruča na štap, pikadu i nošenju alke na dršci metle. Iako je cilj održavanja ovih susreta zajedničko druženje, mnogi su željeli pobijediti i trudili su se kako bi postigli što bolji rezultat za svoju ekipu.
Međutim, kako su samo tri ekipe mogle dobiti medalje, ovaj put su sreće imale ekipa Gornje Dubrave čiji su natjecatelji osvojili brončanu medalju, zatim ekipa Studentskog grada koja je osvojila srebro, dok je zlato pripalo ekipi iz Oporovca. Stoga će baš u Oporovcu sljedeće godine biti održani 8. Sportski susreti.
Nakon završetka igara, svi su se iz dvorane uputili prema Mjesnom odboru Studentski grad, gdje su ih na ulazu dočekivale domaćice s pozdravom dobrodošlice na svim jezicima. Poslije tradicionalnog bogatog graha za sve sudionike, domaćice i uzvanike, uslijedilo je proglašenje pobjednika i dodjela zahvalnica svim sudionicima ovih susreta.
Snježana Živčić