UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

CJELOŽIVOTNO UČENJE Kako „naučiti" mobitel

 

     Sveučilište za treću životnu dob je pokret koji potiče obra­zovanje starijih osoba diljem svijeta, a nastao je 1973. go­dine kada je u francuskom gradu Toulouseu osnovano prvo sveučilište te vrste. U razvijenijim europskim zemljama postoji puno oblika obrazovanja za starije osobe, većina njih se nalazi pri fakultetima, gdje starije osobe studiraju zajedno s mladima ili postoje posebni odjeljci za starije studente.

      U Hrvatskoj postoje tri sveučilišta takve vrste, pri Pučkom otvorenom učilištu u Umagu, pri fakultetu u Rijeci, te Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu.

     Da se proteklih godina u Hrvatskoj doista povećao interes osoba starije životne dobi za studiranjem potvrdila je Jasna Ču- rin, voditeljica odjela Sveučilišta za treću životnu dob pri Puč­kom otvorenom učilištu u Zagrebu.      Njezina ustanova prva je u Hrvatskoj još 1991. godine krenula s tom vrstom studija. Tada je na predavanjima bilo 150 starijih studenata, a posljednjih par godina broj je porastao na tisuću po semestru. U početku su se nudila samo dva programa za studiranje, učenje stranih jezika i kulturni mozaik, a danas postoje brojni programi koji nude doi­sta bogatu paletu novih znanja.

     Od jezika u ponudi je učenje engleskog, njemačkog, talijan­skog i francuskog jezika, a novi polaznici se testiraju kako bi se odredilo u koju grupu će upasti - za početnike, srednje, napred­ne ili pričaonicu. U programu informatičkih radionica najviše je interesa starijih osoba za proučavanjem pametnih telefona, bez kojih se danas ne može. Program opće kulture nudi doista široku paletu grupa, od učenja povijesnih tema, književnosti, arheolo­gije, arhitekture... Postoji i kreativni program, gdje se polaznici bave slikanjem i fotografiranjem, kao i program za psihofizičko zdravlje gdje se uče teme o psihologiji, sociologiji, ali i yoga, tai-chi i igranje bridža.

     Ono što je najvažnije, ističe Jasna Čurin, je što starije osobe uče bez stresa, jer za upis nema prijamnih ispita te nema ocjenji­vanja, svjedodžbi i ispitivanja znanja, osim ako grupa to sama ne želi. Također, čest je slučaj da oni polaznici koji su nekoć bili pro­fesori i sami preuzmu predavanja za određenu grupu predmeta. Iako bi netko pomislio da starije osobe u velikom broju upisuju ovaj studij zbog druženja, prema istraživanju, samo pet posto je takvih, dok više od 80 posto su upisali studij kako bi naučili nešto novo. Zanimljivo, 1991. kad su krenuli sa      Sveučilištem za treću životnu dob, prosječna dob polaznika bila je 61 godinu, a danas je 69, a više od 90 posto polaznika su žene.

     Na kraju treba istaknuti i cijenu. Jedan semestar košta 750 kuna ako se plaća na rate ili 690 kuna ako se plati odjednom. Također, ako se upisuje više programa dobija se popust. Zimski semestar ima 32 školska sata, a ljetni 28. Tko si može priuštiti i ima želju za širenjem znanja, mogao bi razmisliti o upisivanju.      Igor Knežević